Razgovor s Dragom Perićem, novim direktorom Radija 101

Ovih dana javnost ste obavijestili da je Radio 101 zapao u minus od 19 milijuna kuna. Kako je to moguće?

– Lažnim prikazivanjem poslovne bilance u proteklih nekoliko godina. Struktura duga izgleda tako da državi dugujemo oko osam milijuna, dobavljačima četiri, plus nešto unutarnjeg duga prema suradnicima, a preostalo se odnosi na otpis nepostojećih potraživanja. U bilanci od 2008. godine tako imamo oko sedam i pol milijuna kuna potraživanja koja ne postoje. U 2009. godini također postoji dio sličnog duga, što je očito služilo za napuhavanje prihoda, lažiranih iz godine u godinu.

O kojem je razdoblju riječ i tko je za to odgovoran?

– Radi se čak o desetak godina, ali stanje je dramatično pogoršano u posljednje dvije do tri, kada je i nastao najveći dio minusa. Po funkciji je za to odgovoran bivši predsjednik uprave Dario Dusper, dok je Tamara Pavlica bila zadužena za program. Po informacijama koje imam, Dusper je odlučivao o poslovanju, iako ne vjerujem da nitko drugi nije znao što se radi.

Zaposleni nisu reagirali na neplaćanje doprinosa

Kako je moguće da zaposleni, koji su u velikom broju i suvlasnici radija, uopće nisu reagirali na neuplaćivanje doprinosa i gomilanje duga državi?

– Ne znam, očito su se ponašali kao da su vjerovali da bi time pljuvali u tanjur iz kojeg jedu.

To je apsurdno, pa tako su samo doprinijeli rastu problema.

– Slažem se s vama i ne razumijem takvu njihovu višegodišnju toleranciju oko puno toga što je godinama ukazivalo na loše poslovanje Radija 101.

Kada ste vi shvatili o čemu se radi?

– Čim sam preuzeo vođenje radija. Igor Tomljanović i ja smo izabrani za nove članove uprave 29. listopada. Ali, najprije sam službeno pozvao neovisni konzultantski fond i reviziju. Nakon revizorskog uvida i izvještaja, objavio sam saznanja o kojima sada pričamo. Doprinosi za koje pitate nisu uplaćivani od veljače prošle godine.

A što je za to vrijeme bilo sa sindikatom?

– Mislim da baš i nije bio aktivan, pamtim samo neku pripremu kolektivnog ugovora krajem 2008. godine, ali ni to nije nikada stavljeno na raspravu.

Pitanje uplate obaveznih doprinosa je puno trivijalnije od kolektivnog ugovora.

– Ne znam zašto ni oni nisu reagirali, ja osobno zaista ne razumijem takvo ponašanje. Očito su mnogi vjerovali da će bivša uprava ipak naći rješenje.

I tako desetak godina ili koliko već?

– Da, od 1999. godine. Ali, sve dok je Grad Zagreb sa 25 posto bio suvlasnik, ta je uprava bila nedodirljiva. Mi ostali smo do 2008. godine činili manjinski dio skupštine, i svi financijski izvještaji su bili prihvaćani, a sve primjedbe članova skupštine koji nisu zaposleni na radiju bile su odbacivane. Osobno sam bio na gotovo svim skupštinama kroz posljednjih pet godina, no kao da nije bilo pune svijesti većine o svim problemima.

Očekujemo pomoć grada

Pala je velika ljaga na ovu kuću, inače nositelja izuzetnog imidža. A to sada kao da dolazi iz nekog priloga Radija 101 o kakvom tipičnom hrvatskom poduzeću… Jako mučna priča.

– Da, čak primjećujem da veliku nelagodu u vezi s tim osjećaju kolege iz drugih medija. Svi su zaprepašteni. Naravno, i javnost. Ali, ako mi kao medij imamo veliko povjerenje javnosti, premda u posljednje vrijeme ne zaslužujemo takav kredibilitet, mislim da bi naša dužnost bila prije svega da krenemo od sebe i da to javno raščistimo. A onda da pripazimo da se nešto slično nikada ne desi. Nažalost, mi u ovoj zemlji očito nismo iznimka, to je sada jasno. Zapali smo u nešto što se zove dio uobičajenog poslovnog rituala u Hrvatskoj, pa smo dio one notorne korupcijske hobotnice, bar kao jedan mali krak. Ali eto, barem nije netko drugi progovorio o svemu ovom, nego smo to učinili sami. Uostalom, to je naša obaveza, medijska i građanska.

Da se još nakratko vratimo na činjenicu da je vlasnička struktura Radija 101 rijetka iznimka u nas. Očekivalo bi se više pravovremene vlasničko-zaposleničke odgovornosti?

– Nisu za sve ovo krivi nezavisni novinari, mada se moramo zapitati koliko smo uopće bili nezavisni novinari ako smo dopustili ovakvu poslovnu situaciju. Posljednjih godina se vrlo često radilo za osobne interese, a unutar radija je vladala velika podijeljenost. Mladi novinari bili su jako zbunjeni time, nije im jasno što se ovdje događalo. Bili smo skloniji određenim političarima umjesto struci i javnosti.

Milanu Bandiću, nije tajna.

– Da, on je nedavno izjavio da neće pomoći Radiju 101 i to objasnio poštivanjem nezavisnosti medija i novinarstva. Kao, ne želi biti prozvan za interveniranje i vršenje utjecaja na ovaj medij. To je bespredmetno, jer je grad do 2008. bio suvlasnik i, navodno, također nije utjecao na radio. Ili je možda bilo obrnuto? Ne znam, možda je do tada ipak utjecao, a sada to iz nekog razloga ne želi.

Sada ga uprava više ne zastupa. Ali ipak očekujete pomoć?

– Svakako da očekujemo. Gradonačelnik bi trebao imati svijest o značaju Radija 101, tu se ne bi smjelo raditi o osobnim simpatijama i interesima. Naša obveza prema građanima je izuzetna, ali njegova je obveza da zaštiti neke vrijednosti ovoga grada. Ne kažem da smo u ovoj situaciji baš mi glavna vrijednost, ali u medijskom smislu ipak smo važni za Zagreb. Koliko god naša javnost bila s pravom poljuljana ovim činjenicama pa i programskim sadržajem posljednjih godina, mislim da ima smisla pomoći ovom radiju u javnom interesu.

Uostalom, gradska vlast je očito kumovala ovim problemima?

– Apsolutno, tek treba vidjeti u kojoj točno mjeri. Sve treba službeno utvrditi, a na nama je da pokušamo ovu kuću vratiti na staru kvalitetu. Neće nam biti jednostavno, nije lako iskomunicirati zajedničke vrijednosti i interese u sredini koja je prilično heterogena, ali vjerujem da ćemo uspjeti.

Bit će posla i za policiju?

– Inzistiram na skorom podnošenju kaznene prijave protiv određenih osoba, imena ću im objaviti kada to bude obavljeno. To sada očekuje i 78 suvlasnika radija, bivših ili sadašnjih zaposlenika Radija 101.

Dobro, a ako vam Grad Zagreb ipak ne pomogne?

– Onda smo na tržištu kao i svi drugi. Kao što mi je rekao ministar Ivan Šuker, Vlada ne može pomoći radiju, može samo ući u vlasničke udjele. Pretpostavljam da bi nas nakon toga izručio onome za koga on misli da je najbolji. To je obično Juraj Hrvačić, naš veliki privatni medijski poduzetnik. Slučajno ili ne, on je bio na sastanku kod Šukera upravo prije mene.