Otkriveno lice zvijeri

“Dana 11. listopada 1991. u Kutini, neutvrđeni pripadnici iste postrojbe prisilno odveli Peru Rajčevića u štab postrojbe smješten u društvenom domu zvanom i Dom kulture u Pakračkoj Poljani, u vrijeme dok je tamo boravio okr. Tomislav Merčep, zatvorili ga, tukli, prisiljavali da pozdravlja pri ulaženju pripadnike postrojbe podizanjem ruke i uzvikom ‘Za dom spremni’, te mučili elektrošokovima spajanjem na induktorski telefon, nakon čega mu se gubi svaki trag.”

Ovako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u optužnici, koju je nedavno podignulo protiv “nekadašnjeg savjetnika u Ministarstvu unutrašnjih poslova i zapovjednika pričuvne postrojbe MUP-a, stacionirane u Pakračkoj Poljani i dijelom u Zagrebu na Zagrebačkom velesajmu”, opisalo prvi zločin kojim optužnica tereti Merčepa. U njoj su opisani zločini nad 52 civila, od kojih je šestero preživjelo, trojica se vode kao nestali, a od 43  pogubljene osobe dosad ih je identificirano 19. Merčep je optužen i da je “nalagao nezakonita lišavanja slobode, mučenja i ubojstva pojedinih civilnih osoba, te kad nije bio prisutan na terenu, iako je znao da njemu podređeni nezakonito postupaju neovlašteno lišavajući slobode, pljačkajući, zlostavljajući, mučeći, tjelesno povređujući i ubijajući civilne osobe, nije poduzeo mjere da takva njihova nezakonita postupanja spriječi i suzbije, pristajući da njemu podređeni pripadnici postrojbe nastave s takvim radnjama…”

Dosad nepoznate žrtve

Neki slučajevi, poput ubojstva obitelji Zec – zagrebačkog mesara Mihajla, supruge mu Marije i 12-godišnje kćeri Aleksandre – dobro su poznati javnosti. Javnost zna i za zlostavljanje i slučajno preživljavanja dr. Đorđa Gunjevića, tadašnjeg pomoćnika povjerenika Vlade za zdravstvo u Pakracu, kojega su merčepovci najprije opljačkali, pa odveli u Dom kulture u Pakračkoj Poljani, gdje su ga nekoliko dana zlostavljali i brutalno mučili, da bi ga Merčep pustio nakon intervencije iz Zagreba. “Radilo se o grešci”, rekao mu je, ali mu ukradeni novac i automobil nije vratio.

“Feral Tribune” pisao je često o zločinima merčepovaca, pa tako i o ubojstvu Miloša Ivoševića, Rade Pajića i Marka Grujića, koje su 31. listopada 1991. Miroslav Bajramović, Branko Šarić i Stjepan Manđarelo odveli u Pakračku Poljanu s gradilišta obiteljske kuće na zagrebačkoj Rudeškoj cesti, uzevši tom prilikom Ivoševićev automobil. Boravili su, kaže optužnica, u “improviziranom zatvoru”, gdje su u “neutvrđenim okolnostima” ustrijeljeni: njihova su tijela pronađena 28. studenoga 1991. u selu Bujavici.

Stevan Brajenović i taksisti Nikola Peleš i Branko Velagić među rijetkima su koji su preživjeli.

Međutim, optužnica Merčepa tereti za mnoga ubojstva koja su javnosti do danas ostala gotovo nepoznata. Većina žrtava stradala je na sličan način: prvo su opljačkane, potom nekoliko dana zlostavljane, a onda bi ih, kako najčešće piše u optužnici, “usmrtili vatrenim oružjem hicima u glavu i zakopali u plitki grob”. Mnogi oteti, mučeni i ubijeni građani srpske nacionalnosti, poput Mirka Cicvare iz Ribnjaka, Pavla Ignjatovića iz Tornja, Ostoje Subanovića, Stoje Ignjatović, Ljubice i Mihajla Vučkovića, Ljubana Harambašića iz Antunovca, Tejkana Kutića, Bože Velebita iz Kutine, skončali su tako “u polju južno od Pakračke Poljane”. U Bujavici je potkraj studenoga 1991. pronađena grobnica u kojoj su bila tijela oca i sina Vasilija i Milorada Miletića iz Kutine te Veljka Stjakovića iz sela Janja Lipa. U istoj je grobnici pronađeno još šest neidentificiranih tijela, a u siječnju 1992. u Bujavici su pronađena još dva neidentificirana tijela.

Identifikaciju čeka i petero civila ubijenih u jesen 1991. na predjelu Veliki jarak u Pakračkoj Poljani, kao i 11 tijela pronađenih u grobnici u Kukunjevcu u srpnju 2010. Pretpostavlja se da bi ta grobnica konačno mogla rasvijetliti okolnosti nestanka pripadnice Merčepove postrojbe Marine Nuić, koja je ubijena pod optužbom da je špijunka, kao i Aleksandra Antića Saše kojega su, prema optužnici, ubili Munib Suljić i Siniša Rimac. Ubojstvu su svjedočili zlostavljani civili Peleš i Velagić, koji su iskopali raku u koju je ubačen. Optužnica Merčepa tereti i za nestanak trojice civila srpske nacionalnosti. Uza spomenutog Rajčevića, to su Konstantina Radić i Milan Radonić.

Preokret u slučaju Zec

Prema podacima nevladinih udruga, ali i tvrdnjama bivšeg merčepovca Miroslava Bajramovića, u okolici Pakraca u jesen 1991. pobijeno je više stotina civila srpske nacionalnosti. Bajramović je u intervjuu “Feralu” izjavio kako je on odgovoran za 72 ubojstva, a da je mrtvih bilo gotovo 300. Gdje su nestala ostala tijela, vjerojatno se nikada neće saznati.

Optužnica je zapravo plod dugogodišnjeg pritiska međunarodne zajednice i Tužiteljstva Haškog suda, koje je dosjee o Merčepovim zločinima prepustilo DORH-u. “Novosti” su nedavno objavile kako je DORH dobio nalog da u sklopu zatvaranja poglavlja 23 podigne nekoliko važnih optužnica za ratne zločine obiju strana u Domovinskom ratu. Ipak, mnogi će postaviti pitanje zašto optužnicom nisu obuhvaćena ubojstva Srba u Vukovaru dok je Merčep bio zapovjednik grada i zašto se ne spominje njegova desna ruka Zvonimir Trusić…

Mnogima će upasti u oči i preokret u slučaju ubojstva obitelji Zec. To djelo je 1992. okvalificirano kao teško ubojstvo, a danas kao ratni zločin: godinama se tvrdilo da su ubojice morali biti pušteni na slobodu jer su zločin priznali bez prisutnosti odvjetnika, a danas su dovoljni i cijelo vrijeme dostupni materijalni dokazi. Mihajlo Zec ubijen je automatom koji je zadužila Merčepova postrojba, a njegova supruga i kćer na Sljeme su prevezene automobilom u vlasništvu MUP-a i ubijene mecima ispaljenima iz oružja zaduženoga također od strane merčepovaca. Danas je to dokaz, a dvadeset godina to nije bilo dovoljno da se osudi zvijer koja je na automat urezala svoje ime.