Odgoj homofoba u Hrvatskoj

Kad ljudska mržnja ne sadrži nikakav rizik, pobude dolaze same od sebe – pisao je genijalni pisac i notorni antisemit Louis-Ferdinand Céline. Mase, zna se, najviše uživaju u  zlostavljanju drugačijih; ako su pritom slabi i neskloni nasilju, tim bolje. U zatucanim i patrijarhalnim društvima malo se koga mrzi toliko kao gejeve i lezbijke te ostale pripadnike LGBT (lezbijske, gej, biseksualne i transrodne) populacije.

Rezultati orgije netrpeljivosti koja se u subotu, 11. lipnja sručila na splitsku Paradu ponosa, održanu pod motom “Različite obitelji, jednaka prava”, poznati su: raspamećena i razularena rulja granatirala je kamenjem, bocama, upaljačima, pepeljarama, rajčicama, petardama i ostalim iz “arsenala splitskog domoljublja”, kako se izrazila predvodnica kolone Mima Simić, povorku od dvjestotinjak homoseksualnih osoba i drugih građana koji su im došli dati potporu. Bačen je suzavac, sudionici Parade se rasipaju, helikopteri lete, gomila je ujedinjena animalnom mržnjom, stotine grla zastrašujuće urla “Ubij pedera” i “Morate umrijeti”. Ukratko, slika samog pakla.

Propusti policije

Uz lošu pripremu policije – koridor za prolaz Parade bio je širok svega nekoliko metara, a  s obje njegove strane natiskali su se fašistoidni huligani – čudo da je sve završilo sa svega nekoliko ozlijeđenih, među kojima je četvero novinara i profesor filozofije Mislav Kukoč. Kad je petnaestak metara udaljena masa okupljene gađala i nakon prolaska kroz kordon, Pride je otkazan, no na kraju je dio programa ipak održan. Samoproglašenih potencijalnih ubojica bilo je ipak bitno manje od deset tisuća, o koliko izvještavaju policija i neki mediji, a među njima su bili i oni koji su ohrabrivali sudionike. U povorci je bilo više heteroseksualnih nego LGBT osoba, što govori o strahu koji u Splitu osjeća ta populacija.

Sljedećih dana krenuo je kolektivni ritual ispiranja savjesti i međusobnog optuživanja. Organizatori splitske Parade – udruge Iskorak, Kontra i Domine – zatražili su zbog nedostatnog osiguranja ostavku ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka. Policija se poziva na 137 uhapšenih, na činjenicu da je u masi bilo mnogo djece i turista, pa nisu prema njoj mogli postupiti kao prema nasilnoj skupini, na 688 policajaca u osiguranju, na helikopter koji je iz nejasnih razloga kružio nad gradom, na nesuradnju organizatora i 255 policajaca educiranih u suradnji s LGBT udrugama…

U prvi su mah gotovo svi uhapšeni prošli tek s prekršajnom prijavom, no pošto je splitsko divljanje uzbunilo nadležne na europskim adresama, glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec na izvanrednoj je press-konferenciji najavio osnivanje posebnog tima za “za istraživanje nereda na Paradi”. Reagiralo je i splitsko Općinsko državno odvjetništvo, zatraživši da PU splitsko-dalmatinska provede istragu. Međutim, na pitanje kad se mogu očekivati kaznene prijave, Borovec je odvratio: “Neće nama mediji određivati dinamiku postupanja. Obrada će trajati danima, ali i mjesecima, ako bude potrebno.” Inače, za ovakav je  zločin propisana kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora.

Zanimljivo, izvanredna je presica sazvana svega nekoliko sati nakon što je zgrožena nizozemska veleposlanica Stella Ronner-Grubačić oštro osudila događaj u Splitu, kojem je i sama prisustvovala, te najavila da će Nizozemska svakako tražiti nadzor nad Hrvatskom tijekom cijelog postupka ratifikacije, sve do ulaska u EU. Amnesty International je, pak, propust policije da na odgovarajući način zaštiti sudionike Povorke nazvao sramotnim. Niz svjetskih medija – “Boston Globe”, “Forbes”, TV kuće ABC i NBC, portal Huffington Post, France Press… – prikazao je našu zemlju u najgorem mogućem svjetlu u osvit turističke sezone.

Žrtve su same krive

Premijerka Jadranka Kosor ponešto je mlako nasilje i diskriminaciju proglasila nedopustivima, a predsjednik Ivo Josipović već je pomalo iritantno ponovio floskule o “europskom i neeuropskom licu Hrvatske”.

U međuvremenu, kolumnisti i stručnjaci nastoje dokučiti zašto je nekoliko tisuća Splićana željelo rastrgati benignu skupinicu svojih sugrađana i njihovih suboraca iz ostalih dijelova Hrvatske i regije. U poplavi analiza, mnoge opasno naginju urbanom rasizmu, okrivljujući za sve “došljake iz Zagore” koji su, valjda, odgovorni za sva zla u pitomom Splitu, čiji fetivi stanovnici pucaju od tolerancije i ljubavi prema različitosti. No činjenica je da je riječ o gradu čiji je gradonačelnik Željko Kerum, deklarativno osudivši nasilje, dao podršku nasilnicima.

– Ovo što se dogodilo u Splitu, moglo se i očekivati. Usudio bih se reći da je čak prošlo i bolje od onoga čega smo se bojali. Ovo je konzervativan, katolički grad i građani su došli na Rivu da bi te svoje stavove izrazili – kazao je Kerum, dodajući u istom dahu, pomalo shizofreno, da “podržava svačije slobode, i jednih i drugih” i potom da “grad ne podržava takve parade”. Zaključio je stavom da su “organizatori trebali znati u kakav rizik ulaze”.

Tu opaku tezu, u malo elaboriranijoj verziji, koja otprilike glasi “ne podržavamo nasilje, ali homoseksualci provociraju paradiranjem i maltretiraju većinu namećući nenormalne vrijednosti”, dijeli velik broj građana koji su Keruma demokratski izabrali. Taj rašireni i slabo prikriveni fašizam “pristojnih građana”, kojima ni u snu ne bi palo na pamet da sami bacaju kamenje, osudili su tek rijetki, od kojih treba izdvojiti Gordanu Lukač-Koritnik.

– Posebno zabrinjavaju stajališta javnih osoba koje krivnju prebacuju na žrtve, ali ne iznenađuju, jer predstavljaju staru i prokušanu taktiku da ih se spriječi u ostvarivanju Ustavom zagarantiranih prava – kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Ista zamjena teza koristi(la) se u svim slučajevima opravdavanja nasilja: od pogroma nad Židovima do sramotnog stava po kojem je silovana žena kriva zbog “izazovnog odijevanja”. Univerzalno je pravilo da isprovocirana zajednica “brani svoje vrijednosti”, što uglavnom uključuje barem prebijanje, ako već ne i ubojstvo svih koji svojim iskakanjem “prljaju iskonsku čistoću” paranoidne, ksenofobne i u sebe zatvorene sredine.

Treba spomenuti i suludi dopis Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, koji “znaju da sigurnost i prava građana ne bi trebali imati cijenu”, ali se ipak pitaju nisu li za nerede krivi i “oni koji su Split odabrali za svoju Povorku ponosa”.

Homofobni kler

U tvrdnjama da iste nasilne vrijednosti, valjda, predstavljaju srž (i) katolicizma, splitskom šerifu podrška, nažalost, dolazi iz same Crkve, čiji zloćudni utjecaj po ovom pitanju nije nimalo zanemariv. Uglednom katoličkom teologu Adalbertu Rebiću “žao je ljudi koji su stradali”, ali su “sudionici gej parade dobili ono što su tražili”, jer “nedolične parade vrijeđaju sredinu duboko ukorijenjenu u tradicionalnoj katoličkoj kulturi”. Gordan Črpić, glavni tajnik komisije “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije, u izjavi za T-portal nije komentirao stravične Rebićeve stavove, ali je, uz dekorativnu osudu nasilja, ponovio kako je logično da se ljudi bune “ako idete protiv uvriježenih vrijednosti”.

O homofobiji nižeg klera dovoljno govori primjer fra Joze Čirka, “modernog svećenika koji igra nogomet, svira gitaru i propagira ljubav”, koji je “Slobodnoj Dalmaciji” izjavio da je “sretan što su slike razbijenih glava obišle svijet”, jer se time pokazalo da Split ne trpi “nenormalno ponašanje”. Cinici bi rekli da su Hrvati vrlo doslovno shvatili poruku pape Ratzingera o potrebi zaštite obiteljskih vrijednosti.

Čemu se, dakle, čuditi što narod, čiji svjetovni i duhovni vođe tako rezoniraju, nasiljem reagira na sve što prividno potkopava njegov krhki identitet temeljen na naciji i obitelji kao ćeliji društva? Tu su i propale šund-zvijezde poput razdraganog Mladena Grdovića, koji bi prema ne baš uvjerljivim najavama trebao završiti na obavijesnom razgovoru zbog stava da “sve pedere treba staviti na otok i zapaliti”. Ako koji slučajem optužnica i bude podignuta, nadu mu može dati primjer Zdravka Mamića i Vlatka Markovića koji su, kao što je upozorio pučki pravobranitelj Jurica Malčić, nedavno oslobođeni optužbi da diskriminiraju LGBT zajednicu javno iznesenim stavom da “homoseksualci ne mogu igrati za reprezentaciju, jer nogomet igraju samo zdravi ljudi”. Malčić je naveo i da policija nije istražila pokretače Facebook stranice koje izgaraju od mržnje, a na kojima se dogovarao i dio napadača na splitski Pride.

Jeftina mržnja

Opravdavanje nasilja iz utjecajnih institucija, u kombinaciji s neprimjerenim državnim sankcioniranjem diskriminacije seksualnih manjina, barem dijelom objašnjava mržnju nedavno demonstriranu u Splitu. Uostalom, u istoj toj sredini ratni zločinci su proglašavani herojima, građani “krive” nacionalnosti devedesetih masovno izbacivani iz stanova, a u Lori i ubijani. Mladež HČSP-a, filoustaške strančice, prije Parade poslala je pismo Kerumu i Karamarku u kojem ih obavještava o “pouzdanim informacijama” da će se na dan održavanja “sramotne parade perverzije i nemorala” dogoditi veliki neredi za koje “krivicu ne mogu snositi oni koji staju na brani svoje vjere, Domovine i Grada”.

Način na koji huligani mrze sve što je različito i što ne razumiju, najbolje sažima činjenica da su se uz standardnu plejadu izraza kao što su “bolesnici”, “degenerici”, “ljudsko smeće” ili “nakaze”, učestalo čuli i povici “Cigani” ili “jebem vam mater srpsku i muslimansku”. Mržnja je, čini se, u Hrvatskoj prilično jeftina, a dok policija i pravosuđe odlučno ne uvjere huligane u njenu cijenu, iživljavanja nad drugačijima i dalje će, po svemu sudeći, biti napretek. Prilike će biti već ove subote na Zagreb Prideu, gdje se huligani hrabre primjerom svojih splitskih sudrugova u zločinu.

Nikola Visković: Dali smo gradu lekciju iz ljubavi

– Nisam očekivao ovoliku količinu nasilja. Došlo je mnogo ljudi iz okolice, a kriva je i policija, sprovela nas je sredinom Rive između špalira. Morala nas je sprovesti uz zgrade, iza kafića, kako bismo bili zaštićeni bar s jedne strane. Tolerirala je otvoreno agitiranje vođa huligana koji su se uspinjali na stolove i huškali gomilu. Gađali su djevojke velikom količinom teškog kamenja – rekao nam je profesor prava i civilni aktivist Nikola Visković, i sam na prosvjedima pogođen grudom zemlje.

– Za ovo je kriv porodični i crkveni odgoj, oni bi bili nasilni i prema crncima ili Židovima, svakoj manjini koja nije u stadu. Riječ je o totalnom spolnom neodgoju, huligani nemaju pojma što su to ljubav i spolnost. Ali divljaštvo nije reprezentativno, bilo je i ljudi koji su pljeskali. Ipak smo mi ovom gradu dali jednu lekciju iz ljubavi.

Inga Tomić-Koludrović: Duboko podijeljen grad

Sociologinja Inga Tomić-Koludrović smatra da je Split duboko podijeljen grad.

– Nešto je vidljivo i iz izbora lokalne vlasti, nereda na stadionima i drugih oblika iskazivanja nasilja. Gradonačelnik se od svega nije ogradio, logično, to su njegovi glasači. Vrlo je moguće da su huligani dijelom došljaci: za Split su karakteristični kulturološki obrasci poput izrugivanja ili redikuliziranja, a kamenovanje nije tipično za priobalje, nego za Dalmatinsku zagoru. No da bi se to moglo tvrditi, trebalo bi provesti demografska istraživanja – kaže sociologinja, koja ne bi nužno dovodila ovo nasilje u vezu s nacionalizmom. Ističe da su homoseksualci posebno provocirajući u kulturi u kojoj je dominantno mačističko viđenje muških uloga.

– Ne treba od Splita raditi grad-slučaj, ne mislim da su tu odnosi bitno drugačiji od onih u Zagrebu, gdje je bilo i pretučenih. Bilo je dosta i onih koji su pozdravljali povorku – dodala je, oštro osudivši prebacivanje odgovornosti na žrtve.

– Takve tvrdnje samo pokazuju nerazumijevanje borbe za vlastita prava. U svakom slučaju, trebat će dosta vremena za suočavanje s ovim što se desilo – zaključila je.

Mirko Petrić: Odaziv mrzitelja je porazan

– Krajnje je tužna ovakva reakcija ovolikog broja ljudi, skup te veličine trebali bi osiguravati dva policajca i jedna medicinska sestra. Inače, u ovom gradu na svim akcijama civilnog društva čovjek viđa iste ljude – kaže sociolog Mirko Petrić. Jasno je, ističe, da nije riječ samo o borbi za prava LGBT populacije.

– Svi kojima je do tolerantnije kulture solidariziraju se s manjinskom populacijom i njenim pravima. Odaziv mrzitelja je porazan, što je pokazatelj toga gdje živimo. Nikako mi se ne sviđa većina, ali ohrabruju me mladi koji su se ovdje skupili – dodaje Petrić.