Službeno u Općini, privatno na Blajburgu

Fotografije: Jovica Drobnjak

Povratničku općinu Gračac, čiji građani grcaju u egzistencijalnim problemima, često potresaju i slučajevi govora mržnje. Posljednje raspirivanje netrpeljivosti desilo se tako što je zamjenik načelnika Toni Marčić, iz redova HDZ-a, na internetskim stranicama udruge “Miljačići” objavio fotografije s hodočašća na Blajburgu: na njima se jasno vide obilježja NDH – slika ustaškog vojnika, transparenti s granicama i šahovnica s prvim bijelim poljem. Autor fotografija navodi da mu se ovim posjetom austrijskom gradiću ostvario životni san.

Sve bi prošlo gotovo neprimjetno, da nije reagirao načelnik Općine Gračac Goran Đekić.

– Kao dužnosnik, morao sam reagirati: ne mogu surađivati s čovjekom koji se diči fašističkim simbolima i time našu općinu dovodi u neželjene kontekste. Da budem jasan, nemam ništa protiv posjeta stratištima nevinih žrtava, pa tako ni Blajburga, ali javno iznošenje takvih obilježja i govor mržnje nisu prihvatljivi za našu sredinu i naše sugrađane. Na kraju krajeva, takvo ponašanje lokalnog dužnosnika štetno je za cijelu Hrvatsku – ističe Đekić, koji je zahtjeve za osudom ovog čina uputio na više adresa, između ostalog predsjedniku Ivi Josipoviću, premijerki Jadranki Kosor i Državnom odvjetništvu, ali reakcija još nema.

HDZ koči razvoj

– Ovakvo sam ponašanje osudio na sjednici Općinskog vijeća 31. maja, kada sam sa svojim drugim zamjenikom Milanom Tankosićem i vijećnicima SDSS-a napustio sjednicu nakon što je Marčić od strane vijećnika prozvan zbog svog ponašanja. Uz takve dužnosnike ne želim raditi: ne reagira li pravna država ozbiljno, razmišljam o ostavci, jer sam u politiku ušao samo zbog normalizacije života svih građana Gračaca te gospodarskog napretka općine i države u kojoj sam rođen, a ovakve osobe koje govore jezikom mržnje to onemogućavaju – dodaje Đekić.

Međutim, Marčića sve to previše ne uzbuđuje.

– Moj privatni život tiče se jedino mene. Bio sam na Blajburgu i ići ću i dogodine, ako to Bog da. Moj san se ostvario, imamo slobodnu Hrvatsku, a Đekićev, koji se borio za granice od Karlobaga do Virovitice, nije – poručuje Marčić u svom uobičajenom duhu, u kojem se, uz ostalo, čudi kako Srbin može biti načelnik jedne hrvatske općine.

– To iščuđavanje protiv svega što je SDSS uradio od 2005. je jedino što općinski HDZ radi. HDZ je bio na vlasti deset godina i za Gračac nije napravio ništa, problemi srpskih povratnika nisu ga interesirali – kaže Đekić.

– HDZ za vrijeme svoje vladavine nije pokrenuo nijedan projekt, nije napravio ni metar asfalta, njihov je cilj kočiti razvoj i suživot koji gradimo, jer podjednako zapošljavamo i Srbe i Hrvate. A do 2005. samo je jedan Srbin radio na području općine. Svojim načinom nastoje blokirati sadašnju vlast, jer su nam stalno za vratom revizije, Financijska policija, USKOK… Ali, to su njihovi posljednji trzaji, puno je Hrvata napustilo takvu politiku i okrenulo se zajedničkom životu sa Srbima.

Prozivke uz govor mržnje, često popraćen aplauzom, nerijetka su pojava na političkoj sceni Zadarske županije. Bez osude, takvo je ponašanje postalo ritual kojim se desna opcija bori za svoje glasače.

– Česti smo svjedoci govora mržnje i na Općinskom vijeću, gdje se koriste najniža sredstva i najprljaviji rječnik za obračun s vijećnicima srpske nacionalnosti, ali sve više i s Hrvatima koji ne podržavaju politiku koja koči napredak našeg mjesta – napominje Đekić.

Tiho odobravanje

Od riječi i postupaka Tonija Marčića ograđuje se i bivši HDZ-ovac Zoran Tomić, predsjednik Općinskog vijeća i član HNS-a.

– Iz HDZ-a sam otišao zbog negativne politike pune niskih udaraca, što nije dobro za suživot na ovim prostorima. Podržavam čistu ljudsku suradnju, potrebnu za budućnost oba naroda. Stavove Marčića ne želim komentirati, jer svatko okreće vodu na svoj mlin. Zanima me samo kada će na govor mržnje i netrpeljivosti u Gračacu reagirati vrh županijskog HDZ-a? Ili možda svojom šutnjom podržavaju i potiču međunacionalnu nesnošljivost koju pokušavaju iskoristiti u izbornoj godini? – pita Tomić.

O imunosti građana Hrvatske na gotovo svakodnevni govor mržnje mišljenje iznosi i  Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.

– Naš predsjednik, premijerka i pojedini ministri naučili su koliko-toliko biti politički korektni, ali na nižim razinama taj govor mržnje je uobičajeno sredstvo u lokalnim političkim igricama. To je prava slika političke kulture Hrvatske: koliko god se službena politika ograđuje od govora mržnje, tom problemu još pristupamo s figom u džepu, uz tiho odobravanje. Kada bi se postupalo po zakonu, na dnevnoj bi bazi trebalo sankcionirati stotinjak građana – kaže Bosanac.

– Iako je govor mržnje u Hrvatskoj zakonski vrlo jasno određen, on se ne kažnjava jer se postavlja pitanje što su uopće naše društvene vrijednosne norme, pogotovo one koje izazivaju nasilje, ali se ne percipiraju kao problematične – dodaje Bosanac.

Dužnosnici moraju biti primjer tolerancije

Saborski zastupnik i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin kaže:

– Svi bi se građani Hrvatske, a pogotovo dužnosnici, trebali kloniti jezika mržnje ili izraza koji podsjećaju na prošlost, gdje je mržnja bila dio svakodnevnice i sustava. Nemam iluziju da će se mentaliteti ljudi promijeniti preko noći, iako je prošlo dovoljno vremena da bismo mogli usvojiti političku korektnost. Svi koji misle da će govor mržnje nestati s ulaskom u EU grdno se varaju, jer smo svjedoci da takvi mentaliteti još žive. U takvoj klimi dužnosnici bi morali biti primjer ostalima kako održati suživot i toleranciju.