Ovo je stoljeće identiteta i Euroazije

Čini se da je Mizar napokon pronašao dobitnu kombinaciju: nastao u suradnji s bizantskim zborom Harmosini, vaš novi, šesti album “Deteto i beloto more” zvuči sjajno. Odakle ideja da umjesto pjevača uzmete zbor?

– Ideja postoji još od drugog albuma “Svjat Dreams”, koji smo snimali 1991: pjesma “1762” pjevana je višeglasno i na neki je način otvorila vrata ovom konceptu. Zbor Harmosini bio je potreban Mizaru i obratno. Potreban nam je bio jak, školovan vokal, a dečki okupljeni u Harmosiniju upravo su to. Isto tako, bila nam je potrebna promjena poslije albuma “A View to a Flower Garden”. Kako svi dečki iz zbora imaju jak alternativni rock background, koncepcijski nismo imali većih problema.

Kroz Mizar su kao pjevači prošli i veliki mu pečat dali Goran Tanevski i Goran Trajkovski. Kako to da ih nema na novom albumu?

– S Tanevskim smo izdali prethodni album “A View to a Flower Garden” i prošli onako, ne baš mizarovski. Očito je bilo da ta suradnja pripada prošlosti i vrijeme je bilo da uhvatimo različite pravce. Goran Trajkovski sa svojim backgroundom odgovara potpuno ovom današnjem konceptu, ali on je u vrijeme njegovog nastanka radio s Aleksandrom Veljanovom na odličnom albumu “Porta Macedonia”. Razišli smo se, dakle, vremenski, što ne znači da nećemo raditi u budućnosti. Obojica su prekrasni muzičari i milo mi je što smo radili zajedno u određenom razdoblju našega glazbenog djelovanja.

Još bolji uživo

Mizar i dalje njeguje taj jedinstveni avangardni dark-folk. Koliko taj specifični glazbeni izraz ima publike izvan Makedonije?

– Dark-folk očito nije u protekle dvije decenije ostavio neki jači utisak, bilo je pokušaja u devedesetima, ali nakon jakih osamdesetih bez ozbiljnijih umjetničkih rezultata. Ali kao što svijet u bukvalnom smislu riječi postaje globalno selo, fuzija regionalnih izraza bit će jača i prihvatljivija. Tako ovim albumom, primjerice, ciljamo publiku u Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Rusiji… Uglavnom, gothic-rock ili dark-wave-folk-rock ima jednu prihvatljivu muzičku formu, što se danas vidi i u muzičkom biznisu. Kada su Turci osvojili Konstantinopolj, stvorio se prvi muzički miks ili fuzija stilova. Turci su odlično svirali instrumente poput saza, kavala, tapana…, a Rimljani su odlično pjevali. Rezultat je uočljiv i danas.

Nakon ovog albuma nema razloga da ne postanete međunarodna world-music atrakcija, jer ste sjajno spojili te arhaične pravoslavne melodije i napjeve s modernim, urbanim rock zvukom. Planirate li krenuti i na europsko tržište?

– Prije svega, ovaj album je napravljen da se svira uživo. Gotovo je sve na njemu odsvirano i otpjevano. Zadnji koncert u “Colloseumu” potvrdio je da uživo zvučimo bolje nego na albumu, što je bio krajnji cilj. Uostalom, vidjet ćete u Zagrebu, 10. lipnja na Mars festivalu.

Za pretpostaviti je da ćete nastupati zajedno s Harmosinima. Jeste li već imali koji zajednički nastup i kako je reagirala publika?

– Imali smo nekoliko nastupa u Makedoniji. Nastupi su bili odlični i prvi sam put poslije puno godina zadovoljan kako zvučimo uživo.

Na novom albumu nema pjevačkih izleta na engleskom ili njemačkom jeziku, ostali ste dosljedni materinjem makedonskom: je li se bilo potrebno na takav način približavati publici?

– Iskreno, muka mi je što smo to uradili i kratko ću reći: bio je to potpuni promašaj!

Malo tržište u maloj državi

Divna je ta vaša prednost vlastitim glazbenim korijenima. Koliko je takva glazba danas atraktivna publici zaslijepljenoj angloameričkim komercijalnim proizvodima, kod kojih je profit daleko važniji od sadržaja i umjetničke vrijednosti?

– Definitivno može biti zanimljiva, jer je autentična, ima svoj identitet. A ovo je stoljeće identiteta i Euroazije, za razliku od 20. stoljeća koje je bilo stoljeće ideologije i Pax Americane. Glazbeni se producenti trebaju više potruditi promovirati ovakvu vrstu muzičkih projekata. Kada spominjem identitet, mislim na demokratizaciju čovjeka kao individue.

Mizar je na sceni već više od 20 godina. Može li se od glazbe danas živjeti u Makedoniji?

– Kako tko. Može onaj koji ima veze u kompanijama mobilnih operatera, ali uglavnom je teško. Tržište je malo, država mala i neisplativa.

Makedonska je scena u posljednjih deset godina vrlo zanimljiva i intrigantna: svako malo pojavi se netko tko privlači pažnju kvalitetom i originalnošću. Kakva je vaša ocjena sadašnjeg trenutka?

– Uglavnom OK, meni se dopada to što se radi.

Album je podržalo i djelom financiralo Ministarstvo kulture Makedonije. Jeste li ih trebali nagovarati ili im je bilo jasno što je Mizar za makedonsku kulturu?

– E, to je duga priča. Trebalo bi mi malo više prostora i vremena da odgovorim, ali odgovorit ću u stilu naših političara: veoma sam zadovoljan s podrškom Ministarstva kulture i mislim da ćemo surađivati i u budućnosti.

Što radite između dva albuma Mizara?

– Uglavnom muziku, malo se bavim političkim aktivnostima vezanima oko imena Makedonija i svim ostalim svakodnevnim, običnim stvarima.