Pokrajine

Masovne proslave Svetog Ilije na Kordunu

Ponovo na rodnoj grudi

Srpski i bosanski narodnjaci “prašili” su sve u šesnaest, pjevalo se i igralo kolo, najčešće užičko. Od kada se u Perjasici obilježava Sveti Ilija, nikakvih ekscesa nije bilo. Slično je i u Tušiloviću

Ovogodišnji pravoslavni praznik Svetog proroka Ilije bio je izuzetno posjećen na Kordunu. Proslave tim povodom su izuzetna prilika da se ljudi nakon godinu ili više dana ponovno sretnu, popričaju, prisjete se nekih boljih dana, razmijene novosti. Vide se registracije automobila iz  BiH, Srbije, Slovenije, Italije, Njemačke, Švicarske, Holandije, Francuske.

Zanimljivo je da ovo nisu isključivo svetkovine na koje dolaze samo Srbi već i Hrvati i Bošnjaci koji žive u okolici tih mjesta. U Perjasici je glavni ugostitelj bio Marinko Bišćan iz Barilovačkog Cerovca koji inače ima trgovinu mješovitom robom u Perjasici, dok je muzika stigla iz obližnjeg naselja Šćulac. Srpski i bosanski narodnjaci “prašili” su se sve u šesnaest, pjevalo se i igralo kolo, najčešće užičko. Od kada se u Perjasici obilježava Sveti Ilija nakon povratka nikakvih ekscesa nije bilo. Slično je i u Tušiloviću.

Ljeto uz Koranu

Đuro Cimeša ( 1928.) iz Perjasice kao izbjeglica najprije se skrasio u Petrovcu na Mlavi da bi nakon nekoliko godina preselio kćerki u Beograd. Godinu i pol dana nakon Oluje, dobio je hrvatske dokumente i obišao posjed te ponovo ostvario penziju kao bivši radnik dugoreškog Komunalnog poduzeća. Bio je jedan od imućnijih ljudi s najljepšom kućom u selu. Imovina mu je totalno uništena, a obnovu do sada nije dobio. Kada dođe obići posjed kao za ovog Svetog Iliju, spava u jednoj prostoriji uz staju. Tu su peć na drva, stari krevet, stol i dvije stolice. Đuro je učesnik NOB-a.

– Mislim da mi bi najprije trebali obnoviti kuću da se imam gdje vratiti jer žena i ja nemamo gdje boraviti. Najteža mi je samoća jer po nekoliko dana putem uz moju kuću nitko ne prođe, a kada jednom godišnje dođem, najprije čujem koliko je ljudi umrlo- kaže Đuro.

Sin mu je svoju budućnost riješio u Italiji, kćer u Beogradu, a on i žena nisu ni na nebu ni na zemlji.

Srećemo i Macu Bunčić. Živi u Pančevu, muž joj radi u rafineriji, a ona u trgovini. Sin joj je rođen u Karlovcu 1990., ali se malo toga sjeća tako da ga za Perjasicu i Veliki Kozinac ništa ne veže niti želi ovamo dolaziti. Maca je došla obići roditelje, a Sveti Ilija najpogodnije je vrijeme za to. Ovaj ljetni odmor provest će uz Koranu koja joj je od rodne kuće udaljena 15-tak minuta hoda.

– Srce me boli kada vidim kako sve propada, nema tko raditi jer su ljudi stari. Možda se mi, ljudi srednjih godina, jednog dana u penziji vratimo ovamo, ali naša djeca se vratiti sigurno neće. To znači da će najdulje do sredine ovog stoljeća, ako ne i prije, najveći dio Korduna opustjeti – kaže Maca.

U Tušiloviću također susrećemo veliku masu ljudi. Vidimo i Zdravka Đurića, nekadašnjeg košarkaša karlovačkog Željezničara, koji danas živi u Beogradu i svake godine na Kordun dolazi za Svetog Iliju. Bio je tu i Boro Rkman, koji živi u Vukovaru, a porijeklom je iz Vrginmosta.

Život u Kanadi

No, i njega i Đurića “izgubili” smo u velikoj masi ljudi, ali gle velikog iznenađenja – Zoran Opačić, također bivši košarkaš karlovačkog Željezničara, čija porodica već stoljećima obitava u Tušiloviću.

Od decembra 1994. Zoran živi u Kanadi, u mjestu 30-tak kilometara udaljenom od Toronta.

Zadnji put bio je u Karlovcu prije nekih pet godina, na sahrani oca. Majka mu je u staračkom domu i došao ju je obići sa suprugom Zoricom, porijeklom iz Raduče, pored Gospića. Obišli su, kaže Zoran, sva groblja, a ovogodišnji posjet baš su tempirali za Svetog Iliju, jer se iz djetinjstva sjeća “fešti” u Tušiloviću povodom Svetog Ilije.

– Kanada je uređena i civilizirana zemlja u kojoj se poštuju zakoni i siguran sam da bolje države na svijetu nema. Svaki ekscesi, posebno oni međunacionalne prirode se drastično sankcioniraju. Život u javnosti i kanadskoj zajednici je jedna stvar, a privatni život se odvija samo u kući i druga je stvar, to se javnosti ne tiče pa se nacija i vjera njeguju u kući. Ne može biti da se zakon, propis ili pravo ne poštuje zato što si određene vjere ili nacije – kaže Zoran.

Milan Cimeša

Akcija “Stanouprave” iz Belog Manastira

Sanacija krova “lepotice”

Krovovi su jedan od većih problema i firme Stanouprava iz Belog Manastira u čijoj je nadležnosti stambeni fond na području Baranje.

Najviše razloga za zadovoljstvo trenutno imaju stanari zgrade P+8 u Belom Manastiru tzv. “lepotice”, na kojoj se već neko vreme vrši dugoočekivana sanacija krova. U toku je sanacija terase, odnosno ravnog krova koji se nalazi iznad Velike većnice. Sanacija svakog krova izuzetno je složena i skupa investicija.

Budući da sredstva koja su se nekada izdvajala na tzv.područne zgrade ni približno nisu bila dovoljna za bilo kakve ozbiljnije zahvate, krenulo se u saniranje prioritetnih objekata u koje će se investirati novac iz zajedničkog fonda. Za sada se planira utrošiti oko 50.000 kuna, a sredstva bi trebalo obezbediti iz rezervi belomanastirske Stanouprave i od Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva, i vodnog gospodarstva.

No tu ni izdaleka stanarima zgrade neće doći kraj mukama. Ne tako davno, usred dana s vrha zgrade strovalili su se poveći komadi žbuke i cigle koji samo pukom slučajnošću, iako se zgrada nalazi u strogom centru, nisu nikoga povredili. Iako su i sa ovim problemom upoznati predstavnici države i resornog ministarstva, mesecima se ne izjašnjavaju pa stanovnicima zgrade ironičnog imena i odgovornima u Stanoupravi ništa drugo ne preostaje nego čekati i nadati se da katastrofalno napravljeno pročelje zgrade neće dovesti do tragedije.

Z. Popović

Privrednikova podružnica u Ogulinu

Ugostili pitomce iz Novog Sada

Novoosnovana podružnica Srpskog privrednog društva “Privrednik” za područje Like, Korduna i Gorskog Kotara, zadnjeg julskog vikenda ugostila je Privrednikove pitomce iz Novog Sada.

Gosti iz Novog sada – sekretar Humanitarnog fonda “Privrednik” Jelena Tabak, stručna suradnica Nena Mrđenović, voditelji Milanka Vorgić i Slađana Ivaneža, kao i 16 privrednikovih pitomaca, prvo su u petak, 29. jula stigli u Glinu gdje su ih sačekali predsjednik “Privrednika” Nikola Lunić i zamjenik gradonačelnika Ogulina Siniša Ljubojević. Svi zajedno prisustvovali su obilježavanju 70. godišnjice zločina koji su u proljeće i ljeto 1941. počinjeni u Glini i okolnim selima.

Nakon posjeta Glini, gosti su noćili u Ogulinu, gdje ih je dočekao šef podružnice za Liku Kordun i Gorski Kotar, Neven Rajak.

– Obišli su Ogulin i njegove znamenitosti, nakon čega su se uputili u pravoslavni manastir  Gomirje, a prije povratka u Novi Sad posjetili su i nacionalni park Plitvička Jezera, rekao je Rajak.

N. J.

Vukovarska komemoracija za žrtve Oluje

Komemorativnim skupom u Vukovaru,Veće srpske nacionalne manjine Vukovarsko-sremske županije odalo je počast žrtvama zločina koje su hrvatske vojno-policijske snage počinile tokom i nakon akcija Bljesak i Oluja nad srpskim narodom u Hrvatskoj 1995. godine.

Na skupu koji je započeo minutom ćutanja za stradale sunarodnike, predsednik Veća u prošlom sazivu Miodrag Nedeljković pročitao je izjavu sećanja Srpskog narodnog veća koju su članovi županijskog veća aklamacijom prihvatili.

– Ovaj dan koji je država proglasila za praznik, koji se zove Dan pobede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, za nas, pripadnike srpske zajednice je dan tuge, žalosti i stradanja, rekao je predsednik SDSS-a dr. Vojislav Stanimirović.

Komemorativnom skupu prisustvovao je i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić.

D. B.

Uspesi mladih košarkaša i košarkašica iz Borova i Vukovara

Rudnik medalja

Iz košarkaškog kampu Kasta na Rudniku u Srbiji mladi igrači i igračice su doneli pregršt medalja i nagrada te prelepih uspomena

Mladi košarkaši i košarkašice iz Borova i Vukovara, njih 30, članovi borovskog Školskog sportskog kluba “Sloga” boravili su tokom jula u Košarkaškom kampu Kasta na Rudniku u Srbiji odakle su doneli pregršt medalja i nagrada te prelepih uspomena družeći se s vršnjacima  iz  Bukurešta, Verone, Varšave, Beča, Beograda, Negotina, Leskovca, Niša, Zrenjanina, Srbobrana, Vranja, Valjeva i Gornjeg Milanovca.

Kamp je i ove godine okupio oko dve stotine dece, uglavnom učenika osnovnih škola, a deca sa vukovarskog područja odlaze već desetu godinu .

– Naša deca zaslužuju sve pohvale jer su i ove godine na pravi način, svojim radom i ponašanjem predstavili svoje Borovo i grad Vukovar, rekao je košarkaški trener Milorad Manojlović, dodajući da su Slogini košarkaši u takmičarskom delu kampa osvojili ukupno 14 medalja, 10 zlatnih i 4 srebrne, i dva pehara.

Svako se tokom deset dana boravka u kampu pokazao najboljim u nekoj od disciplina kao što su “5 na 5”, “1 na 1”, u šutu ili izvođenju slobodnih bacanja. Ipak, Vuk Lazić je proglašen najboljim košarkašem kampa osvojivši dve zlatne medalje i jedan pehar. Dva zlata i pehar osvojio je i Srđan Brocić koji je proglašen najboljim  pionirom kampa. Dušan Knežević je takođe osvojio dve zlatne medalje u konkurenciji kadeta dok su Aleksandru Ravkiću u konkurenciji pionira pripale jedna zlatna i jedna srebrna medalja.

Po jednu zlatnu medalju osvojili su još: Aleksandar Pejaković, Šedi Knežević i  Aleksandar Stojšić, a srebrne medalje dobili su i Dejan Drobić, Filip Šlingar i Nemanja Dir.

D. B.

Tribina u Borovu u čast književnika Lazi Lazareviću

Aktualnost realističke proze

Borovska Prosvjeta organizovala je književnu tribinu povodom 160. godišnjice rođenja Laze Lazarevića, jednog od najznačajnijih predstavnika srpskog realizma i začetnika srpske psihološke pripovetke. O životu i delu velikog pripovedača govorile su profesorke srpskog jezika i književnosti Sretenka Čaović i Danijela Atlagić, a Jovana Šuica, učenica Ekonomske škole u Vukovaru i članica Dramsko-recitatorske sekcije Prosvjetinog Pododbora u Borovu, čitala je odabrane odlomke iz Lazarevićevih pripovetki “Prvi put s ocem na jutrenje”, “Sve će to narod pozlatiti”, “Švabica” i “Vetar”.

– Lazarevićeva proza i danas je aktuelna. To je ono što nazivamo svevremeno, što obuhvata sve one teme koje nisu bile aktuelne i važne samo u vremenu u kome je on živeo i radio, koje se uvek mogu javljati u nekom novom obliku i u svakom naraštaju. Lazarević se bavi i porodičnim temama gde se cene čast i poštenje, a posebno je značajna uloga majke jer je majka kroz sva vremena stub porodice, koja nas štiti i brani od svakog vanjskog i unutrašnjeg zla. To je ono po čemu je Laza Lazarević kroz svoje pripovetke postao večan, kazala je  profesorka Čaović.

Program je održan  u okviru opštinske manifestacije “Dani Borova – Borovsko leto.

D. B.

Deveta manifestacija na Baniji u Malom Gradcu

“Susreti” prerasli lokalne okvire

Ne čudi ocjena  predsjednika “Prosvjete” Čedomira Višnjića da je u devet godina smotra u Malom Gracu postala velika manifestacija čije značenje prevazilazi glinski kraj i Baniju

“Susreti na Baniji” koji se zadnje subote u julu održavaju u Malom Gradcu u organizaciji tamošnjeg pododbora “Prosvjete” već odavno su među najvećim i najznačajnijim smotrama narodnog i kulturnog stvaralaštva Srba iz Hrvatske. Ovogodišnji susreti, deveti po redu, na kojima se i pored kiše koja je odgodila početak, skupilo preko hiljadu ljudi, dobili su i jedan novi, dobro dočekan, sadržaj.

Uz već uobičajeni nastup folklornih i pjevačkih grupa 12-ak pododbora “Prosvjete” kojima su se priključile i Ženska pjevačka grupa KUD “Zora” iz Kragujevca i Pevačka grupa “Crnućanke” iz Gornjeg Milanovca, (osnovana 1823. , najstarija u Srbiji) održano je i takmičenje za najljepšu, ali i najljepše nošenu narodnu nošnju na kome se predstavio 21 par, među kojima su bili i gosti iz Srbije.

Nošnja i nošenje

O tome koja je najljepša originalna ili rekonstruirana nošnja i tko je najljepše nosi odlučivao je stručni žiri koji su činili stručnjak za narodne nošnje i narodne običaje Banije Đuro Dabić, Dalibor Milovančević, igrač u ansamblu “Kolo” iz Beograda i Srđan Tatić, voditelj “Prosvjetinog” ansambla narodnih igara iz Vukovara i direktor Radija Borovo.

Priznanja za najljepšu rekonstruiranu narodnu nošnju dobili su članovi ansambla u Vukovaru koji su se predstavili sremskom narodnom nošnjom, članovi glinskog penzionerskog KUD “Treća sreća” koji su se predstavili hrvatskom nošnjom iz Gline i sela sjeverno od nje, kao i domaćini.

Par članova “Crnućanki”, Olga Krasojević i Miroslav Radojević, koji se predstavio šumadijskom narodnom nošnjom, dobio je priznanje za najljepše nošenu nošnju, dok je nagrada na najbolju originalnu nošnju otišla u Bijelo Brdo kod Osijeka.

Dok je žiri vijećao, na bini su se izmjenjivali nastupi ansambala iz Vukovara, Siska i Petrinje, Garešnice i Daruvara, Ogulina, Zagreba, Krnjaka, Vrginmosta, Dvora i Hrvatske Kostajnice.

Zbog toga i ne čudi ocjena  predsjednika “Prosvjete” Čedomira Višnjića da je u devet godina smotra u Malom Gracu postala velika manifestacija čije značenje prevazilazi glinski kraj i Baniju, kao i stav Milana Bakšića, gradonačelnika Gline, o značenju manifestacije za očuvanje kulturne baštine, ali i za suradnju među nacionalnim zajednicama na prostoru Banije i šire. Da Sisačko moslavačka županija  podržava bogatstva kulturnih raznolikosti podvukao je u svom govoru i Zoran Vasić, izaslanik županice Marine Lovrić-Merzel.

Dok je na bini pored Društvenog doma trajao program, dotle su se završavale utakmice turnira u malom nogometu koji je okupio osam momčadi, među njima tri iz Srbije koje su činili pretežno mladi ljudi koji su porijeklom s Banije.

Pobijedili Grabovčani

Pobjednik je bila ekipa iz obližnjeg sela Banski Grabovac, dok je drugoplasirana bila beogradska ekipa “Braća Rajković”, a treća ekipa Krnjaka. U Srbiju su otišla i priznanja za fer-plej (“Baniji” iz Batajnice) i za najstarijeg igrača Mihajlu Miladinoviću iz beogradske ekipe “Dača Šaš”. Za najbolje igrače proglašeni su Duško Kulić i Marko Rajković, najbolji golman bio je Stefan Turopoljac, najbolji strijelac Ilija Kosanović, a najbolji sudac Đuro Šimunović. Malogračani su se pokazali i kao dobri domaćini, priredivši gulaš za ručak i večeru u Domu za  nogometaše i učesnike programa. Susreti su bili još jedna dobra prilika za okupljanje i nalaženje ljudi iz okolnih gradova i država kojima su mali Gradac i okolna sela zavičajna.

Program su financirali Savjet za nacionalne manjine RH, a pomogli su i Sisačko-moslavačka županija, Grad Glina, VSNM grada Zagreba, SDSS, Pokrajinski sekretarijat za kulturu  Vojvodine i poduzeće Metegra iz Gline.

Nenad Jovanović

Dobrovoljnim radom gosti obogatili Donji Budački

Volonteri iz svijeta na Kordunu

U radu kampa sudjelovalo je 11 mladih volontera, troje iz Hrvatske, jedan iz Italije, dvoje iz Južne Koreje, dvoje iz Ukrajine, dvoje iz Belgije i jedan iz Francuske

U organizaciji udruženja Eko-pan iz Karlovca, Volonterskog centra Zagreb i udruženja Breza iz Krnjaka, u Donjem Budačkom u krnjačkoj općini od 31. jula do 12. augusta održan je volonterski kamp. Sudjelovalo je 11 mladih volontera, troje iz Hrvatske, jedan iz Italije, dvoje iz Južne Koreje, dvoje iz Ukrajine, dvoje iz Belgije i jedan iz Francuske.

– Čistili smo korov i uredili okoliš oko osnovne škole u Donjem Budačkom u kojoj se sada nalazi dječji centar za općinu Krnjak. Kosili smo travu i uređivali staze za bicikliste i pješake po cijeloj općini i bojili smo putokaze na području općine. Stanujemo u školi i sami kuhamo. Dosta nam pomažu i ljudi iz lokalne zajednice, na primjer u hrani, a kamp je financiran kao projekt iz sredstava EU. Zadovoljna sam ekipom i volonteri kažu da im se ovdje jako sviđa -kaže Gala Podgornik iz zagrebačkog Volonterskog centra, inače voditeljica kampa.

Barbara (29) je iz Palerma sa Sicilije, Italija. Po zanimanju je novinarka, a ovo joj je već četvrti radni kamp. Kaže da joj Donji Budački pomalo sliči na Siciliju, ima malih brdašaca na kojoj farmeri uzgajaju krave i ovce. Irena (20) je iz Lavova, zapadnog dijela Ukrajine i studira ekonomiju.

Prijatelji su je upoznali sa mogućnostima odlazaka na slične akcije pa je i ona odlučila doći u Hrvatsku, upoznati se s načinom života te ga usporediti sa Ukrajinom.

– U okolici Černobila je danas mnogo bolje nego što je bilo prije, ali je još daleko od normalnog stanja. Mnoge žene i dalje ne mogu zatrudnjeti, rađaju se djeca s anomalijama, mnogi oboljevaju od leukemije ili drugih vrsta karcinoma i to će trajati tko zna još koliko-kaže Irena.

Kamp je završio danas, a volonterke su na povratku svojim kućama.

M. C.

Takmičenja u kuhanju ribljeg paprikaša

Fišijade – baranjski brend

Čini se da fišijade postaju pravi baranjski – brend. U drugoj polovici jula održane su čak – četiri; u Karancu, Luču, Kneževim vinogradima i Topoljskom dunavcu

Čini se da fišijade postaju pravi baranjski – brend. U drugoj polovici jula održane su čak – četiri.

Prvo je održana fišijada “Kod Blage”‘ u Karancu. Na njoj je učestvovalo 16 ekipa, a najbolji fiš skuhala je ekipa Radio-Baranje. Drugo mjesto osvojila je ekipa Josipa Kasapa iz Karanca, a treće mjesto pripalo je belomanastirskom kafe-baru BTR.

Potom je održana prva Lučka fišijada u baranjskom selu Luču na samoj mađarskoj granici, koju nije mogla pokvariti ni cjelodnevna kiša. Organizator fišijade kafe-bar “Kod Mike” svakoj je ekipi osigurao tri kilograma ribe i stol za goste, a osam ekipa potrudilo se skuhati najbolji fiš. Ko je bio najbolji? Opet ekipa Radio-Baranje!

Povodom završetka turnira u malom nogometu “Borac 2011”, fišijada je održana i u Kneževim Vinogradima (popularnom “Suljošu”). U nadmetanju u kuhanju ribljeg paprikaša učestvovalo je čak 30 ekipa. Žiri je odlučio da je najbolji fiš skuhala ekipa “Hladno pivo”, druga je bila ekipa Milana Petrovića, a treća ekipa Stojana Bekvalca. Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su pokalima, a sve ekipe dobile su zahvalnice.

– Za dobar riblji paprikaš, uz pravi izbor drva (najbolja je vrba!), veoma je važna paprika, koja fišu daje boju i okus – izjavio je Zlatko Sliško, član pobjedničke ekipe.

I konačno, posljednjeg dana Kupa Linjak održana je i fišijada na Topoljskom dunavcu (poznatom i pod imenom Puškaš), a među 15-ak kuhara najbolji je opet bio riblji paprikaš iz kotlića Siniše Franka.

Trodnevni Kup Linjak organizovalo je Športsko ribolovno društvo (ŠRD) “Linjak” iz Topolja, a u sklopu obilježavanja 55. godišnjice postojanja ŠRD-a. Takmičilo se tridesetak ribolovaca iz Hrvatske, BiH i Srbije. Pobjednik Kupa bio je Dario Lehman iz Branjinog Vrha, drugi je bio Dragan Ćupić iz Apatina (Srbija), a treći Pavo Krmek iz Gajića.

J. Nedić

Priznanja za rezultate u zaštiti okoliša

Nagrada filmu “Zeleni Osijek”

Nagrađeni petnaestominutni film putovanje je kroz posljednja očuvana prirodne područja Osječko-baranjske županije: močvare Dunava i donji tok rijeke Drave

U sklopu projekta “Green City” (Zeleni grad) dodijeljene su nagrade “Green City Awards”, kojima je kroz devet kategorija odano priznanje pojedincima i tvrtkama za vrhunske rezultate u očuvanju okoliša. U kategoriji najboljeg dokumentarnog eko-filma nagradu je dobio film “Natura 2000 u Osječko-baranjskoj županiji” Udruge za zaštitu prirode i okoliša “Zeleni Osijek” i autora Vjerana Vidakovića, dok je u kategoriji najbolje eko-fotografije nagradu dobila zaposlenica “Zelenog Osijeka” Margareta Maletić za fotografiju “Mimikrija”, koja se može vidjeti na internetskoj stranici “Zdrava krava”.

Vidakovićev petnaestominutni film putovanje je kroz posljednja očuvana prirodne područja Osječko-baranjske županije: močvare Dunava i donji tok rijeke Drave. Uvrštavanjem tih staništa u mrežu “Natura 2000”, koja je najveća svjetska mreža zaštićenih područja, ključno je za njihovo očuvanje i dugoročno održivo upravljanje.

J. Nedić

Stogodnjak (71)

12. 8. – 19. 8. 1911: u povodu rođendana cara i kralja Franje Josipa I. u  srpskoj pravoslavnoj crkvi u Zagrebu održano je svečano blagodarenje. Vodio ga je otac Amvrosije Pavlović uz asistenciju katiheta Petrovića i Vitkovića i kapelana Kokića. Svečanosti u crkvi prisustvovao je i izaslanik Zemaljske vlade Brošan, a pjevao je mješoviti zbor “Srpskog pjevačkog društva“ iz Zagreba po vodstvom ravnatelja Glazbenog zavoda Ružića-Rozenberga.

* u prostorijama “Srpskog sokola” u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici održan je veliki koncert  srpskog akademskog pjevačkog društva “Balkan”. Na programu su bile pjesme s kojima je “Balkan” odlučio nastupiti na turneji po Srbiji u kolovozu i rujnu.

* naredbom broj 58231 Zemaljske vlade u Zagrebu, Odjela za unutarnje poslove, pravoslavnim žiteljima Lovinca dozvoljeno je prikupljati milodare za gradnju Srpsko-pravoslavne crkve u selu. Prvi koji je priložio novac bio je Đuro Miščević, trgovac i poslanik Srpskog narodno-crkvenog sabora. Uplatio je čak 500 kruna. Zanimljivo je da se na popisu darovatelja našao i šestinski grof Kulmer – uplatio je 20 kruna!

*Stevan Sanader, svršeni bogoslov iz Čortanovaca, vjerio se s Milkom Drobnjakovom iz Cerovljana kod Dubice. Sanader je jedan od najvrsnijih srpskih sokolskih snaga, kaže se u novinskoj vijesti tim povodom. Po svršetku studija bogoslovije dvije je godine radio na organizaciji srpskog sokolstva u Bosni. Vjerio se i poznati petrinjski trgovac Pero Borojević i to sa Zorkom Deretinom, srpskom učiteljicom u Jasenovcu.

* kad smo već kod ženidbe i udaje onda i ova originalna ponuda: “Zdravo lepa 20 godina stara kršćanka-Srpkinja sa besprijekornim predživotom, kojoj su umrli roditelji, imade gotovih 60.000 kruna i posjed od 150 jutara zemlje, traži udaje radi poznanstvo ozbiljno mislećeg gospodina. Neanonimna pisma na redakciju ‘Srbobrana’ pod šifrom ‘Ženidba iz sklonosti’…”

* iz Rijeke pak ovaj oglas: “Traži se jedna bolje naobražena, zdrava i bez mane Srpkinja djevojka koja će imati čuvati troje do sedam godina stare djece jedne srpske obitelji na Rijeci (Fiuma). Nastup službe odmah, a plata će biti prema dogovoru…”