Borovec u sustavnoj rupi

Katran & perje

Nemoguća misija glasnogovornika MUP-a

Borovec u sustavnoj rupi

Ima mnogočega trulog u Ustavu RH, koji bi trebao štititi prava i slobode pojedinaca. Te sreće nije bila Antonija Bilić kojoj je taj isti Ustav, prema svemu sudeći, oduzeo život, odnosno dao priliku otprije pravomoćno osuđenom silovatelju i kamiondžiji Draganu Paravinji da svoj zlokobni naum provede u djelo.

Koja farsa, rekli bi cinici, kao što bi mogli konstatirati da nije lako ovih dana biti u koži Krunoslava Borovca, glasnogovornika MUP-a. Na krivom mjestu i u krivo vrijeme, Borovec je u tu zakonsku rupu upao kao loptica za golf. Pa lopticu sad vadi kako zna i umije.

“Hrvatska je znala da Dragan Paravinja, koji je priznao ubojstvo Antonije Bilić, živi u Hrvatskoj, nakon što je u Srbiji počinio kazneno djelo silovanja, ali ga nije izručila 2007. jer je on državljanin Hrvatske, čiji ga Ustav štiti od izručenja”, izjavio je Borovec.

Koga je briga što je Paravinja hrvatski državljanin i za to što Ustav silovatelje osuđene u drugoj zemlji štiti od izručenja! U hrvatskoj policiji tvrde da ni Srbija ni BiH nisu zatražile da mu se sudi u Hrvatskoj i da tu odsluži kaznu. I tako, loptica za golf napucava se od jednog do drugog i trećeg pravosuđa, i nitko nije kriv, osim jedne nedužne djevojke.

Kazao je Borovec također da je počinjena greška što predstavnici policije nisu blagovremeno davali više informacija obitelji Antonije Bilić nakon što je ona nestala te da je ta obitelj bila previše pod dojmom medija. Može li ova izjava, iz koje je jasno da je cijeli sustav zakazao, vratiti Antoniju Bilić, koju u trenutku pisanja ovog teksta ronioci i dalje traže u rijeci Krki? Može li išta značiti u trenutku dok u Hrvatskoj živi još 288 državljana, poput Paravinje, za kojima su treće zemlje raspisale međunarodne tjeralice, a koji ne mogu biti izručeni zbog svog državljanstva?

Dragan Grozdanić

Potpisi za osnivanje Regionalne komisije o ratnim zločinima predani u potpunoj tišini

REKOM začuđen konspiracijom na Pantovčaku

Nakon što je u zemljama regiona sakupila 492.000 potpisa podrške za formiranje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama i teškim kršenjima ljudskih prava u ratovima na području bivše Jugoslavije, Koalicija za REKOM pokušala je, s više ili manje uspjeha, predati taj popis predsjednicima država.

Delegacije s potpisima primili su hrvatski predsjednik Ivo Josipović i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, a peticija je predana i kabinetu slovenskog predsjednika Danila Tirka. U Koaliciji su isto tako zadovoljni ponašanjem predsjednika i premijera Crne Gore koji prednjače u podršci, jer je crnogorska vlada formirala radnu grupu za Inicijativu REKOM, koja će razmatrati Statut REKOM-a i pripremati se za pregovore u regiji o osnivanju REKOM-a.

Koalicija za REKOM nije uspjela predati peticiju predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, predsjednici Kosova Atifeti Jahjagi i predsjedniku Makedonije Đorgeu Ivanovu. Služba predsjednika Srbije obavijestila je Koaliciju za REKOM da je Tadić zauzet i preporučila da se peticija preda službi Predsjedništva Srbije, što je Koalicija odbila kao neprihvatljivo rešenje, navodi se u saopćenju Koalicije, te dodaje da predsjednica Kosova nije prihvatila peticiju smatrajući da nije nadležna, a da sa Ivanovim nije bilo moguće zakazati termin.

Iako je Josipović primio delegaciju Koalicije, a već ranije, kao i Tadić, iskazao spremnost da se lično založi, kako u svojoj državi tako i na regionalnom nivou, za osnivanje REKOM-a, u Koaliciji su bili začuđeni konspiracijom na Pantovčaku.

– Josipovićev ured nije pozvao medije, a nakon susreta vijest o tome nije dao na svojoj internetskoj stranici – kaže Eugen Jakovčić, medijski koordinator Koalicije, koji je poslao saopćenje kao jedinu informaciju o tom susretu, a koje su mediji uglavnom prešutjeli.

U međuvremenu su na skupštini Koalicije u Sarajevu saopćeni službeni brojevi sakupljenih potpisa. Od ukupno 492.000 potpisa najviše je, 236.000 ili skoro polovina, prikupljeno u Srbiji. Na Kosovu je sakupljeno više od 100.000 potpisa, dok je u BiH sakupljeno 85.000, od toga u Sarajevu 17.000, a u Banjaluci 26.000, što je iznenađenje s obzirom na to da se smatra da u Republici Srpskoj postoje veliki otpori toj inicijativi. U Crnoj Gori je prikupljeno 30.000 potpisa, u Makedoniji 10.000 potpisa, dok je u Sloveniji taj broj upola manji, ali znatno veći od planiranog.

U Hrvatskoj je sakupljeno samo 20.000 potpisa, što je daleko manje od plana, a to se objašnjava odsustvom političke podrške i atmosferom nakon haških presuda generalima.

Nenad Jovanović

Nekoć prešućeno, danas ekskluzivno

Kako je vladao Sanader – nad EPH-om

EPH je 2007. prešutio aferu Verona iako je imao fotografije Sanadera, Čovića i Žužula u operi. Četiri godine kasnije, “Jutarnji list” u feljtonu “Kako je vladao Sanader” reciklira tu priču pod egidom “ekskluzivno”

“Kako je vladao Sanader” ime je feljtona koji ovih dana u nastavcima objavljuje “Jutarnji list” Ninoslava Pavića. Ako Pavić kao jedan od najvećih profitera iz tog razdoblja ne zna kako je vladao Ivo Sanader, onda tko zna? Kako je vladao bivši vođa, danas utamničen pod sumnjom za krupni kriminal, znaju i Pavićevi zaposlenici, što sadašnji, što bivši.

Oni sadašnji o tome će pričati kroz šapat i sebi u bradu, u strahu da ne plate radnim mjestom. Oni bivši, kojima egzistencija više ne ovisi o Paviću, ne boje se reći kako je bivši premijer vladao, i to Pavićevim Europapress holdingom. Bivši urednik fotografije u “Globusu” Darije Petković sjeća se dana kada bi samo jedan poziv bivšeg premijera obustavio objavu priče ili fotografije u nekom od tiskanih izdanja Pavićeva koncerna. Upravo se Petković našao u Veroni kada je, sumnja se, dogovarana prodaja Plive američkom Barru u režiji Sanadera, tadašnjeg direktora Plive Željka Čovića i Sanaderova bliskog suradnika Miomira Žužula. “Globusu” je Petković tada donio fotografije sa zajedničkog slušanja opere ovog poduzetnog trojca, kazavši kako je u cijeloj stvari “nešto čudno”, jer premijera nije pratilo hrvatsko osiguranje i izbjegavao je fotografirati se.

“Globus” je tada prešutio Sanaderov posjet Veroni, ali priču je 2007. godine objavio portal “Index”. Četiri godine kasnije, ovog tjedna, “Jutarnji list” preko dvije stranice “čereči” bivšeg premijera, pa kroz pero Viktora Vresnika, urednika “Forbesa”, pretenciozno i licemjerno reciklira priču o Veroni, vrijeđajući pritom zdravi um egidom “ekskluzivno”.

Manjkalo je Pavićevim tiskovinama ovakvih ekskluziva dok je Sanader bio na vrhu, u vrijeme kada ni fotografija koja mu se nije sviđala ne bi pronašla svoj put do printa. Nije volio da ga se fotografira pri izlasku iz automobila, dok se penje stepenicama ili dok drži čašu u ruci. Ako nije bio raspoložen, njegovo osiguranje bi to riješilo prijeteći fotografima i pregledavajući im memorijske kartice uz zahtjeve za brisanjem. Sve nam to prepričava Petković koji je, kaže, fotografirao 15-ak intervjua koje je Sanader za vladanja dao “Globusu”.

– Uvjet je bio da intervju radi glavni urednik “Globusa”, a vrlo je često uz njega bio i sam Nino Pavić – kaže Petković, koji se zamjerio EPH-ovim čelnicima izjavom da je “Globus”, dok mu je glavni urednik bio Igor Alborghetti, izgledao kao da ga uređuje sam Sanader.

Glavni izvor ulizivačke politike EPH-a prema Sanaderu Petković vidi u činjenici da je ovaj smanjio PDV izdavačima sa 22 na deset posto, čime im je prepustio između 300 i 400 milijuna kuna godišnje, a spominje i činjenicu da je EPH, prakticirajući politiku nezamjeranja, osigurao sebi kupnju Slobodne Dalmacije. Što se tiče izvještavanja “Jutarnjeg lista” o prodaji dionica Ine, posla bi imao čak i DORH, kaže Petković.

– Izvještavajući o prodaji dionica Ine, list je objavljivao članke koji su pozivali građane da prodaju svoje dionice Molu, uz objašnjenje – tko ne proda, taj će sve izgubiti. Dovoljno je da DORH samo pogleda te članke i pretenciozne naslovnice koje su manipulirale čitateljstvom – kaže Petković, dodajući da je medijska kuća svako Sanaderovo novo zaduživanje prikazivala kao veliki uspjeh vlade i opravdavala svaki njegov postupak, a on to plaćao novcem poreznih obveznika.

Sada, kaže, “Jutarnji” podilazi Jadranki Kosor, a misli da je to zbog upletenosti EPH-a u aferu Hypo.

– No mislim da su se tu malo preračunali, jer tu su velika sredstva izgubili Nijemci, pa sam siguran da to neće tako lako pod tepih – kaže Petković.

Goran Plavšić

“Latinica” u Novinarskom domu

Latinov dug o Karamarku

Je li “Latinica”, održana prošli ponedjeljak u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva, tek jednokratna pojava donedavno vrlo popularnog političkog talk-showa ili je to bila najava novog niza u novom mediju? Idejni začetnik i voditelj “Latinice” Denis Latin uživo je odvozio ovu okruglostolašku verziju nekadašnje televizijske emisije na temu neprijavljenih nekretnina na imovinskoj kartici ministra policije Tomislava Karamarka.

Sudeći po temi, riječ je o Latinovom nastavku posla s HTV-a koji je prekinut prije otprilike pola godine kad ga je s programa skinula Hloverka Novak-Srzić. Prema mišljenju samog Latina, to je učinila upravo na pritisak Karamarka, jer da je time htio onemogućiti emisiju s prilozima o njegovom imovinskom stanju. Gledaoci HTV-a sigurno neće biti u prilici pogledati tri priloga iz Novinarskog doma u kojima ekipa istraživačkih novinara ispituje porijeklo ministrove imovine, ali sve se dade nadoknaditi preko “YouTubea”.

Istraživači su došli do saznanja da je ministar tokom svih ovih godina bio vlasnik ili suvlasnik više tvrtki, da ih je prenio na odvjetnički ured i da mu to garantira da s mjesta ministra izađe višestruko bogatiji. Inače, njegova skromna imovinska kartica govori da posjeduje tek nekoliko tisuća eura vrijedan “peugeot 206” i stan površine 105 kvadrata u Zagrebu. Novinari tvrde da je osim tvrtki koje su – a kako drukčije nego uspješno – poslovale s državnim firmama, ministar ujedno i suvlasnik zemljišta u rodnom obrovačkom kraju, koje je najprije uzurpirano, a kasnije i prenamijenjeno u turističku zonu. Zatim su pronašli da lokalnim, obrovačkim “poduzetnicima” progledava kroz prste, čime, zapravo, propušta kazniti kriminal, a pojavljuje se i sočan podatak da je prije 15 i više godina stanovao u stanu supruge Hrvoja Petrača.

Ukoliko je, dakle, ovo bio tek novinarsko-istraživački dug s nacionalne televizije koji je Latin sada namirio, onda novih epizoda neće biti. Priupitali smo ekipu novinara za planove i potvrđeno nam je da je ovo bio jednokratni projekt, da su ovdje radili volonterski i da se nove “Latinice”, zasad, ne planiraju raditi.

Šteta, jer je posrijedi bio dobar primjer novinarskog istraživanja. Kako se već priča, ministar najavljuje da će zadovoljštinu zbog navodnih iznesenih kleveta zatražiti na sudu, premda bi ga uvjerljivost navoda ipak trebala navesti na razmišljanje o ponudi mandata na raspolaganje.

Rade Dragojević

Kratko & jasno

Đelo Hadžiselimović

Bit ću običan član stranke

Nedavno ste postali član Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) Darinka Kosora. Što vas je potaklo da uđete u svijet politike?

– U političku stranku nisam ušao zbog same politike. Smatram da se Hrvatska sada nalazi u prijelomnom periodu svoje povijesti. Građani Hrvatske ustrašeni su zbog skorašnjeg ulaska zemlje u Evropsku uniju, pri čemu dobar socijalni program određene stranke može puno značiti da bi se objasnila nastala situacija, kao i mogućnosti koje su pred nama.

Zašto ste odabrali upravo HSLS?

– Odgovara mi položaj HSLS-a, jer je stranka političkog centra, a također se slažem s programom stranke, jer takva su i moja razmišljanja. Dosad nikad nisam bio aktivan u politici, kao i nitko u mojoj porodici. Nema veze to što se moj ulazak u političku stranku dogodio upravo sada, jer moglo se to zbiti i prije godinu dana ili tek za dvije godine.

Hoće li poznati moto “Odabrao Đelo Hadžiselimović” odsada koristiti vaša nova stranka?

– Dotična rečenica vlasništvo je Hrvatske radiotelevizije i ne mislim je koristiti za potrebe stranačke propagande HSLS-a. Druga je stvar što novinari tu rečenicu samovoljno već sada koriste u napisima otkada se doznalo da sam se učlanio u HSLS. Ja je neću zabranjivati nikome.

Kakve su vaše želje i planovi u budućem političkom radu?

– Zbog svog zaposlenja na Hrvatskoj radioteleviziji i zbog kodeksa koji je tamo na snazi, ne mogu biti član nekog stranačkog tijela. Samim time moj politički angažman neće biti u tom području, no djelovat ću kao svaki član jedne stranke, što znači da ću se zalagati da stranka što bolje funkcionira.

Mirna Jasić