Rabljena sedmica

UNIJA

 

Hrvatska će 1. srpnja 2013. postati punopravna članica Europske unije. To se sad može kazati s priličnom sigurnošću, premda valja pričekati formalnu odluku Vijeća EU, i premda će u iduće dvije godine postojati strogi europski kontrolni mehanizmi kad je riječ o hrvatskim obavezama u pogledu procesuiranja ratnih zločina, suzbijanja korupcije na visokim političkim razinama i zaštite ljudskih prava. Premijerka Jadranka Kosor iskoristila je priliku da se dan-dva samoreklamira, iako ne bez osnove, dok je predsjednik SDP-a Zoran Milanović Vladin euro-uspjeh iskoristio da još jednom pokaže da mu razumijevanje politike ne ide baš najbolje. Milanović, naime, nije našao za shodno da se oglasi u povodu briselske blagovijesti, nego je pred mikrofone poslao Milanku Opačić, pa je dan kasnije objašnjavao zašto je odlučio šutjeti. Šef opozicije tako se pretvorio u neobičan hodajući priručnik političkog marketinga: gledaj što čini Milanović i poduzimaj sve suprotno od toga. Uspjeh je zagarantiran.

Beogradska Koalicija udruženja izbjeglih Srba iz Hrvatske smatra, inače, da Hrvatska nije zaslužila da zaključi pregovore s Unijom. “U Republici Hrvatskoj je na djelu diskriminatorska politika prema Srbima i u zakonodavstvu i u praksi. U Republici Hrvatskoj još nije uspostavljeno nezavisno, nepristrano i učinkovito pravosuđe”, stoji u otvorenom pismu poslanom ambasadorima zemalja EU akreditiranima u Beogradu.

PARADA

 

Europska kontrola nad Hrvatskom naročito će se baviti pravima i položajem homoseksualaca koji su prošle subote u Splitu bili izvrgnuti fizičkom napadu tisuća divljaka koje policija nije uspjela spriječiti u konkretnim izljevima mržnje. Divljaci su naišli na razumijevanje dijela Katoličke crkve i konzervativnih krugova, a policijsko ponašanje naišlo je na osudu predsjednika Ive Josipovića. Policija, pak, najavljuje podnošenje kaznenih prijava protiv napadača.

Mi prenosimo dio izjave Zorana Pusića, predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava: “Kad je splitski gradonačelnik izjavio da je napad na sudionike Gay Pridea u Splitu odraz činjenice da je Split ‘najkatoličkiji grad u Hrvatskoj’, činilo se da bi bilo teško zamisliti goru uvredu djelovanju Katoličke crkve. Jer ako sve propovijedi, svi vjeronauci, sva raspredanja o ‘istini’ (izraz koji Katolička crkva koristi kao sinonim za svoje dogmatske stavove), imaju kao neto rezultat, u najkatoličkijem gradu u Hrvatskoj, gomilu krvoločnih nasilnika koji bi, i u njeno ime, ubijali mirne ljude zato što su od njih ‘drugačiji’, onda je nešto dubinski krivo u tom djelovanju.”

MEDIJI

 

Ponovo se sastalo Vijeće za nacionalnu sigurnost, ovoga puta na inicijativu premijerke Kosor i s jednom točkom dnevnog reda: kriminal u medijima. Koliko se moglo doznati do zaključenja ovog broja “Novosti” (srijeda navečer), na temelju dokumenata i izvještaja državnih tijela raspravljalo se o kriminalnim aktivnostima pojedinih vlasnika novina, o manjkavoj transparentnosti vlasništva u medijima, o situaciji u kojoj određeni mediji služe za obranu svojih vlasnika od istražnih tijela, pri čemu ne zaziru ni od političkih manipulacija na najvišim razinama, o ilegalnom kapitalu koji se legalizira kroz medijski biznis, isisavanju novca iz novinskih kuća, istragama koje se bave vlasnicima medija…

Spominjani su EPH, Nacional, Novi list, Glas Istre, Aktual, prikriveno medijsko vlasništvo Miroslava Kutle, formalne i neformalne veze ovdašnjih medijskih moćnika s istaknutim pripadnicima kriminalnog miljea. Kosor je otklonila prigovore da je sjednica VNS-a pritisak na slobodu medija, rekavši da vlasnici novina ne mogu biti iznad zakona samo zato što su – vlasnici novina. “Tražit ćemo da zakoni budu tako koncipirani da se zna ime i prezime fizičke, a ne pravne osobe, koja je vlasnik medija. Ne možemo očekivati slobodne medije i slobodne novinare ako ne znamo tko su vlasnici medija”, izjavila je premijerka, najavljujući hitne izmjene zakona u tom smislu.

SANADER

 

Predomislio se Ivo Sanader. Bivši premijer odjednom želi da ga Austrija hitno izruči Hrvatskoj. Više ne misli, kao što je mislio donedavno, da ga u Hrvatskoj čeka montirani politički proces u kojem je unaprijed lišen šanse da dokaže nevinost. Kao razlog naglom zaokretu njegov odvjetnik Goran Suić izmislio je ovo: “Sanader ne želi da se njegovo ime vezuje uz negativne konotacije oko pregovora Hrvatske o pristupu EU, što je u posljednje vrijeme slučaj. Kao jedan od začetnika procesa pristupa Hrvatske Europskoj uniji Sanader ne želi da bude ikakva zapreka ulasku Hrvatske u europske integracije te će u sudskom postupku u Hrvatskoj dokazati nevinost i razobličiti sve laži koje se pojavljuju u medijima i koje mu se stavljaju na teret.”

Sanaderova promjena plana izazvala je brojna nagađanja o razlozima, a najčešće je ono da bivši premijer ne želi propustiti priliku da u izbornoj kampanji zagorča život svojoj nasljednici i nekadašnjim drugovima iz HDZ-a. Prije će, međutim, biti da se Sanader konačno dozvao racionalnosti i da je shvatio da će ga Austrija sigurno izručiti Hrvatskoj, pa kad je već tako, bolje je da se to dogodi što brže. Sanader je shvatio da vrijeme ne radi za njega. U prilog tezi da se bivši premijer opametio i uozbiljio govori i podatak da je za glavnog odvjetnika angažirao Čedu Prodanovića.

ERDOGAN

 

Stranka pravde i razvoja (AKP), kojoj je na čelu turski premijer Recep Tayyip Erdogan, na nedjeljnim je izborima osvojila čvrstu većinu u turskom parlamentu: ima 325 od ukupno 550 zastupnika. No ta većina nije dovoljna AKP-u da bez suradnje s opozicijom organizira referendum na kojemu bi se Ustav mijenjao u pravcu (polu)predsjedničkog sustava, pri čemu bi Erdogan preuzeo predsjedničku funkciju. Za to je potrebno 330 glasova u parlamentu, a 367 ruku potrebno je da bi se Ustav mogao mijenjati mimo referenduma.

Uspješni i popularni Erdogan, koji je ekonomski preporodio Tursku, stoga je najavio razgovore s oporbom kako bi realizirao svoje političke ambicije. Analitičari procjenjuju da Erdogan želi biti novi otac Turske, a za to mu trebaju snažnije ovlasti koje bi najvjerojatnije bile iskorištene za daljnje jačanje utjecaja religioznih Turaka na račun sekularne elite. Taj trend, uz Erdoganovu temperamentnost i proširene ovlasti, mogao bi imati negativne posljedice na, ionako krhke, demokratske standarde u toj zemlji.