Ušančeni i nepopustljivi

Čini se da se početkom ovoga tjedna situacija na Kosovu polako smiruje: u noći od nedjelje na ponedjeljak, kad se zaključuje ovaj broj “Novosti” većina barikada je uklonjena, a prijelazi granični, kad se gleda iz Prištine, administrativni, kad se gleda iz Beograda – Jarinje i Brnjak ponovo su otvoreni za sve, osim za kamione s robom iz Srbije.

Zapravo je sve počelo sa kosovskim embargom na uvoz srpskih proizvoda, nakon što se Beograd i Priština nisu mogli dogovoriti oko carinskih pečata. Srbija, naime, odbija bilo koju drugu opciju osim da pečati imaju, kao i dosad, oznaku UNMIK-a, dok kosovske vlasti i u tom smislu žele potvrditi svoj suverenitet. Pet dana nakon što su pred graničnim-administrativnim prijelazima zaustavljene silne kolone kamiona, prošloga ponedjeljka 25. srpnja, pripadnici kosovske policije Rosa razoružali su srpske pripadnike kosovske policije na prijelazu Brnjak i Jarinje. Preko Jarinja, inače, ide sav promet prema Kosovskoj Mitrovici i sjevernom Kosovu, gdje kosovski Srbi imaju svoje uporište.

Nova Deklaracija

Uslijedili su prosvjedi, u Mitrovici i okolnim selima: Srbi su kamionima i šljunkom blokirali put kod Zvečana, u selu Rudare, nekoliko kilometara dalje od Mitrovice, kao i u Leposaviću, udaljenom 20-ak kilometara, da bi kod Jarinja došlo i do pucnjave nakon što je prijelaz zauzeo poljski odred KFOR-a, a potom i američki blokirao cestu ka Kosovskoj Mitrovici.

U pucnjavi je od snajperskog metka poginuo jedan kosovski policajac, a ispaljeno je i nekoliko projektila iz “zolja”, dok je granični prijelaz Jarinje spaljen. Kako su ovih dana pisali neki beogradski mediji, točno se zna tko je naredio spaljivanje graničnog prijelaza. Iza svega stoje dobro organizirani kriminalci, srpski i albanski, koji se koriste situacijom i love u mutnom. Višednevni pregovori urodili su smirivanjem situacije, usprkos tome što su srpski pregovarači u više navrata bili sprečavani čak i da uđu na teritorij Kosova.

U Beogradu je, pak, u subotu održana izvanredna sjednica Skupštine Srbije, koja je kasno noću donijela novu Deklaraciju o Kosovu kojom se poziva međunarodna zajednica da osudi svaki jednostrani akt koji ugrožava uspjeh dijaloga između Prištine i Beograda. Također, kaže se da Skupština podržava Vladu Srbije da nastavi dijalog, koji treba dovesti do trajnog kompromisnog rješenja, kao i da donese konkretan i sveobuhvatni plan za slučaj pogoršanja stanja na Kosovu i konkretne mjere usmjerene na nastavljanje svih aktivnosti institucija Srbije na teritoriju Kosova u uvjetima dodatnih opstrukcija i pritisaka.

Protiv Deklaracije bila je Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice, čiji je prijedlog da se pregovori Beograda i Prištine ne vode pod okriljem Evropske unije, već Ujedinjenih naroda, odbačen. Uzdržani su bili vojvođanski Mađari, dok se Liberalno-demokratska partija u samom startu rasprave oglasila protiv predloženog teksta Deklaracije, konstatirajući da je ona još jedan korak nazad i da je jasno da se nastavlja s pogrešnom politikom prema Kosovu i da se i dalje zatvaraju oči pred stvarnošću.

Počele nestašice

Problem seže godinama unazad: Kosovska Mitrovica (razdvojena na srpski i albanski dio) praktično je pod upravom Beograda, a ne Prištine. Utjecaj je ne samo politički, već i financijski, s obzirom na to da se iz budžeta Srbije odvaja prilična suma novca za tamo zaposlene, pa mnogi od njih imaju dupla primanja – za razliku od Srba “s druge strane rijeke Ibar”, kojih, uzgred budi rečeno, ima više no ovih u Mitrovici, i koji su prisiljeni na suradnju s kosovskim institucijama i integraciju u kosovsko društvo.

O njima, a to je i zamjerka koju je iznio Zoran Ostojić iz LDP-a u Skupštini Srbije, službeni Beograd kao da ne vodi računa dok nezvanično dijeli Kosovo. O tome je nedavno, prisjetit ćemo se, ponešto rekao i ministar policije Srbije Ivica Dačić: da bi bilo najbolje da se Kosovo podijeli na srpski i albanski dio. Vlasti u Prištini to su htjele presjeći: odatle i pokušaj preuzimanja carinske vlasti na prijelazima, odatle i embargo na uvoz robe iz Srbije, koji je zabolio obje strane.

Na Kosovu su već primjetne nestašice, a srpska privreda već računa gubitke. Naime, podaci kažu da je trgovina između Kosova i Srbije posljednjih godina rasla po godišnjoj stopi od 15 do 16 posto. U posljednjih pet godina, od 2005. do 2010. godine, kako kažu podaci Privredne komore Srbije, Srbija je na Kosovo izvezla robe za više od 1,5 milijardi dolara, a od tamo uvezla robu za samo 35 milijuna dolara. U prvih šest mjeseci na Kosovo je izvezla 202,8 milijuna dolara; prošle godine ta je cifra bila 391,3 milijuna (uvoz je bio “težak” tek četiri milijuna), pa je jasno koliko će iznositi gubici. Pritom, valja znati da je Srbija najveći pojedinačni izvoznik na Kosovo, zauzima čak 16 posto učešća.

Promišljena akcija

Kosovske vlasti su u “akciju” krenule promišljeno, kažu u Privrednoj komori Srbije. Naime, ljeto je, struja nije tako veliki problem u ovo doba godine, a vrijeme je kad se ugovara trgovina žitom, brašnom i šećerom, glavnim izvoznim proizvodima Srbije na kosovskom tržištu. S druge strane, ono što bi Kosovo izgubilo da je uspjelo pod prištinsku vlast staviti glavne granične prijelaze i nastaviti embargo uvoza iz Srbije, dalo bi se nadoknaditi uvozom iz drugih država, prvenstveno Crne Gore i Hrvatske, s obzirom na to da vrlo slične probleme Kosovo ima i sa Bosnom i Hercegovinom, čiji je uvoz također pod embargom.

Kako će se stvari dalje razvijati, tek treba vidjeti. Na žalost, opet je prolivena krv na Kosovu, a pregovori su ponovo prekinuti i ne zna se da li će i kada biti nastavljeni, jer su se obje strane ušančile na svoje beskompromisne točke i nijedna ne želi popustiti. Naprotiv, čini se da su ponovo udaljeniji nego što su bili pred koji mjesec.

Srpska vlast je, pak, pokazala stare inate: drži se svoje preambule Ustava o svetoj kosovskoj zemlji, a s obzirom na to da u proljeće iduće godine slijede redovni parlamentarni izbori, teško da će se bilo što u retorici vlasti i oporbe bilo što promijeniti.