Pokrajine

Biznismen iz Sremskih Laza Petar Matijević pomaže rodnom kraju

Emotivna investicija kralja mesa

U Srbiji me zovu u timove prve lige da budem sponzor, čak i predsednik. Nisam se odazivao jer to nije ekonomski isplativo, ali ovo je emotivno isplativo, kaže Petar Matijević, donator fudbalskog kluba Vidor Matijević

Sremske Laze kod Vinkovaca bile su prošlog vikenda mesto nesvakidašnjeg slavlja. Tamošnji fudbalski klub Vidor, koji od pre godinu dana osim imena obližnje rečice nosi i prezime Matijević, proslavio je prelazak u viši rang takmičenja, u prvu fudbalsku ligu Vukovarsko-sremske županije, a ujedno i 80 godina postojanja kluba. Tim povodom je donator kluba Petar Matijević, vlasnik Industrije mesa Matijević d.o.o. iz Novog Sada, organizovao svečanost na kojoj se okupilo oko tri stotine uzvanika. Među njima je pored predstavnika lokalnih vlasti, srpske zajednice i brojnih privrednika iz Srbije, bio i potpredsednik Vlade Slobodan Uzelac.

Petar Matijević je odrastao u Sremskim Lazama, kamo je kao trogodišnjak sa roditeljima doselio iz Dalmacije. Do 1991. godine živeo je u Zagrebu, odakle se odselio u Novi Sad i tamo stvorio jednu od najuspešnijih kompanija u Srbiji i na prostoru bivše Jugoslavije, ali zavičaj nije zaboravio.

Biće i posla

– Zaista mi je danas puno srce. Otišao sam pre 40 godina, tačnije 1972, ali kao da nisam. Vratio sam se svojim izvorima i svojim emocijama. Ono što kažu, da smo ljubomorni i zavidni, da ne volimo jedan drugog, da jedan drugom kopamo jamu, to ne važi za ovo moje selo. Uvek kad sam dolazio u Sremske Laze, osećao sam neku ljubav u pogledima tih ljudi koji su ovde ostali da žive i upravo iz tih razloga sam odlučio da budem pokrovitelj fudbalskog kluba Vidor. U Srbiji me zovu u timove prve lige da budem sponzor, čak i predsednik. Nisam se odazivao jer to nije ekonomski isplativo, ali ovo je emotivno isplativo –  kazao nam je Matijević.

Njegova kompanija zapošljava oko 2.400 ljudi i ima 105 prodavnica. Budući da je u Sremskim Lazama dosta meštana nezaposleno, ovaj preduzetnik razmišlja o ulaganjima na to područje.

– Moje su ideje da investiram u Sremske Laze i otvorim pogone za neke specijalističke prerade mesa. Mi smo specijalisti u proizvodnji praške šunke i kulena. Možda otvorimo neki pogon za 100 do 200 ljudi, ali to treba da se dobro prouči, da vidimo da li postoji potrebna infrastruktura. Sad smo u pregovorima da kupimo neke hotele u Opatiji, pošto imamo hotelsku grupu MH Hoteli Matijević u Novom Sadu. Planiramo da investiramo u Hrvatskoj, jer kapital ne treba da poznaje granice. Hteli bismo da to profunkcioniše, da se granične barikade ukinu i da se samo gledaju kapital, posao i rad, da prestane nacionalizam i da se ljudi cene po svom znanju i po drugim kvalitetima i karakteristikama koje krase ljude – istakao je naš sagovornik.

Petar Matijević je drage volje i velikog srca pomogao svojim Sremskim Lazama, pokazao je da nije zaboravio svoje prijatelje i mesto iz kojeg je potekao, kaže predsednik uprave kluba  Duško Vujasinović i dodaje da u narednom periodu planiraju osnovati školu fudbala kojom će pokušati da okupe decu zainteresovanu za fudbal i iz drugih okolnih sela, poput Orolika, Jankovaca i Mirkovaca.

Tenzije su prošlost

U Sremskim Lazama, koje su u sastavu opštine Stari Jankovci, danas živi oko 600 stanovnika, 97 odsto Srba. Većina meštana bavi se poljoprivredom, a nezaposlenost je problem kao i u drugim sredinama.

– Živi se teško, ali smo zadovoljni. Najvažnije je da se situacija popravlja, nema više nikakvih međunacionalnih tenzija, niti smo mi nekome neprijatelj, niti je nama neko neprijatelj. Znači, život ide u neku normalu – kaže predsednik Mesnog odbora Miroslav Novaković koji je ujedno i sportski direktor kluba.

Potpredsednik Vlade Slobodan Uzelac poklonio je Petru Matijeviću monografiju  “I bi svjetlo” posvećenu Nikoli Tesli, objavljenu povodom 150 godina Teslinog rođenja.

– Kao što je Tesla krenuo na put, proslavio sebe i sve svoje sredine u kojima je bio, tako ste i vi, na svoj način. I neka vama bude svjetlo – kazao je Uzelac Matijeviću.

Dragana Bošnjak

Robnu kuću u središtu Vojnića poharala privatizacija

Zbogom, narodna imovino

Ne znam kako bih ovaj slučaj nazvao, ali siguran sam da to nije normalno. Trebamo li se onda čuditi kriminalu, korupciji i ekonomskoj krizi, kaže načelnik Vojnića Branko Eremić

Hrvatsko gospodarsko čudo(vište) možda se na najbolji način ogleda u propasti robne kuće u Vojniću, u samom centru mjesta. Objekt su izgradili mještani, koji su dobrim dijelom bili i radnici trgovačkog poduzeća “Petrova gora”. U robnoj kući nekada je bilo, reklo bi se, od igle do lokomotive, za šire područje tog dijela Korduna, te susjedne Veliku Kladušu i Cazin. Na 3.150 metara četvornih, gotovo na tri etaže, proteže se taj najkvalitetniji poslovni prostor u Vojniću, a u blizini su općina i benzinska pumpa.

– Znademo vrlo dobro kako su u Hrvatskoj vršene pretvorba i privatizacija. Građani Vojnića i bivši radnici trgovačkog poduzeća “Petrova gora” od prodaje robne kuće do danas nisu dobili ništa. Robna kuća je kupljena za milion kuna, čini mi se na trećoj ili četvrtoj dražbi, dakle po slobodnoj pogodbi. Stečajni upravitelj procijenio ju je na četiri i pol miliona kuna, a prodana je, rekoh, za milion kuna – kaže načelnik Vojnića Branko Eremić.

Sadašnji vlasnik ujedno ima poduzeće za proizvodnju aluminijske i plastične stolarije. Prazna zgrada se vrlo brzo može staviti u funkciju. Međutim, i dalje zjapi kao ruglo u samom centru Vojnića.

– Robna kuća nije obnovljena niti je u njoj pokrenuta bilo kakva proizvodnja. Čujem da je sadašnji vlasnik založio robnu kuću za sedam i pol miliona kuna. Dakle, platio ju je milion kuna, dobio hipoteku od sedam i pol miliona, što znači da je inkasirao šest i pol miliona. Ako ne plati tu hipoteku, vjerovnici će mu uzeti robnu kuću, ali njemu ostaje čistih šest i pol miliona kuna. Tko ne bi pristao na takvu trgovinu?! Tko je izvršio novu procjenu i kako ova država može normalno funkcionirati? Ne znam kako bih ovaj slučaj nazvao, ali siguran sam da to nije normalno. I onda, trebamo li se čuditi kriminalu, korupciji i ekonomskoj krizi? – pita Branko Eremić. M. Cimeša

• 
  

Jubilarna deseta gastronomska manifestacija

Poplava kulena u Jagodnjaku

Od 81 takmičarskog uzorka, najboljim je ocijenjen kulen Josipa Stiplošeka iz Darde, a drugi i treći bili su kuleni Milorada Stojkovića i Dragana Novakovića iz Jagodnjaka

Na Spasovdan, u prostorijama Poljoprivredne zadruge (PZ) “Naše selo”, održana je deseta po redu Kulenijada u Jagodnjaku. Od 81 takmičarskog uzorka najboljim je ocijenjen kulen Josipa Stiplošeka iz Darde, a drugi i treći bili su kuleni Milorada Stojkovića i Dragana Novakovića iz Jagodnjaka. Dodijeljeno je također više srebrnih i brončanih medalja. Svim takmičarima uručene su zahvalnice, a pobjednicima vrijedne nagrade.

Uz takmičarski dio, posjetiocima Kulenijade ponuđen je i bogat zabavni program. Priređene su etnoizložba i izložba slika s Likovne kolonije “Petar Dobrović”, koja se od 2004. svake godina održava u Dardi.

Ulicama Jagodnjaka i u dvorištu PZ “Naše selo” konjanici su pokazivali svoje jahačke vještine, a kočijaši svoje zaprege i konje, dok su u kulturno-umjetničkom programu igrači folklorne sekcije jagodnjačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, KUD-a “Čardaš” iz Suze i KUD-a “Branko Radičević” iz Darde te svirači iz Udruge ljubitelja tamburice “Baranjski biseri” iz Kneževih Vinograda, mamili aplauze mnogobrojne publike.

Desetu Kulenijadu, koja je vjerojatno bila posjećenija od svih drugih manifestacija u Jagodnjaku, održanih čak i u vrijeme kad je Jagodnjak imao više stanovnika nego danas, organizirala je Poljoprivredna zadruga “Naše selo”, a suorganizatori su bili Turistička zajednica Baranje, Udruga proizvođača kulena “Baranjski kulen” i Općina Jagodnjak.

Neposredno prije početka Kulenijade, ispijanjem vode u Osnovnoj školi Jagodnjak, u prisustvu slavonsko-baranjskog župana Vladimira Šišljagića, simbolički je puštena u rad vodoopskrbna mreža u Jagodnjaku. J. Nedić

Nikad nije kasno za nastavu po modelu C

Srpski jezik i u Sisku

S obzirom na to da smo počeli usred polugodišta, akcent smo stavili na učenje pisma. Djeca u nižim razredima imaju nastavu dva sata, a u višim tri sata tjedno, kaže ravnateljica OŠ “22. lipnja” Azra Rađenović

Nakon dužih priprema, nastava srpskog jezika i kulture po modelu C, odnosno po nekoliko školskih sati tjedno, od početka maja odvija se i u Sisku. Na nastavu je krenulo petero djece, ali je, kako ističu u sisačkom pododboru SKD-a “Prosvjeta”, želju da im se priključi izrazilo još dvoje učenika. Time se uspješno provodi inicijativa koju su s roditeljima te djece u martu pokrenuli predsjednica pododbora Svjetlana Miličić i član pododbora Dragoja Dekić, dobivši u međuvremenu suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja. Nastava se odvija u Osnovnoj školi “22. lipnja”.

– S obzirom na to da smo počeli usred polugodišta, akcent smo stavili na učenje pisma. Djeca u nižim razredima imaju nastavu dva sata, a u višim tri sata tjedno – kaže ravnateljica škole Azra Rađenović i dodaje da će svaki učenik dobiti zaključnu ocjenu na osnovu onog što je realizirano. Od iduće godine, kreće se po redovnom nastavnom planu i programu.

Održavanje nastave u Sisku pozdravio je i Mirko Marković, šef Uprave za nacionalne manjine u Ministarstvu znanosti.

– Nikad nije kasno da se organiziraju takvi oblici nastave, pogotovo u sredinama gdje ima srpske djece, ali i pripadnika drugih manjina – rekao je Marković i dodao da očekuje da taj vid nastave u Sisku od naredne školske godine pohađa veći broj učenika.

– Kad učenici i njihovi roditelji vide da se nastava odvija, i oni će poslati svoju djecu – kaže Marković.

U pododboru “Prosvjete” također su uvjereni da će se nastava omasoviti.

– Nastojimo da nastavu pohađa još veći broj učenika u gradu, a za to smo dobili suglasnost direktora još nekih škola. Osim toga, postoji interes još nekolicine učenika iz naselja oko Siska, iz Starog Sela i Jošavice. Treba riješiti pitanje prijevoza u neku od škola u kojoj bi se održavala nastava, a to bi onda zahtijevalo i sredstva Sisačko-moslavačke županije – kaže Dragoja Dekić. N. Jovanović

Obilježen dan vojnićkog VSNM-a

Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Vojnić obilježilo je 2. juna Spasovdan, svoj dan i krsnu slavu. To je ujedno i dan Crkvene opštine Vojnić.

Svečanu liturgiju predvodio je vladika Gornjokarlovačke eparhije Gerasim. Održana je i svečana sjednica Vijeća. Sve goste pozdravili su dosadašnji predsjednik Jovo Garojević i Dušan Crnković, kum Vijeća. Među gostima bili su i Milenko Rebić, zamjenik župana Karlovačke županije iz redova srpske zajednice i Rade Kosanović, predsjednik VSNM-a Karlovačke županije.

– Ima nas, nažalost, sve manje, ali zato, također nažalost, pokazujemo sve više nerazumijevanja među sobom – kazao je, među ostalim, Rebić. Pozvao je sve Srbe sa prostora županije na zajedničko rješavanje brojnih problema. M. C.

Nova odluka Vlade o otkupu stanova u državnom vlasništvu u Podunavlju

Konačno izjednačeni u pravu na stan

U dosadašnjim aktima postojala su brojna ograničenja koja su stanovnike istoka Hrvatske dovodila u neravnopravan položaj. Prema novoj odluci, broj članova porodice nije više ključni kriterij za veličinu stana, odnosno kvadraturu koja se otkupljuje

Najnovija Vladina odluka o uslovima za kupnju stanova u državnom vlasništvu na istoku Hrvatske, odnosno na reintegrisanim područjima, izazvala je velik interes građana. Za razliku od prijašnjih sličnih uredbi, odluka i ostalih pravnih akata, ova je odluka, prema opštoj ocjeni, najkvalitetnija do sada, posmatrano iz rakursa bivših nositelja stanarskog prava. Naime, najnovijom odlukom nositelji stanarskog prava sa vukovarskog i belomanastirskog područja postaju de fakto izjednačeni sa ostalim građanima Hrvatske koji su to pravo iskoristili prije deset ili više godina.

Otklonjene nepravilnosti

Najbitnija pozitivna promjena koju donosi najnoviji Vladin akt sadržana je u činjenici da su otklonjene nepravilnosti za sve građane hrvatskog Podunavlja koji nisu dobili šansu da postanu zaštićeni najmoprimci i ostvare pravo na otkup stanova na kojima su imali stanarsko pravo, onako kako je to urađeno za ostale građane Hrvatske, u drugim krajevima. Podsjetimo da je jedan dio stanovništva istoka države bio u progonstvu, a drugi dio je ostao da živi u svojim stanovima bez prekida.

Od juna mjeseca 1991. godine stupio je na snagu Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Na osnovi njega, većina bivših nositelja stanarskog prava tu je mogućnost iskoristila bez ikakvih ograničenja, ali za građane istoka Hrvatske to nije bilo moguće, jer je taj zakon ukinut prije kraja mirne reintegracije, 7. novembra 1997. Time je ta kategorija građana dovedena u neravnopravan položaj.

Na višegodišnje insistiranje SDSS-a, Vlada je konačno prihvatila bitne argumente i ugradila ih u postojeću odluku, pri čemu je najbitnija činjenica da će otkup stanova biti bez ikakvog ograničenja.

U dosadašnjim aktima postojala su brojna ograničenja koja su stanovnike istoka, bilo Hrvate bilo Srbe bilo ostale, dovodila u neravnopravan položaj. Prema ovoj odluci, broj članova porodice nije više ključni kriterij za veličinu stana, odnosno kvadraturu koja se otkupljuje. Dakle, sada je npr. dvočlanoj porodici omogućeno da otkupi stan od npr. 60 kvadrata, a ne samo 45, koliko je bilo maksimalno omogućeno prema ranijim uredbama.

Nasljedno pravo omogućeno je djeci, koja bi nakon smrti roditelja, nositelja stanarskog prava, mogla uredno nastaviti s otkupom stana. Najnovija odluka omogućuje otkup stana i onim nositeljima stanarskog prava koji imaju u vlasništvu useljiv stambeni objekt, koji su u međuvremenu stekli izgradnjom ili nasljeđivanjem.

Stanovi ipak obnovljeni

Prema procjenama, u Podunavlju ima oko 300 porodica koje su imale useljiv stambeni objekt, zbog čega im ranije nije bio omogućen otkup stana. Bitna pretpostavka za ove beneficije je da bivši nositelji stanarskog prava imaju rješenje za te stanove više od 15 godina i da u njima stanuju. U navedene godine računa se vrijeme za one stanare koji nikada nisu napuštali stanove, za one koji su godinama bili u progonstvu, kao i za one koji su boravili van svojih stanova jer nisi bili obnovljeni ili su bili u procesu obnove.

Iako odluka izjednačava građane u pravima na otkup, i dalje je sporna cijena kvadrata. U ostatku Hrvatske u vrijeme otkupa, od 1991. do novembra 1997. godine, prosječna cijena je bila oko sto njemačkih maraka. Ekvivalent za taj iznos bio bi današnjih 100, a ne 175 evra, ako se stan plaća u gotovini. Međutim, u obzir valja uzeti činjenicu da su u ostatku Hrvatske otkupljivani stari i neobnovljeni stanovi, dok se u Podunavlju otkupljuju potpuno obnovljeni stanovi. Iako je na nekim lokacijama kvaliteta obnove upitna, u globalu se radi o gotovo novim stanovima.

Tako bi za stan površine 60 četvornih metara cijena za gotovinu iznosila 10,5 hiljada evra, a za onaj od 50 kvadrata 8,7 hiljada evra. Zaštićena najamnina u prvom bi slučaju iznosila 150 kuna, a u drugom 120 kuna mjesečno.

Boro Rkman

Naučni skup povodom 132. godišnjice rođenja Milutina Milankovića

Tvorac najtačnijeg kalendara

Milanković je imao ideju da se novi reformisani kalendar što duže slaže sa gregorijanskim kalendarom, bar kad su u pitanju pokretni praznici, kako bi ih svi hrišćani slavili na iste datume

U okviru Milankovićevih dana upriličenih povodom 132. godišnjice rođenja velikog naučnika, poslednjeg vikenda u maju u Dalju je održan naučni skup na temu “Milanković, kalendar, vreme…”. Govorili su eminentni stručnjaci iz te oblasti, fizičari i akademici Vladimir Par iz Zagreba, Zoran Knežević iz Beograda, Aleksandar Petrović iz Kragujevca, Đorđe Đurić i Slobodan Marković iz Novog Sada te predstavnik Srpske pravoslavne crkve Radomir Milošević iz Smedereva.

Milutin Milanković je u okviru svoje naučne karijere i u svom bogatom stvaralačkom životu napravio reformu julijanskog kalendara, koja je prihvaćena na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine, ali reforma nije primenjena u svim pravoslavnim zemljama, uključujući i Srbiju. Kalendar su prihvatile grčka, rumunska, bugarska, carigradska i aleksandrijska crkva, dok je Srpska pravoslavna crkva provođenje odložila dok ga ne prihvate sve ostale crkve.

Najpreciznije rešenje

– Milanković je pošao od rešenja koje su pre njega imali drugi kalendariografi, pre svih Maksim Trpković, profesor beogradske srednje škole. On je modifikovao taj predlog da bi izašao u susret zahtevu koji je pred njega bio postavljen od strane Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sa idejom da se taj novi reformisani kalendar što duže slaže sa gregorijanskim kalendarom, bar kad su u pitanju pokretni crkveni praznici kao što je Uskrs, jer ideja je bila da svi hrišćani slave te praznike u isti dan. On je taj zadatak ispunio na taj način što je izmenio tzv. interkalaciono pravilo, koje kaže kako ćete kalendar u kojem je svaka četvrta godina prestupna potpuno prilagoditi onome što Zemlja zaista radi, kako se ona zaista okreće, što se meri u okviru astronomske nauke – kazao jeZoran Knežević, direktor astronomske opservatorije u Beogradu koja nosi Milankovićevo ime.

Iako se za Milankovićev kalendar veruje da je najprecizniji, dr Knežević kaže da ne postoji idealan kalendar.

– To je nemoguće napraviti, jer se rotacija Zemlje menja neprestano i ono što je danas idealno, već sutra nije. S druge strane, kalendar je u principu konvencija, dogovor između ljudi na koji način će da mere vreme i time ima ne toliko naučni koliko praktični značaj – dodaje Knežević.

– Šteta je što kalendar koji je Milutin napravio nije prihvaćen, jer on je toliko tačan da samo dve sekunde godišnje kasni za tropskom, solarnom godinom. A kalendar mora da se oslanja na astronomiju, na rezultate i znanje iz astronomije. Nijedan kalendar nije bio večit i trajan. Svaki je kalendar bio tačan u trenutku kad se pojavio, ali nova znanja iz astronomije su pokazivala njegove mane i ljudi su ih uvek ispravljali. Sada imamo jedinstven slučaj da uporno stojimo kod netačnog kalendara – kaže protojerej dr Radomir Milošević iz Smedereva, navodeći podatke po kojima julijanski kalendar svakih 128,5 godina kasni jedan dan, u gregorijanskom se to kašnjenje događa svakih 3.230 godina, a prema Milankovićevom kalendaru zakašnjenje od jednog dana događalo bi se svakih 43.200 godina.

Reforma neophodna

Milošević smatra da je reforma neophodna, jer će kalendar sve više da kasni.

– Da su sada oni veliki ljudi koji su bili na prvom Vaseljenskom saboru, Sveti Nikola i ostali, ne bi se ustručavali ni trenutka da izbace 13 dana zakašnjenja i da kalendar izjednače sa stanjem na nebu. Ali danas se ustručavaju šta će narod da kaže. Pastir treba da vodi stado, a ne da stado vodi pastira, to je naopaka situacija. Osim toga, kod nas pravoslavaca se dešava da ne slavimo Vaskrs odlukama otaca Prvog sabora, u prvu nedelju posle punog Meseca prolećne ravnodnevnice, nego tek u drugu nedelju, pa čak i posle drugog punog Meseca. To je već veliki greh u odnosu na odluku svetih otaca – ističe ovaj sveštenik.

U okviru četvrtih Milankovićevih dana, Kulturno-naučni centar koji nosi ime ovog velikana organizovao je tokom dvodnevne manifestacije nekoliko programa. Osim predstavljanja interaktivnog softvera – vodiča kroz Milankovića za početnike, za učenike Srednje škole Dalj, i izvođenja monodrame “Uspomene” Save Radovića, glumca Beogradskog dramskog pozorišta po knjizi Milutina Milankovića, postavljena je izložba o Milankoviću iz fundusa zavičajne zbirke Narodne biblioteke Dalj i u klubu čitalaca upriličeno čitanje odlomaka iz dela o Milankoviću.

Dragana Bošnjak

In memoriam: Darinka Janjanin (1956-2011)

Neumorna aktivistica

Smrću Darinke Janjanin, srpska zajednica u Rijeci i Hrvatskoj izgubila je neumornu aktivisticu i borca za manjinska prava, ali i ženu koja je učinila najviše u obnovi rada srpskih institucija u tom gradu.

Rođena 20. decembra 1956. u Rijeci, Darinka Janjanin radila je kao diplomirana ekonomistica, da bi zbog “pogrešne krvne slike” sredinom 90-ih izgubila posao. Početkom 90-ih bila je jedan od osnivača Zajednice Srba u Rijeci. Otad je bila članica, osnivačica i aktivistica Demokratskog opozicijskog foruma u Rijeci i riječkog centra organizacije Amnesti internešnel, kao i istaknuta članica riječkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, koji je niz godina jedan od najaktivnijih pododbora ove kulturne ustanove. Bila je i delegatkinja u više saziva skupštine “Prosvjete” gdje je također dala svoj doprinos. U dva mandata bila je predsjednica Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Rijeke, a u prvom mandatu i predsjednica koordinacije gradskih vijeća nacionalnih manjina.

Kao predstavnica nevladinih organizacija izabrana je 2005. u Programsko vijeće HRT-a, gdje se u naredne četiri godine beskompromisno zalagala za veću prisutnost manjina u emisijama i programima HRT-a, ali i drugačiju i bolju televiziju kao servis svih građana, a ne određenih političkih elita. Svoje mišljenje uvijek je glasno zastupala i potvrđivala argumentima, ne ustručavajući se i od inicijativa za smjenu vodećih ljudi HRT-a.

Komemoracija je održana u srijedu, 8. juna u Gradskoj vijećnici u Rijeci, a sahrana istog dana na tamošnjem groblju Kozala. N. Jovanović

Stogodnjak (62)

10. 6. – 17. 6. 1911: kad netko tjera lisicu najčešće se dogodi da istjera vuka. Upravo to se dogodilo Mojici Hrvaćaninu koji se javno, kroz novine, potužio da – kao “veleizdajnik” – nije dobio obećanu financijsku pomoć dok je ležao u zatvoru u Zagrebu. Poslije se ispostavilo da je pomoć primio, ali da namjerno nije potpisao potvrdu o primitku. Čim je prispio u tamnicu, advokati – samostalci Bogdan Stojanović i Dušan Popović – uzeli su mu punomoć za obranu, iako su znali da je radikal. Ali, advokat i javni bilježnik iz Gline Živko Kostić Hrvaćaninu je povjerljivo savjetovao da će za njega i utamničene drugove radikale iz Dubice biti mnogo bolje da ih ne brane samostalci, već odvjetnik Ljudevit Švarc, koji je bio u dosluhu s Rauhovom vladom. Otuda i objašnjenje zašto su se Hrvaćanin i njegovi drugovi radikali cijelo vrijeme “veleizdajničke parnice” držali po strani od ostalih utamničenika.

 

* Splitski Srbi priključili su se svojim sugrađanima Hrvatima i krenuli na 20-dnevni izlet po Italiji. Put ih je, preko Ankone, odveo sve do Rima, Firence, Torina, Milana i Venecije. Putovanje je stajalo 390 kruna, a organizirao ga je “Međunarodni zavod za putovanja” iz Zagreba.

 

* Srpsko učiteljstvo kotara Vojnić sastalo se i zaključilo da se pozovu svi Srbi učitelji i učiteljice iz cijele Hrvatske i Slavonije kako bi se raspravio njihov položaj u državi i utvrdila “stvarna visina učiteljskih beriva”.

 

* Želite li se kao blagajnik zaposliti u “Srpskoj štedionici” u Slunju i imati 1.200 kruna godišnju plaću? U redu, ali samo uz jedan uvjet: morate prije toga položiti jamčevinu u visini jednogodišnje plaće u gotovini ili vrijednosnim papirima. Prednost imaju umirovljenici s većom jamčevinom. Možete se zaposliti i u srpskoj manufakturnoj radnji “Gomirac” u Ogulinu, ali morate biti “vješti, stari između 20 i 25 godina i imati potvrdu da ste u ovim krajevima već servirali…”

 

* Krojačka radnja Srbina Sime Ćurčije iz Zagreba, na Preradovićevu trgu 6, oglašava se u novinama: “Izrađujem gospodska odijela, po najnovijem kroju, od najfinijih štofova po narudžbi. Izrada brza i pedantno izvedena, tako da će svaka mušterija zadovoljna biti. Zato se preporučujem za što više narudžaba. Primam popravke i na kemičko čišćenje, a kupujem i ponošena gospodska odijela. Dolazim na poziv dopisnicom u stan…”

Đorđe Ličina