Kult ličnosti

DRAGOLJUB RAŠA TODOSIJEVIĆ, konceptualni umjetnik iz Beograda koji izlaže svoje radove na Bijenalu u Veneciji, dobitnik je specijalne nagrade”UniCredit” za najbolji izložbeni salon. U isto vrijeme, prestižni list “Corriere della Sera” pohvalio je radove umjetnika iz Hrvatske, pokojnog Toma Gotovca i plesne skupine BADco., kao “jedino što vrijedi vidjeti u Arsenalu”, dijelu ogromnog kompleksa Bijenala.

Glavnu nagradu “Zlatni lav” dobio je američki umjetnik Christian Marclay za rad pod nazivom “Sat”. Riječ je o videu koji traje 24 sata i u kojem su isječci brojnih filmova u kojima junaci gledaju na sat. Film je montiran tako da je u svakoj minuti na filmu isto toliko sati koliko je kod gledatelja koji taj film promatra. “Zlatnog lava” u nacionalnoj konkurenciji dobio je njemački paviljon s politički kritičkim radom Christopha Schlingensiefa.

OLIVER FRLJIĆ, redatelj iz Zagreba, dobio je nagradu za najbolju predstavu i nagradu za najbolju režiju na 56. Sterijinom pozorju u Novom Sadu, za predstavu “Kukavičluk”, u izvođenju Narodnog pozorišta iz Subotice. Predstava govori o životu u Srbiji za vrijeme posljednjih ratova i završava desetominutnim čitanjem imena žrtava u Srebrenici.

Nagrade za glumačko ostvarenje dobile su Branka Petrić i Anita Mančić za uloge u predstavi “Rođeni u YU” Jugoslovenskog dramskog pozorišta, te Nada Šargin za JDP-ove “Metamorfoze”. Ta je predstava ovjenčana i nagradom za scenografiju grupe Numen, a nagrada za kostimografiju pripala je Maji Mirković za predstavu “Pazarni dan” Ateljea 212.

RAJKO GRLIĆ, jedan od najpoznatijih redatelja u regiji, pozvan je ovih dana u Beograd, gdje je predstavljena retrospektiva njegovih filmova. Organizator ovog događaja je Zajednica Hrvata iz Beograda “Tin Ujević”. Retrospektivom su obuhvaćeni i Grlićevi kratki filmovi, među njima i diplomski rad “Predgovor” (1971), koji ni sam autor nije vidio od vremena studija. Prikazan je i jedan od deset najboljih jugoslavenskih filmova po mišljenju mnogih kritičara, “Samo jednom se ljubi”, kao i “U raljama života”, “Bravo maestro”, “Karaula”, “Novo, novo vrijeme” i drugi.

Na drugom kraju svijeta, u Sankt Peterburgu, Grlićev najnoviji film “Neka ostane među nama” ovih je dana uvršten u “Best of the Best”, program od sedam najuspješnijih recentnih festivalskih filmova iz cijeloga svijeta. Bravo, maestro!

TOMISLAV BAJSIĆ, pjesnik iz Zagreba, jedan je od sudionika festivala “Raznolikost književnog pisma – Stih u regiji” koji se od 8. do 10. juna održava u Zagrebu. Manifestacija koja se održava po drugi put, okupit će četrdesetak pjesnika i kritičara, a uz autore iz Hrvatske sudjeluju pisci iz BiH, Crne Gore, Makedonije, Slovenije i Srbije različitih generacija, u rasponu od Kristine Kegljen rođene 1987. godine, pa sve do Zvonimira Mrkonjića, rođenog 1938.

O tome što je “stvarnosna poezija” raspravljat će se na okruglom stolu najavljenom za četvrtak u 17 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića. Neposredan povod za razgovor je izlazak antologije Damira Šodana “Drugom stranom”, posvećene ovom pjesničkom trendu koji je obilježio trenutnu dionicu suvremene poezije. Organizatori festivala su Ervin Jahić i Ivan Herceg, urednički tandem časopisa “Poezija”.

IVO ANDRIĆ i njegovo književno djelo čine centralni dio manifestacije “Višegradska staza” koja se ovih dana, po 33 put, održava u Višegradu. Kulturni događaj koji uključuje literarne večeri, muzički program i predavanja o Andriću održava se ove godine u povodu 50. obljetnice dodjele Nobelove nagrade ovom velikom piscu. Kako je rečeno na otvorenju, “Andrić je imao sreću sa svojom Bosnom u kojoj su svjetske granice katoličanstva, pravoslavlja, islama i židovstva bile na okupu”. Ipak, poručeno je i to da će jednog dana u Bosni doći vrijeme kada će i ljudi i politika pronaći svoje pravo mjesto, aludirajući na priču o dva austrijska zvaničnika u Andrićevoj pripovijetki “Osatičani”, koji su zaključili da se u ovoj zemlji “nikada ne zna koliko su dva plus dva, ali se ne zna ni koliko su kada nisu četiri”.

PABLO NERUDA (1904-1973), čileanski književnik i nobelovac, posthumno uzbuđuje pravosuđe ove zemlje. Naime, ono je ovih dana otvorilo istragu o smrti velikog pjesnika poslije novih svjedočenja kojim se dovodi u sumnju službena verzija da je Neruda 1973. izvršio samoubojstvo zbog teške bolesti.

Sudac Mario Karosa rekao je da ima moralnu obavezu istražiti Nerudinu smrt, koja se dogodila dvije nedjelje poslije državnog udara u kojem je svrgnut njegov prijatelj, socijalistički predsjednik Salvador Aljende. Bivši Nerudin vozač Manuel Araja izjavio je kako zna da je Nerudi ubrizgana “sumnjiva injekcija” neposredno prije smrti, dok tadašnji meksički ambasador u Čileu Gonsal Marines tvrdi da nije znao za pogoršanja Nerudinog zdravstvenog stanja. Mnogi se slažu da je Neruda ubijen kako ne bi iz postao neugodni protivnik diktature, koja je trajala sve do 1990. godine.

NEFERTITI, slavna egipatska kraljica iz davnih vremena, postala je predmet spora između Egipta i Njemačke 3.500 godina nakon smrti. Naime, bistu “najljepše žene na svijetu”, kako nazivaju ovu kraljicu, čuvaju u muzeju u Berlinu, ali Egipat se bori da je vrati natrag. Ali, stvar nije tako jednostavna.

Poprsje je otkrio njemački arheolog  Ludwig Borchardt 1912. godine, no egipatska strana tvrdi da je bista iz Egipta iznesena na prijevaru. Nijemci kažu da je u slučaju Nefertiti bio potpisan međudržavni ugovor. Bilo kako bilo, Egipat posjed biste slavne kraljice smatra nacionalnim dostojanstvom, a Njemačka (financijskim) prestižem, jer ovo poprsje u Berlinu svake godine pogleda nekoliko stotina tisuća ljudi. Inače, bista Nefertiti jedno je od pet neprocjenjivih djela izloženih u inozemstvu čiji povrat Egipat traži.