Preispitivanje nepristojno bogatih

Iz Evropske unije Srbiji je stigao zahtjev da ispita privatizaciju više od 20 poduzeća, kako bi se ustvrdilo je li obavljena u skladu sa zakonom i evropskim kriterijima. U pismu EU-a navode se i konkretne kompanije: Sartid, Šinvoz, Jugoremedija, Veterinarski institut, Nacionalna štedionica, C market, Keramika Kanjiža, Mobtel i druge, a tu je i šverc šećera 2001. godine, kao i dodjela 16 hektara zemljišta u najboljem dijelu Beograda bez naknade.

Sve je to potvrdio i vrh države: ministar policije Ivica Dačić izjavio je da je pismo EU-a stiglo u Ministarstvo pravosuđa – čija je ministrica Snežana Malović nedavno imenovana za koordinatoricu organa zaduženih za borbu protiv korupcije – te da je ono već počelo s provjerama. Republičko javno tužiteljstvo, kako je to odmah potom priopćio glasnogovornik Tomo Zorić, već provjerava sve sporne privatizacije u Srbiji, jer je prioritet “borba protiv korupcije i zloupotreba koje su se dogodile tijekom postupka privatizacije”. Formiran je poseban tim tužitelja koji će se baviti spornim privatizacijama, a prema riječima državnog tajnika Ministarstva pravosuđa Slobodana Homena, priprema se i izmjena zakonskih normi koje daju imunitet osobama na javnim funkcijama.

Mlitavi rat

Rat visokoj korupciji najavio je i predsjednik Srbije Boris Tadić, ne prvi puta: rekao je da u Srbiji i dalje postoji nepravda, odnosno nepristojno bogati ljudi, privilegirani zbog krupnoga kapitala, ali da se stvari popravljaju. Usput je dodao da “nema najbolje odnose s predstavnicima krupnog kapitala”: – Mislim da većina njih do svog kapitala nije došla u uvjetima regularne ekonomske utakmice, nego su koristili privilegirane uvjete i u vrijeme Miloševića, ali i poslije 5. oktobra – rekao je.
Njegova je izjava, međutim, tek nastavak svojevrsnoga verbalnog rata između vlasti i tajkuna. Nakon što su u javnosti izneseni podaci o nekim spornim privatizacijama – primjerice, “Večernjih novosti”, za koje se ispostavilo da su vlasništvo Milana Beka a ne njemačkoga WAZ-a – Beko je izjavio da političke stranke “reketare” sve poduzetnike u Srbiji. Naravno da su stranke i njihovi čelnici to promptno osporili, ali je činjenica da je tek prije nekoliko dana (također po nalogu EU-a) u parlamentu usvojen novi Zakon o strankama, koji u prikupljanje novca u stranačke blagajne unosi koliko-toliko reda.

Na popisu poduzeća u pismu EU-a Srbiji, po riječima ministra Dačića, nema ničega novog što ranije nije bilo u javnosti ili nije bilo predmet provjera te su vlasti spremne preispitati sporne privatizacije. – U načelu, jedna trećina ugovora o privatizaciji je raskinuta, jer su one završile tako da su vlasnici izvukli kapital ili rasprodali tu firmu, a radnici su ostali nezadovoljni – kaže on, dodajući da to ne može biti rezultat dobre privatizacijske politike.

Evropska uputa

Bez obzira na pozitivne tonove iz redova političara i pravosuđa, činjenica je da je korupcija, od vrha nadolje, golemi problem današnje Srbije i da vlasti dosad nisu ništa učinile da je bar malo suzbiju. – Pismo koje je administracija EU-a uputila srpskim vlastima pokazuje da su se u proteklom razdoblju dogodile greške koje imaju velike ekonomske posljedice te je neka vrsta upute kako bi se ubuduće trebalo nositi s tim problemom – kaže Vladimir Goati, predsjednik Transparentnosti Srbije. Na proces privatizacije, po njemu, snažno su utjecali neki zatečeni odnosi snaga, često su interesi pojedinaca i skupina prevladavali nad općim interesom i poduzeća su privatizirana “na brzu ruku”, čime se veliki dio društvenog novca “prelio upravo tim greškama, koje imaju ogromne ekonomske i ljudske efekte”. – Sada se to izbačeno kroz vrata vraća kroz prozor, jer od nas izvana traže da te sporne stvari preispitamo – kaže Goati, dodajući da je šteta što je zahtjev EU-a stigao sad kad su “vjerojatno neke ključne stvari završene i kad se malo može učiniti, jer su sudbine mnogih ljudi time zapečaćene”.
On spominje da je na mnoge stvari godinama upozoravao i Savjet za borbu protiv korupcije Vlade Srbije, čija je predsjednica Verica Barać, koja neprestano upozorava na korupciju u privatizaciji, praktično najomraženija osoba i kod vlasti i kod tajkuna. Iako Savjet radi pod okriljem Vlade, njegove izvještaje nitko u Vladi ne čita, niti je spreman stati u zaštitu Baraćeve u bilo kojem tajkunskom nasrtaju na nju.

Možda će se sad, nakon pisma iz EU-a, nešto promijeniti. Taj pritisak izvana dobrodošao je da prisili vlasti da nešto poduzmu u suzbijanju sveprisutne korupcije. Ako Srbija želi u listopadu dobiti zeleno svjetlo za kandidaturu za članstvo u EU-u, morali bismo dobiti bar neke odgovore i rezultate u borbi protiv korupcije.