Pavićeva škola isisavanja javnog novca
Medijsko sveučilište Europapress holdinga, dvije neradne godine otkako je trijumfalno utemeljeno, seli se iz Splita u Varaždin. Tim se transferom, između ostalog, faktički ukida mogućnost ispunjavanja jednog dijela duga EPH-a iz Konačne obvezujuće ponude za kupnju Slobodne Dalmacije 2005, osnivanje splitske Novinarske akademije, kako je ustanova prvotno imenovana. Doduše, nakon rasprodaje materijalne baze tih novina – centralne poslovne zgrade i mreže trafika – privatna visoka škola Ninoslava Pavića ionako nije beneficija za kojom bi Splićani posebno čeznuli.
Varaždinci, pak, tek će vidjeti u što su se upustili kad je njihovo Gradsko vijeće na sjednici od 26. svibnja odobrilo lokalnom, javnom Veleučilištu da otkupi 50-postotni udio u Pavićevoj visokoškolskoj instituciji. Vijećnicima je taj posao predložio gradonačelnik Ivan Čehok, što će Veleučilište u posjedu grada koštati gotovo tri milijuna kuna za suvlasništvo, plus četiri milijuna kuna ulaganja kroz sljedeće dvije godine, plus milijun kuna za studentske stipendije, plus osiguravanje prostora za rad sveučilišta. EPH bi se pobrinuo za nastavni kadar te pripremu programa i promociju studija u svojim novinama, procijenjenu na četiri milijuna kuna. Drugim riječima, oni bi uložili ukupno nula kuna.
Primorčeve asistencije
Medijsko sveučilište na izvornoj, splitskoj adresi nije zaživjelo ponajprije uslijed nevoljkosti postojećega, javnog Sveučilišta u Splitu da nakon dugotrajnog natezanja Paviću ustupi prestižnu nekretninu u centru grada – zgradu stare Sveučilišne knjižnice kod parka Đardin, namijenjenu Filozofskom fakultetu. Ni tamo, naime, EPH nije stvarno nakanio ulagati svoje resurse izuzev oglasnog prostora, premda se ranije govorilo o prenamjeni zgrade sjedišta Slobodne Dalmacije za potrebe Medijskog sveučilišta, a potom se spominjala isključivo njezina prodaja Ivici Todoriću, vlasniku Agrokora. A govorilo se u rečenoj Konačnoj obvezujućoj ponudi i o desetljetnom ulaganju EPH-a od tri milijuna kuna godišnje za splitsku Novinarsku akademiju, pa nikom ništa.
Splitski javni akademski sektor nije se lako othrvao prodoru privatnog interesa, kako nam je posvjedočio Josip Milat, tadašnji dekan splitskog Filozofskog fakulteta. Ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac, koji će dopusnicu za dugo reklamirani početak rada Medijskog sveučilišta uručiti Paviću na svečanosti u splitskom HNK-u nekoliko sati nakon svog odlaska s ministarske dužnosti 6. srpnja 2009, otpočeo je s pripremom terena za EPH znatno ranije.
Primorac je Milata tek početkom 2009. osobno upitao bi li Filozofski fakultet odustao od navedene zgrade, u zamjenu za određeni prostor u budućoj novoj zgradi Sveučilišne knjižnice, na što dekan nije pristao. No prije toga, Medijsko je sveučilište onamo pokušao barem podstanarski useliti direktor EPH-a Stipe Orešković, ali to Milat nije dopustio, među ostalim i zato što je sam Filozofski fakultet prinuđen izvoditi nastavu na čak sedam gradskih lokacija. Još ranije, 2007. godine, Primorčevo je Ministarstvo otklonilo barem startnu prepreku, opsežno elaborirani prijedlog toga fakulteta za osnivanje vlastitih studija mediologije.
– Sugerirano nam je da ne otvaramo taj studij, jer “to nije sada aktualno”. Nedugo zatim smo saznali da sličan studij predlaže i EPH, pa nam je postalo jasno zašto su nama sugerirali da odustanemo – prisjeća se Josip Milat.
Točka manjeg otpora
Zgradu kod Đardina EPH ipak nije uspio prisvojiti, mada je Sveučilište u Splitu pod pritiskom iz Ministarstva, nakon Primorčeva neuspjelog pokušaja smekšavanja Milata, oduzelo tu nekretninu Filozofskom fakultetu s objašnjenjem da će se u njoj organizirati studij novinarstva – bez spomena nositelja i organizatora studija. Milat i prodekanica za znanost Ivana Prijatelj-Pavičić zatim su o tome obavijestili niz vodećih pripadnika domaće akademske zajednice, da bi Senat Sveučilišta na koncu odlučio kako zgradu bivše knjižnice ipak neće otuđivati iz vlasništva Sveučilišta u Splitu niti je davati u najam ma kojem subjektu izvan vlastite kuće.
Profesor s Filozofskog fakulteta Mislav Kukoč prozvao je u vrijeme tih događanja i splitskog rektora Ivana Pavića, koji se najprije bio pridružio svečanosti uručenja dopusnice.
– Protestirao sam zbog evidentnog sukoba interesa u kojem se naš rektor potom zatekao, javno pozivajući kandidate da se prijave na Medijsko sveučilište. Tražio sam da kolege na Senatu rasprave o pitanju odgovornosti u tome primjeru, no vjerujem kako bi nam sav otpor bio uzaludan da je Dragan Primorac ostao na mjestu ministra – rekao nam je Kukoč.
Sveučilište u Splitu ponovno najavljuje svoj studij novinarstva nepunih šest mjeseci nakon odlaska Primorca, a EPH u proljeće oglašava – zbog krize, navodno – odgodu početka rada studija za početak 2011. Kasnije s time više nije pokušavao u Splitu, nego nastojanja usmjerava prema Varaždinu, kao točki manjeg otpora. Ključnom figurom, onom kojoj bi dobro došla već i EPH-ova medijska podrška u karijeri, nalik tretmanu Primorčeve kandidature za predsjednika Hrvatske, ispostavit će se varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok. Njegov dobitni rezon za tzv. javno-privatno partnerstvo s EPH-om, što ga je na sjednici Gradskog vijeća predstavio direktor Veleučilišta u Varaždinu i vijećnik HSLS-a Goran Kozina, jest nemogućnost grada da ishodi dopusnicu za osnivanje i razvoj vlastitog sveučilišta, kojeg direktoru bliski krugovi nameću kao imperativ.
– Vrijednost te potvrde danas je neprocjenjiva – kazat će Kozina nakon pozitivne odluke Gradskog vijeća, prethodno ustvrdivši kako Varaždin može zaobići krute državne zakone o osnivanju novih sveučilišta isključivo kupnjom suvlasništva nad privatnom licencom.
Čehokov javni interes
Zanimljivo je da je do prvih nesuglasica u kontekstu Medijskog sveučilišta u Varaždinu došlo već na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća, 27. lipnja, također oko jedne nekretnine. Ukratko prepričano (čitavu sjednicu moguće je vidjeti na web-adresi “http://www.sljedivost.com.hr/Customv.aspx”), dakle, pred vijećnike je stavljen prijedlog da se Veleučilištu za njegove potrebe daruje zgrada koju ono i sada koristi, s pripadajućim zemljištem, ukupno oko 27.000 četvornih metara. Nekolicina članova Vijeća usprotivila se ideji te upitala kolege zbog čega za Veleučilište ne bi bio dobar model besplatnog korištenja, a pojedini su se zapitali i da nije tu posrijedi – jer priča se da jest – zadnja namjera kreditnog tipa, u korist poslovanja Medijskog sveučilišta.
– Pogledajte situaciju u visokom školstvu, ona nije dobra. Sve plaćaju studenti, i to je postao ozbiljan biznis, a mi moramo štititi javni interes. Zato nam prije takve odluke treba više rasprave – rekao je na sjednici najuporniji oponent darivanju, HSLS-ovac Ivan Jenkač, te dodao kako, pored svega, favoriziranjem privatnog sveučilišta Varaždin okreće leđa tamošnjim fakultetskim ispostavama Sveučilišta u Zagrebu, koje bi se finalno moglo i povući iz njihova grada. Predlagatelj je nakon Jenkačeva izlaganja ipak odnio prevagu od 17 naprema 12 glasova, no bila bi ona i jača da inicijator i lobist prijedloga Ivan Čehok, uslijed javnosti sada dobro poznatih okolnosti iz nekih drugih slučajeva, u to vrijeme već nije bio u istražnom pritvoru, gdje je i danas.
Treba zabilježiti i jednu neugodno sličnu situaciju iz prethodnih godina Čehokova vođenja grada, kada je javno zemljište od 78 hektara u obližnjem Brezju stavljeno pod hipoteku za navodne potrebe nikad realiziranog projekta “Biotehnološki park”, a zapravo radi kreditiranja tvrtke Midia grupa, u vlasništvu britanskog poslovnjaka Normana Turnera. Što se tiče Europapress holdinga, u vezi s Medijskim sveučilištem i Slobodnom Dalmacijom u cijelosti, lako je primijetiti da su njegov osnovni pokretač nekretnine, bez obzira na adresu, daleko ispred motivacije temeljno medijskog karaktera.
Jučer Primorac, danas Fuchs
Tako dolazimo do slike stvarnih društvenih odnosa u širem kontekstu, gdje EPH okuplja političku i ekonomsku moć vezivanjem privatnog interesa u strankama i kompanijama što monopoliziraju oglasni prostor, kao i novinsku distribuciju te prodaju. Samim tim oni uzurpiraju i dominantni javni utjecaj, a doskora bi htjeli krug zatvoriti produkcijom kadra koji će bez zastoja servisirati čitav taj aranžman, sve mimo prosvjetne i znanstvene neovisnosti u javnom interesu.
S generalno istih pozicija otimačkog spram javnog, jednako u području nekretnina i medijsko-proizvodnih resursa i obrazovanja, potječe i EPH-ov kronični ideološki boj s javnim sustavima poput visokoškolskog te zagovor antisocijalnog, unosnog privatno-poduzetničkog koncepta tzv. društva znanja iz radionice Dragana Primorca. Baš kao i aktualnog ministra Radovana Fuchsa, dakako, koji će novinsku kampanju u korist svoje politike bez oklijevanja platiti dopuštenjem Medijskom sveučilištu da se iz Splita preseli u Varaždin ili kud god ih profit okrenuo.