Sabirni logor na Savi!

Najveći logor u Drugom svjetskom ratu na našim prostorima na internetskoj enciklopediji Vikipediji nazvan je “sabirnim logorom Jasenovac”. Doslovan prijevod riječi koncentracijski doista jest sabirni, međutim doslovnost prijevoda u ovom slučaju ima ulogu nedozvoljenog eufemiziranja. Sintagma koncentracijski logor, skraćeno konclogor, nedvosmisleno ukazuje na karakter nekog logora, pa i Jasenovca, koji nije bio nikakav “sabirni centar”, kao što ni film istog naziva nikako ne bi mogao bio “koncentracijski centar”!

U tekstu na Vikipediji još se navodi da je bila riječ “o višenamjenskom logoru, istovremeno sabirnom, prolaznom, radnom, kažnjeničkom i zarobljeničkom, ali prije svega logoru smrti”. Spekulira se i o broju ubijenih, uz procjene od 50 hiljada do 1,2 miliona žrtava. Pod naslovom “zanimljivost” stoji da su “za vrijeme križnog puta partizani likvidirali nepoznat broj domobranskih i ustaških vojnika na mjestu logora Jasenovac”.

Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen-područja Jasenovac, kaže da se ovime iskrivljuje istina, a mladi ljudi o tom periodu znaju ionako vrlo malo.

– Jasenovac je prije svega bio logor smrti s jasno zacrtanim krajnjim ciljem – genocidom Srba, holokaustom Židova i masovnim ubijanjem svih ostalih, uključujući Rome te nepodobne Hrvate koji su bili politički protivnici NDH. Što se tiče spekulacija da su za vrijeme križnog puta partizani likvidirali nepoznat broj domobranskih i ustaških vojnika na mjestu logora Jasenovac, to se ne zna jer nema službenih podataka o tome. Ukoliko netko raspolaže s vjerodostojnim dokumentima neka ih podastre i tek tada se o tome može govoriti.

Po našem poimeničnom popisu, koji neprekidno radimo već četvrtu godinu, u Jasenovcu je stradalo 79 hiljada ljudi. Taj se podatak slaže i sa neovisnim istraživanjima Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kočovića, kao i sa podacima Muzeja za genocid u Beogradu koji sadrži 80 hiljada imena. Nažalost, potpuni broj nećemo nikada saznati – kaže Nataša Jovičić.

Povjesničar Ivo Goldštajn smatra da spomenuti sadržaj na Vikipediji nije cjelovit.

– Vrlo korektno govori se o početku osnivanja NDH, o formiranju Jasenovca, ali umjesto da slijedi kronologija događaja, preskaču se veoma bitne činjenice i ide na kraj logora.

O amaterskoj interpretaciji znanstvene teme, koja je ionako pogodna za manipulacije, izjavu je dala i dr Zorica Stipetić, predsjednica Savjeta Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac.

– Kako mi se čini, tekst je doslovno preuzet iz citiranih radova Nataše Mataušić. Po mom sudu, nisu sporne iznesene činjenice, osim neartikulirane tvrdnje o postojanju logora nakon rata, nego izostavljanje bitnih odrednica – kaže Zorica Stipetić, dodajući da je cjelovita istina o Jasenovcu znanstveni i moralni imperativ.

– To je bilo mjesto stravičnih mučenja i kažnjavanja smrtonosnim izgladnjivanjem, mjesto gdje se najčešće ubijalo maljem ili nožem. To je logor u kojem je usmrćeno i oko 20 hiljada djece mlađe od 14 godina. Ta užasna povijesna realnost Jasenovca izražava samu bit ustaškog režima. Ona se danas često umanjuje, relativizira ili izbjegava tobože neutralnim iznošenjem navodne zakonske podloge represalija – navodi Zorica Stipetić.

Kustos Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac Đorđe Mihovilović ocjenjuje da je tekst na Vikipediji neprofesionalan i s vrlo šturim informacijama.

– Kod mladih generacija koje nisu upućene u problematiku o Jasenovcu, on može samo stvoriti konfuziju. Tekst je urađen površno, bez puno truda i razumijevanja teme o kojoj je inače napisano 1.200 knjiga – ističe Mihovilović, dodajući da nakon čitanja tog teksta dobivamo osjećaj da rad i boravak u logoru nisu bili prisilni.

– Ne može se iščitati kakva su se zlodjela unutra dešavala. Autor je naveo “preseljenje” u Logor 3 Ciglana, ali nije istakao da se u sjećanjima rijetko preživjelih to “preseljenje” pretvorilo u masovni pokolj nekoliko hiljada bolesnih i fizički iscrpljenih ljudi. Mali broj ih je preživio “preseljenje” u Ciglanu. U tekstu se kaže da su Srbi bili manje poželjan narod, mislim da bi više odgovarala sintagma da su Srbi bili skroz nepoželjan narod – kaže Mihovilović. Također ističe da je autor teksta ulazio u nepotrebne procjene broja žrtava, a nije jasno odredio karakter i težinu zločina te prvenstvenu funkciju logora.

– To je bio ustaški logor smrti i uništenja. Navodi da je bio kažnjenički, zarobljenički, tranzitni predstavljali su samo popratne pojave u funkciji logora koji nije mogao primiti sve dovedene ljude. Primjera radi, samo u ljeto 1942. u Jasenovcu je završilo 40 do 70 hiljada ljudi sa Kozare. Možemo reći da su sreću imali oni koji su proslijeđeni u logore Trećeg Rajha – objašnjava Mihovilović.