Radi na određeno, živi s roditeljima, želi nešto veću plaću

Kako danas živi radnik u proizvodnji i kakve su njegove kulturne potrebe? Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti u razgovoru s radnikom Nedeljkom Šušnjarom. Rođen je 1986. godine i radi u “Končaru”, na odjelu montaže motora i generatora, u kompleksu na Fallerovom šetalištu na Trešnjevci.

Završio je Strojarsku tehničku školu “Faust Vrančić” u Zagrebu, za zvanje mehatroničara. S obzirom na to da je devet godina trenirao košarku, nakon srednje škole pokušao se upisati na Kineziološki fakultet, a onda i na Prometni, ali “nije se našao na njemu”.

U smjeni od sedam do 15 sati radi kao rukovalac dizalice u pogonu. Zaposlen je na određeno vrijeme i ugovor mu produžuju svaka tri mjeseca. Zadovoljan je radnim okruženjem, ali bi volio da mu je plaća, koja sada iznosi 2.600 kuna uz 300 kuna dodatka za prijevoz, ipak nešto veća.

– Prije, dok nije bilo recesije, moglo se raditi i prekovremeno, ali sada su to ukinuli – kaže nam Nedeljko.

MEĐUNASLOV: Kompjuter društvo od djetinjstva

Kada bi se uspio zaposliti za stalno, porasla bi mu vrijednost boda, time i plaća. Iako neki njegovi kolege tehničari koji su završili spomenutu školu rade u uredima, pa i na poslovima projektiranja, ne bi se protivio tome da ostane na tom mjestu. Barem dok ne završi neku školu, za što s “Končareve” strane ne bi bilo prepreke.

– U razgovorima s prijateljima koji rade u drugim poduzećima ili kod privatnika vidim da sam u dobrom položaju, jer plaću dobivam na vrijeme i bez kašnjenja.

S roditeljima i mlađim bratom Nedeljko živi u stanu u tzv. Bandićevom naselju Sopnica-Jelkovec. Kako živi na istoku, a radi na zapadu grada, automobil mu je nezamjenjiv.

– Ranije, dok smo živjeli u Donjim Sveticama, mogao se nekako iskombinirati i prijevoz tramvajem do posla, ali to je sada nemoguće.

Za prijevoz od kuće do posla služi mu “mazda” – rabljenu je kupio 2000. godine, kada je bila tri godine stara i imala 37 hiljada prijeđenih kilometara.

Roditelji mu financijski priskaču u pomoć. Sa svoje strane, nije u obavezi da im daje dio svoje plaće. Kompjuter je bio njegovo društvo od djetinjstva, kako u kući tako i u školi. Sadašnje računalo koje ima staro je tri godine, a u vrijeme kupovine bilo je vrlo moćno. Na pitanje kojim se web stranicama “muva”, slijedi odgovor: index.hr, tportal.hr i ostale informativne stranice na kojima ima sporta, kulture i estrade.

Nedeljko ima profil na Facebooku gdje se intenzivno dopisuje s petoro prijatelja. Odigra i koju partiju bele s partnerima na internetu, a okušao se i u on-line teksaškom pokeru. Igre mu ipak nisu bitne, pa osim navedenog ne igra ništa drugo, a nema ni Playstation.

– Nekada me to zanimalo, ali sada ne – kaže.

Za kompjuterom u prosjeku provede oko dva sata, jer mu nije dostupan u svako vrijeme. Naime, kako u Sopnicu-Jelkovec nisu uveli telefonske linije, nema interneta, a bežični je, kako kaže, opako preskup.

MEĐUNASLOV: Novine? Hmm…”Gola istina?” Da.

Novine ne prati jer se informira putem interneta i televizije, na kojoj gleda “Dnevnik” ili neke druge informativne emisije i sportske prijenose.

– Najviše nogomet, košarku i tenis, a manje skijanje i Formulu 1. Ako imam vremena, a je neko svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre, nastojim odgledati što više utakmica i događanja.

Ipak, od sporta, kako kaže, ne pravi nauku i ne određuje se oko toga za koga navija i što misli o pojedinim nogometašima i trenerima.

Osim novina, Nedeljko ne prati ni knjige, ako se ne računa “Gola istina” Nives Celzijus iz koje je pročitao nekoliko poglavlja.

– Možda bi mi više ležali stripovi, od kojih najviše volim “Alana Forda”.

U kinu je posljednji put bio s djevojkom prije šest mjeseci. Gledali su jednu američku komediju. Ne može se sjetiti koju. Duže vremena nije bio u kazalištu.

– Volio sam otići na neku predstavu u srednjoj školi, ali sada za to nekako nemam vremena.

Za slušanje muzike vremena se ipak nađe: osim narodne muzike Nedeljko sluša i r’n’b, house i klasični rock. Odlazi i u narodnjačke klubove, “Piranhu” i “Lake City” na Jarunu, “Sokol” na Mažuranićevom trgu i “MM” u Sesvetama. Dodaje da i njegovi mlađi kolege iz “Končara” imaju sličan ukus jer ih zna sresti u klubovima. U njima se ne zadržava do fajronta, što je ponekad običavao dok je bio mlađi.

– Nekada smo se znali skupiti u parku na klupama i uz koju bocu vina, ali to je davno prošlo – kaže.

Jedan od njegovih izlazaka bio je i koncert Miroslava Ilića u “Globusu”.

– Ilića cijenim zbog njegovih pjesama i jer je bolji od mlađih pjevača.

Cijeni i dosadašnji rad Lepe Brene. Na pitanje koja mu je pjevačica između Seke Aleksić, Jelene Karleuše i Cece najbolja, izjasnio se za Cecu.

– Jeste da se priča da je povezana s mafijom, ali su joj pjesme bolje od drugih. A i ne mislim se ženiti njome, već samo slušati njene pjesme.

Na koncerte ne ide još od srednje škole, ni u Zagrebu ni izvan grada.

– Jedini koncert izvan Zagreba na kome sam bio u posljednje vrijeme je onaj u Đevrskama, na Ilindan prošle godine. Tamo mi živi baka s mamine strane, pa ljeta provodim u tom mjestu, odakle se preko dana mogu ići kupati u moru, a uvečer vratiti. Tako sam na Ilindan odslušao nastup Tine Ivanović i Stoje, zajedno s mnogima koji su se tada skupili.

Kako kaže, kao mali je bio i na zabavama u “Prosvjeti”, u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, gdje njegov tata često dolazi, ali to ga ne privlači previše.

Na zimovanja ne odlazi, a ljetovanja su mu boravci u zavičaju njegove mame.

– Kada sam bio s curom, bili smo i kod njenih u Dubrovniku, ali smo u međuvremenu brejkali. Ne odlazim često ni na porodična slavlja i okupljanja. Bio sam na svadbi sestrične u Beogradu i to je to.

Nedeljko ne puši, ne pije kavu, a pivo (“Stellu”) ili rakiju popije u rijetkim prilikama.

– Imam svoje ja. Kada sam išao u srednju školu, među 32 učenika u razredu bilo nas je svakakvih, i alkoholičara i drogeraša. Nikada nisam probao travu, jer bih se, kao i mnogi, tako samo navukao na jače droge – kaže.

Devet je godina trenirao košarku, od KK-a Maksimir i Hermes Analitike sve do nekoliko treninga u Ciboni, čije utakmice redovno prati. Jedini porok mu je kladionica.

– Preko vikenda ulažem do 150 kuna, iako to zavisi od toga koji je tjedan u mjesecu, da li je plaća blizu ili ne…

Na pitanje da li uspije izvući uloženo, uz napomenu da ima dobre procjene na koga se kladiti, odgovara potvrdno.

– I više od toga, jer inače teško da bih igrao. Znam mnoge koji su zbog kladionice upali u dugove.

MEĐUNASLOV: Na izbore u drugom krugu

Nije stranački aktivan, iako na internetu prati rad stranaka. Na izbore izlazi, ali je na drugi krug predsjedničkih izbora izišao tek na nagovor roditelja. A kada je o životu s roditeljima riječ, ističe da nema neko posebno zaduženje u kućanskim poslovima.

– Kada nešto treba uraditi ili popraviti, učinim to.

Za razliku od većine stanovnika svog naselja, on u njemu nalazi i dobre strane.

– Istina je da nema dućana i drugih sadržaja, ali ako ništa drugo barem se mogu naspavati, što mi tamo gdje sam ranije živio nije bilo lako. Tamo je i danju i noću bila velika buka i prometni krkljanac, a ovdje je kao na selu.

Kaže da jede zdravu hranu.

– Kako je mama porijeklom iz Dalmacije, jedemo i jela iz tog kraja, kuhanu ribu ili meso i mnogo povrća, blitve, prokulice, leće, ričeta…

Kako mama kuha, on se nije trebao okušati u toj plemenitoj vještini.

– Volim nositi kvalitetnu odjeću i obuću poznatih marki kao što su “Nike” ili “Tommy Hilfiger”, ne zbog trenda ili zato što to vidim na reklamama, kojima inače ne vjerujem, već zbog svojih potreba. Želim nositi kvalitetnu robu za koju neću žaliti novac i za koju znam da će izdržati duže vrijeme.

Na pitanje ima li kakve planove, osim mogućeg doškolovanja spominje i rad na terenu u Tunisu, ali to je prilično neizvjesno i zahtijeva kompliciranu proceduru.