Oružana pobuna u Kragujevcu

Više stotina radnika “Zastava oružja” zauzelo je u ponedjeljak, 23. maja skladišta oružja i municije u tvorničkom krugu. Dragan Ilić, predsjednik Samostalnog sindikata, najavio je da će blokada trajati sve dok Vlada Srbije ne nađe rješenje za njihove probleme: objasnio je da su se za tako nešto odlučili zbog toga jer je Vlada odbila razgovore i inicijative njihova Sindikata.

Ilić se požalio da radnici nisu primili aprilsku plaću, da je jedini ugovoreni posao u ovoj godini onaj za Vojsku Srbije vrijedan tri milijuna eura, kao i to da ih Vlada sprečava u realizaciji posla od 26 milijuna eura s Azerbajdžanom, uz blokadu još nekih manjih ugovora vezanih uz izvoz lovačkog naoružanja u Afriku. Naime, da bi se proizvedeno oružje moglo izvesti, potrebna je suglasnost čak četiriju ministarstva.

“Složena politička situacija”

Sve to kod radnika, po riječima sindikalnog lidera, izaziva nespokojstvo i besperspektivnost, pa je zauzimanje skladišta jedini odgovor i način da predstavnike Vlade dovedu za pregovarački stol. Inače, napomenuo je Ilić, oko posla s Azerbajdžanom suglasnost je uskratilo Ministarstvo vanjskih poslova.

Direktor tvornice Rade Gromović u pisanoj izjavi za medije navodi da “poslovodstvo ulaže maksimalne napore u cilju obezbeđivanja posla i zaključivanja ugovora za izvoz” i dodaje da “ti izvozi nisu realizovani na potrebnom nivou zbog složene političke situacije u svetu i zastoja u potražnji na tradicionalnim tržištima”.

Gromovićevo saopštenje prilično je jasno i na istom je tragu kao i Ilićeva besjeda novinarima; on zapravo kaže da u današnjim vanjskopolitičkim prilikama Srbija ne može izvoziti oružje u Libiju, Sudan, druge arapske zemlje, kao ni u Azerbajdžan i ostatak Kavkaza. To su ta Gromovićeva “tradicionalna tržišta”.

Oružari protiv Vlade

Sve to, dakako, znaju sindikalisti i radnici “Zastava oružja”. Jedini je izlaz – kako za radnike tako i za direktora – da ih država pomogne iz budžeta dok se nešto na vanjskom planu ne promijeni. A državi i budžetu ne cvjetaju ruže i Vlada bi najradije da ne ulazi u davanje financijskih injekcija oružarima. No, oni su majstori u igri skrivača s Vladom: godinama to rade i teško je izračunati koliko je dosad budžetskoga novca ušlo u sustav “Zastave”. Nema te Vlade koju oružari nisu na neki način doveli pred svršen čin, a ona nakon toga odriješila kesu. Ipak, ranije nisu zauzimali skladišta s oružjem i municijom.

Radnici su izveli simbolički jak potez i ne treba sumnjati da će Vlada Srbije, uz određeno nećkanje i malo dramatiziranja, prihvatiti sve njihove zahtjeve, naravno, na račun ostatka poreznih obveznika. Vidjeli smo to dosad puno puta u različitim nijansama, pa je i ishod  unaprijed poznat.