Grbić smeta zbog istrage o Slobodnoj Dalmaciji

Počelo je tako što je policija pokrenula tzv. izvide potaknute anonimnom kaznenom prijavom protiv istaknutog SDP-ovca Slavka Linića. Anonimni prijavitelj, za kojeg se sumnja da stiže iz policijsko-hadezeovskih krugova, optužio je Linića da je ranih devedesetih pronevjerio više od osamsto tisuća njemačkih maraka namijenjenih obrani Rijeke. Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i ravnatelj policije Oliver Grbić odlučili su pokloniti dužnu pozornost anonimnoj optužbi čija je utemeljenost uglavnom nikakva. Bila je to nova etapa poluprivatnog Grbić-Karamarkova rata protiv Linića i nastavak zloupotrebljavanja policije u političke svrhe. Bio je to nastavak policijske politike nasilne uspostave balansa između osumnjičenih HDZ-ovaca i SDP-ovaca. Linić ni ovoga puta nije štedio MUP-ov dvojac, a Karamarko i Grbić suzdržali su se od komentara na Linićeve komentare. Još jedna afera bila je na izdisaju…

A onda se u priču uključio Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade i optuženik za financijske malverzacije u Podravki, i zakotrljao se jedan od većih političkih skandala u posljednje vrijeme. Točnije, uključio se Polančecov odvjetnik Anto Nobilo, čovjek izuzetno talentiran za uzburkavanje političke scene kad to ide u korist njegovim klijentima ili njegovim, Nobilovim, poslovnim interesima.

Naknadna pamet

Polančec se najednom prisjetio svog, dvije godine starog, sastanka s Oliverom Grbićem. “Bio sam na sastanku sa Sanaderom 2009, nešto prije njegove odluke da napusti politiku. Tijekom našeg sastanka nazvao je Oliver Grbić i rekao Sanaderu da ga mora brifirati o Rončeviću, a Sanader ga je usmjerio na mene, te rekao da s time upoznam uže predsjedništvo stranke. Grbić je isti dan došao u Ministarstvo gospodarstva poslije 19 sati, kada tamo nije bilo nikoga. Tom mi je prigodom kazao da me želi izvijestiti o tome u kojoj je fazi istraga protiv ministra Rončevića. Na sastanak je došao i Kalmeta, i to prije Grbića, Sanader ga je pozvao da se priključi. Na tom me sastanku Grbić brifirao kako izgleda proces istrage i što su u tom procesu našli”, izjavio je Polančec i zatim udario na Grbića: “Sljedeći je put donio fascikl. Bio je prilično debeo. Rekao mi je: ‘Mi smo u ovom trenutku zatrpani anonimnim prijavama protiv vodećih ljudi u Vladi i u stranci. Imam ovdje 100 anonimnih prijava, neke su pisane bez puno argumenata, ali velik se dio čini vrlo ozbiljnim. Mi po tome moramo postupati, a tako će se stvoriti dojam da se procesi vode samo protiv vodećih ljudi, pa vi u Vladi morate napraviti balans i ozbiljno razmisliti o tome da počnete pisati anonimne kaznene prijave protiv oporbenjaka.”

Polančec je, naravno, bio zgrožen Grbićevim prijedlogom, ali uredno ga je prenio vodstvu HDZ-a i o svemu šutio dvije godine. Sad su ga probudile anonimnost i komičnost kaznene prijave protiv Linića i Linićevo nagađanje da je autor te prijave osobno Oliver Grbić.

Zatim se spremno uključio predsjednik Republike Ivo Josipović koji je zatražio istragu i najavio sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost (VNS). Potom je i premijerka Jadranka Kosor sazvala VNS, sa zahtjevom da se sjednica održi hitno, no Josipović ne može prije početka idućeg tjedna. U povodu Polančecovih optužbi sastao se i parlamentarni Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, SDP, HNS i IDS traže osnivanje saborske istražne komisije, dok se HDZ tome protivi. Grbić, pak, sve oštro demantira i optužuje Polančeca da je od njega tražio trideset dana za pospremanje prljavština iz afere Podravka. I on se toga prisjetio nakon dvije godine. Vlada je stala iz ravnatelja policije, a premijerka i ministar unutarnjih poslova dali su šifrirane izjave.

Pavić u opasnosti

Evo što je kazala Jadranka Kosor: “Sve bi to bilo smiješno da se ne radi o pokušaju zaustavljanja borbe protiv korupcije i borbe protiv kriminala. Ta ideja očito mnoge zaokuplja, a to svakako i na tragu želje da zaustave borbu u svim procesima i da zaustave pregovore za ulazak u EU. To se neće dogoditi, mi ćemo jednakom snagom nastaviti borbu protiv korupcije i kriminala, ali i nastaviti poticati neovisne pravne institucije da rade svoj posao u skladu s hrvatskim zakonima.” Ministar Karamarko: “Oni koji su ugroženi našim obradama to nam sigurno neće oprostiti i ova haranga i napad na policiju, te nebulozne optužbe rezultat su toga, a čini mi se i prevencija za sve ono što još trebamo obaviti.”

Na što su aludirali premijerka i njezin najvažniji ministar? Što to oni znaju o pozadini ovoga slučaja, a što javnosti nije poznato? Prema saznanjima “Novosti”, Jadranka Kosor i Karamarko vjeruju da iza napada na Grbića, zapravo, stoji moćni političko-poslovni krug koji, pored ostalog, želi zaustaviti ili kompromitirati neke tekuće policijske istrage što su dospjele do završne faze. Riječ je, ponajprije, o istrazi o privatizaciji Slobodne Dalmacije.

Ninoslav Pavić, vlasnik Europapress holdinga, koncerna koji je kupio Slobodnu Dalmaciju u vrijeme svemoći Ive Sanadera, raspolaže informacijama da su policijski istražitelji pronašli mnogo nezakonitosti u financijskim transakcijama u trokutu EPH-Slobodna Dalmacija-Adriatica.net. Ova potonja tvrtka, Adriatica.net, bavi se turizmom, a s prethodne dvije povezana je preko Pavića: on je, naime, bio suvlasnik i u rečenoj turističkoj firmi kojoj baš i ne ide najbolje. EPH je, ukratko, svoju ugovornu obavezu dokapitalizacije Slobodne izveo tako što je splitskoj novinskoj kući, koja je također u većinskom vlasništvu EPH-a, prodao višestruko precijenjene dionice Adriatica.neta. Šteta se procjenjuje na 50 do 70 milijuna kuna.

Pavić i ljudi iz njegove bliske okoline misle da je Oliver Grbić ključni čovjek te istrage i da bi policijsko čeprkanje bilo obustavljeno kad bi na Grbićevo mjesto došao netko koga bi se prijateljski moglo uvjeriti da odustane od propitivanja legalnosti privatizacije Slobodne Dalmacije. Kao što se uvjerilo sindikalnog čelnika Ozrena Matijaševića da se odrekne vlastite kaznene prijave u vezi s privatizacijom Slobodne. Pavić čak i konkretno zna tko bi u policijskom vrhu bio pogodan kadar, ali prethodno je nužno ukloniti Grbića.

Uznemireni predsjednik

Nije nimalo slučajno da su se u napad na ravnatelja policije najžustrije uključili Anto Nobilo i Ivo Josipović. Polančecov odvjetnik dugogodišnji je prijatelj i poslovni partner Ninoslava Pavića, a osim toga, Nobilov odvjetnički ured sudjeluje i u sudskom sporu koji je izravno povezan s dokapitalizacijom Slobodne, i zastupa stranu koja je sklona EPH-u. Polančec je, usto, bio prvi čovjek Fonda za privatizaciju kad je EPH provodio složenu “operaciju dokapitalizacija”: potpredsjednik Vlade bio je prilično na usluzi Paviću, što bi ga lako moglo izložiti još jednom kaznenom progonu.

Predsjednik Josipović, pak, s Pavićem i EPH-om povezan je preko svog prijatelja Marka Vojkovića, koji je u vrijeme sumnjivih transakcija oko Slobodne bio u Upravi Adriatica.neta i čija je tvrtka Emporion bila suvlasnica te turističke agencije. Je li šef države uistinu zabrinut zbog eventualne političke zloupotrebe policije, pa zato saziva Vijeće za nacionalnu sigurnost i zahtijeva da se istraže Polančecove optužbe, premda nije jasno kako bi ih se moglo istražiti, ili svoju političku moć, služeći se zgodnim povodom, koristi kako bi pomogao prijateljima u nevolji? To se ne može pouzdano znati, ali pokušajmo hladno analizirati što je predsjednika Republike tako uznemirilo i zbog čega je zatražio sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Ponovimo: Polančec je, u povodu anonimne kaznene prijave protiv Linića, okrivio Grbića da mu je prije dvije godine predlagao da HDZ-ovci počnu organizirano pisati kaznene prijave protiv opozicijskih čelnika. U te dvije godine stvar je bila tako organizirana da je stigla jedna jedina anonimna prijava – naravno, i jedna je previše – kojom se policija odlučila pozabaviti, s izglednom propašću tzv. kriminalističke obrade. Ali da ta jedna prijava protiv riječkog SDP-ovca – koju je možda stvarno režirao Grbić, ali za to zasad nema dokaza, jer Polančec nije ponudio dokaze – smjesta postane razlogom za sazivanje VNS-a?! U proteklih godinu dana bilo je, sa stajališta nacionalne sigurnosti, barem pet mnogo utemeljenijih povoda za sjednice VNS-a, ali Josipović nije nalazio shodnim da ih organizira. Zašto je sad tako hitar i odlučan? Zašto baš sad tako odvažno pleše po rubu svojih ustavnih ovlasti? Jesu li predsjednikovi motivi iskreni i principijelni?

Tko će nastradati?

Ninoslavu Paviću očajnički treba netko kooperativan u policiji, netko poput Mladena Bajića u Državnom odvjetništvu. Procijenjeno je da je Grbić trenutačno slaba karika i da bi se na njegov položaj moglo instalirati nekog naklonjenijeg. Taj plan nije se činio nerealnim.

Riječanina Grbića za ravnatelja policije postavio bivši premijer Ivo Sanader na nagovor svog prijatelja Roberta Ježića, vlasnika Diokija i Novog lista, koji je osumnjičen za više korupcijskih kaznenih djela. Tomislav Karamarko, u kojeg Pavić više nema povjerenja, dobro zna kako je došlo do Grbićeva imenovanja: morao je smijeniti svog prijatelja Vladimira Fabera da bi se mogao realizirati Ježić-Sanaderov kadrovski naum. Zbog toga je Karamarko s Grbićem uvijek ostao na distanci koja se pojačavala sa svakom novom informacijom o ravnateljevoj povezanosti sa sumnjivim ljudima. Ministar je više puta bio pred donošenjem odluke o smjeni Grbića – primjerice, kad su otkriveni njegovi kontakti s ljudima iz kruga Branimira Glavaša i kad je hapšen Robert Ježić – ali je svaki put odustajao iz nejasnih razloga. Valjda je zaključio da će teško naći policajca koji će biti toliko politički lojalan i trajno spreman da profesionalizam stavi u službu tekućih političkih interesa, pa je zato tolerirao Grbićeve izlete u mutne vode.

Sad se Jadranka Kosor i Karamarko ne mogu odreći Grbića, jer bi to bilo priznavanje političkog poraza, a pritom u rukama imaju argumente u vidu informacija da Nino Pavić i prijatelji rade na Grbićevoj smjeni zbog svojih privatnih i poslovnih interesa. I premijerka i Karamarko dobro znaju da je ravnatelj Grbić relativno nebitna figura u priči o političkoj izmanipuliranosti policije: on je zadužen samo za provedbu policijsko-političkih akcija koje se osmišljavaju u drugim glavama, ali bi njegovo micanje bilo još jedan politički udarac koji valja izbjeći pod svaku cijenu.

Dok se, dakle, Pavić, Polančec, Nobilo, Josipović i drugi koriste političkim sredstvima i služe se dramatičnom retorikom da bi se zaštitili od policijskih istraga, ili da bi od istraga zaštitili one koji su im poslovno ili privatno bliski, dotle Jadranka Kosor i Karamarko informacije o tekućim policijskim istragama upotrebljavaju da bi se obranili od političkih optužbi o instrumentalizaciji policije u HDZ-ove stranačke svrhe. I jedni i drugi istovremeno govore istinu i opasno manipuliraju. Ishod sukoba nije lako predvidjeti, ali se sa sigurnošću može konstatirati da nevine žrtve ovdje nisu ni teoretski moguće, tko god od ljudi iz ovog teksta na kraju bio među nastradalima.