Promena sistema vrednosti

Pripadnici srpske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) uhapsili su 20. jula Gorana Hadžića, predratnog skladištara koji je u ratu dogurao do predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK), a poslije njega do haškog bjegunca, u šumi kod sela Krušedol na Fruškoj gori, kada je išao da preuzme novac od svog jataka, koji je također uhapšen. Bio je naoružan, a kao i ranije uhapšeni haški bjegunci Karadžić i Mladić, imao je lažne dokumente. Nije pružao otpor, a nije ni fizički sličio na sebe iz ratnih vremena.

Hadžićevo hapšenje službeno je objavio predsjednik Srbije Boris Tadić.

– Srbija je završila najteže poglavlje u saradnji sa Haškim sudom i zatvorila jednu tešku stranicu naše istorije – rekao je Tadić i naglasio da je hapšenje vrlo značajno za proces pomirenja u regionu, demantirajući tvrdnje da je Srbija ranije znala gdje se Hadžić nalazio.

Nema trgovine

– Kod hapšenja haških begunaca ne radi se ni o kakvoj trgovini, nego o ispunjavanju obaveza, koje smo završili – rekao je Tadić i dodao da je Srbija iskreno surađivala s Haškim sudom, što je ranije i lično obećao.

– Od Evrope ne očekujem ništa posebno, jer je hapšenje Hadžića bila obaveza Srbije. Učinili smo to zbog žrtava drugih naroda, poverenja i promene sistema vrednosti – dodao je.

Uz brojne čestitke iz Evrope i svijeta, pozitivne reakcije stigle su i iz Hrvatske, neke s podsjećanjem da je nakon što je s hapšenjem Hadžića stavljena točka na priču oko izručenja bjegunaca, procesuiranje ratnih zločina postala stvar pravosuđa država regije.

– Pravda je spora, ali dostižna. Nadam se da će haško tužilaštvo i Haški sud obaviti svoj posao na najbolji mogući način i da će to biti jedno pravedno suđenje. Hapšenje je dobro sa stanovišta pravde, dobrosusjedskih odnosa, ali i za samu Srbiju koja se konačno odlučila na suradnju s Haškim sudom – rekao je predsjednik Ivo Josipović.

– Uhićenje Hadžića je dobra vijest za cijelo čovječanstvo, cijeli svijet, za nas u Hrvatskoj i obitelji tisuća žrtava – rekla je u Varšavi premijerka Jadranka Kosor, nakon susreta s kolegom Donaldom Tuskom i najavila da će se Vlada uključiti u Hadžićev slučaj.

Hapšenje Gorana Hadžića pozdravio je i vicepremijer Slobodan Uzelac.

– Riječ je o tome da svi osumnjičeni, ali baš svi, bez razlike, moraju biti izvedeni pred lice pravde, a onda će se u postupku utvrditi karakter i količina krivnje. Sada kada je uhapšen i zadnji haški bjegunac, domaća pravosuđa moraju nastaviti kvalitetno, čak kvalitetnije nego što je to radio Hag, procesuirati ratne zločine, a u skladu s evropskim normama – rekao je Uzelac.

Važno i za Hrvatsku

– To je dobra vijest za sve one koji su očekivali da će njihovo trpljenje i njihova patnja doći na naplatu kod onih koji mogu biti odgovorni za stradanja njihovih najbližih ili za njihovo vlastito stradanje – rekao je saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, dodavši da je Hadžić bio zadnja prepreka koja je stajala na srpskom putu u EU kada su velike ribe u pitanju.

– Kada je posrijedi suradnja između Hrvatske i Srbije u svim onim pitanjima koja su još ostala otvorena i gdje treba pokazati da su naša pravosuđa sposobna pravedno i nepristrano suditi za ratne zločine, taj posao još uvijek ostaje – rekao je Pupovac.

I nevladine organizacije koje prate (ne)procesuiranje zločina u regiji pozdravile su ovaj događaj. Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a, ističe da je “Hadžićevim uhićenjem Srbija iskazala bezrezervnu suradnju s Haagom i uklonila zadnju zapreku tog tipa na putu u evroatlantske integracije”.

– To je važno i za Hrvatsku, jer je Hadžić odgovoran za zločine nad hrvatskim državljanima, pa će njegovo hapšenje biti poticaj i nacionalnim pravosuđima u regiji da nastave procesuirati ratne zločine koje im je Haag prepustio – kazao je Pusić.

Hrvatska ga već osudila zbog Šibenika, Vodica i Tenje

Samo nekoliko sati nakon podizanja optužnice 21. maja 2004, Goran Hadžić je napustio Novi Sad i sedam se godina uspješno skrivao. Građani su ga navodno viđali od Brčkog do Kenije, pa je tamo greškom uhapšen čovjek za koga se mislilo da je Hadžić. Kako se ispostavilo nakon hapšenja, Hadžić je bio nepovjerljiv i komunicirao je samo s nekolicinom osoba.

Prije rata bio je skladištar u pogonu Vupika u Pačetinu, a od marta 1991. počinje njegova karijera u Srpskoj demokratskoj stranci. U ljeto 1991. imenovan je za predsjednika vlade Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a od 26. februara 1992. do decembra 1993. bio je predsjednik RSK-a.

Po haškoj optužnici od 14 točaka, Hadžić je uz Slobodana Miloševića, Jovicu Stanišića, Frenkija Simatovića, Milana Martića, Vojislava Šešelja, Radovana Stojičića Badžu i Željka Ražnatovića Arkana jedan od učesnika zločinačkog pothvata stvaranja nacionalno homogene srpske države, odnosno namjere da se većina Hrvata trajno ukloni s trećine teritorije Hrvatske, koja bi postala dio nove države pod srpskom dominacijom.

Podsjetimo da je hrvatska policija na Uskrs 1991. uhapsila Hadžića na Plitvicama, ali ga je pustila na inzistiranje tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Josipa Boljkovca, koji je tvrdio da je “Hadžić bio hrvatski čovjek na srpskoj strani”.

Ako bude živ kada izdrži hašku kaznu, Hadžića čekaju i presude u Hrvatskoj. Zbog gađanja Šibenika i Vodica šibenski ga je sud 1995. u odsustvu osudio na 20 godina zatvora, zbog zločina u Tenji sud u Osijeku na osam godina, a čeka ga optužnica i za zločine u Vukovaru.