U samoći ni Božić ne donosi utjehu

Kažu da snijeg na Božić donosi sreću – ove godine zabijelilo je na Badnju večer uoči pravoslavnog Božića. Vjernici su se u velikom broju počeli okupljati oko crkve manastira Presvete Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom, nedaleko Krnjaka. Atmosfera svečana i bijela. Sudeći prema parkiranim automobilima, stanovnicima ovog kraja u posjet su došli njihovi bližnji iz Srbije. U crkvu su ljudi ulazili u redu, palili svijeće i čekali da počne liturgija. Zazvonila su zvona i bogosluženje je počelo.

Ipak, na Badnjak nisu svi bili sa svojim bližnjima. Neki su se borili protiv težine samoće u ovoj svečanoj zimskoj noći. Baka Darinka Komadina iz obližnjeg zaseoka pripremila je kolače, žito i sarmu za Božić. Ali u njenoj sobici, gdje loži drva i grije se, jedino joj je društvo televizor.

Da su makar moja djeca sa mnom

– Ubija me ova samoća, teško mi je. Jedva čekam da umrem. Da su makar moja djeca sa mnom. Čujem se s njima, ali uglavnom ja više zovem, a oni zovu kada nešto trebaju. Ne mogu reći da me ne vole, ali nisam im neko društvo – kaže baka i osmijehom pokušava sakriti tugu.

Vadi kekse na stol i nudi tursku kavu. Kao i većina stanovnika koji su otišli u vihoru “Oluje”, i u općini Krnjak povratnici su uglavnom starija populacija. Mahom su to ljudi koji su odlučili da se vrate na svoje ognjište i tu prožive starost, usprkos činjenici da su im porodice ostale u Srbiji.

– Da mi nema komšija, ne znam kako bih preživjela. Krađe svinja, kokoši, krava i suhog mesa postale su učestale na području Karlovca. Strah me i da odem od kuće. Mada znaš šta, ja nisam ni rođena kako treba. S pet godina, 1941, ostala sam bez oca, 1986. godine preminuo mi je muž, i onda me sve ovo snašlo – dodaje Darinka Komadina i objašnjava da se nikada ne bi vratila u Srbiju, iako joj tamo nije bilo loše.

Nedaleko Krnjaka, u selu Brebornica, uz staru cestu prema Splitu, nalazi se kuća još jedne bake koja samuje. Milica Pavlović živi još teže. Nekada impozantan obiteljski dom danas je devastirana ruina, uništena i zapaljena nakon “Oluje”. Milica obnovu nikada nije dobila.

– Muž mi je preminuo nakon četiri godine rata, 1994. U izbjeglištvo sam otišla 1995. godine. Ostala sam bez svega. Danas živim sa 650 kuna mirovine. Došla sam nazad 1999. godine i zatekla zapaljenu i razrušenu kuću. Umjesto obnove ponudili su mi 22 hiljade kuna na ruke, da je sama obnovim, ali na to nisam mogla pristati. To je nikakav iznos. A u ovim uvjetima teško je živjeti – objašnjava Milica Pavlović.

U Brebornici i zidovi plaču

I zaista, uvjerili smo se u neljudske uvjete u kojima danas živi ova žena. Zimi joj krov prokišnjava, a cijevi pucaju od hladnoće. U kupaonici nema svjetla, vrata, pločica… Voda curi na sve strane. Živi u samo jednoj sobici, koja je nekada bila kuhinja. Uz pomoć općine tek je nedavno uvela struju.

– Ali najteže mi je što sam sama. Imam dva sina i četvero unučadi. Oni bi se vratili, ali nemaju gdje. Nije ovo život za dijete. Osim mene tu nitko drugi ne bi mogao živjeti. Samoću ubijam sama. Nije lako. Bude i teških, crnih dana s puno tuge, ali se nekako odupirem tome, da sačuvam zdravlje. Sinovi me do sada nisu niti jednom posjetili. Eto tako – gotovo šapatom završava rečenicu Milica.

Iako je na Badnju večer otišla u crkvu, kaže da će Božić proslaviti sama i da je više ni to ne veseli.

– Šta da me veseli u svemu ovome bez moje djece? Svi ovi blagdani su mi najteži, i slava, i Božić, i Nova godina. Jedva čekam da prođu – završava razgovor Milica.

Te večeri jedino su joj u posjet došli prvi susjedi, stariji bračni par. Otišli su prije ponoći. Nakon toga je ostala samoća u velikoj razrušenoj kući.

U isto vrijeme, na području Ogulina, u mjestu Gomirje, više od dvije stotine mladih ljudi okupilo se u lokalnom disko baru. Iako liturgije nije bilo, mladi su odlučili da Badnju večer proslave uz narodne pjesme i kolo, a tek oko jutra nastala je tišina.

I u Krnjaku i u Gomirju na Božić je bilo tiho i svečano. Iza zidova neki su bili zagrljeni, neki su jeli božićni ručak, a neki su bili sami i razmišljali kako da nađu snage i prežive još jedan blagdan bez ikog bliskog.