Kult ličnosti

Nikos Kazantzakis (1883-1957), grčki književnik i njegov čuveni roman “Grk Zorba” bili su u isto vrijeme predmet interesa dva ljetna festivala: Splitskog ljeta i Budva grada teatra. Priča o Grku Zorbi je posveta mediteranskom homo ludensu koji svojom briljantnom životnom filozofijom i ritmom plesa sirtaki pokušava stvarnost malenoga grčkog sela učiniti boljom. Nastao kao roman, “Grk Zorba” je pravu popularnost stekao kao film (1964) s Anthonyjem Quinnom i Irenom Papas te s očaravajućom muzikom Mikisa Theodorakisa.

Prema toj muzici nastao je i balet koji je u koreografiji Istvána Herczoga odigran na splitskim Prokurativama 3. kolovoza. Publika je bila oduševljena, jednako kao i ona dva dana ranije u Budvi kada je, ovoga puta kao mjuzikl, “Grk Zorba” bio odigran u režiji Miše Vukobratovića, “uz šum talasa, miris mora i aplauze”, kako je ocijenila kazališna kritika.

Muharem Pervić, novinar i književni i kazališni kritičar iz vremena Jugoslavije, umro je u Beogradu. Pervić je bio na čelu kulturno-umjetničkog programa Televizije Beograd u njegovo zlatno doba, zalažući se za kreativnu slobodu i kritičko mišljenje. Kako je rečeno na komemoraciji, Muharem Pervić je bio intelektualac bez  premca,”koji se i u najtežim vremenima ideoloških previranja uspijevao opredijeliti za razloge umjetnosti i kulture”.

– Za mene je Muharem Pervić bio najplemenitiji i najobrazovaniji čovjek koji je kročio na beogradsku televiziju, rekla je Isidora Sekulić, zalažući se da se Pervićevo ime vrati na špice nekih programa iz kojih je u mračnim devedesetima bilo izbrisano. Uz Selenića, Kiša, Mihiza i Ćirilova, Pervić je bio čovjek koji je održao visoke standarde intelektualnosti u javnom životu i kulturi ili kako je rečeno na komemoraciji: otišao je jedan od najboljih.

Giorgio Agamben, suvremeni talijanski teoretičar društva i politike, održao je ovih dana predavanje na “Pjaci od filozofa”, pratećem programu Kotor Art festivala. Agamben, poznat po tezi o svijetu kao o globalnom logoru, govorio je u kotorskoj crkvi Sv. Duha pod motom “Kapitalizam ne ide na ljetovanje!”, baveći se kritičkim osvrtom na današnje političke prilike u svijetu.

U okviru istog programa održan je i okrugli stol pod nazivom “Ono što ostaje od vremena, ono što ostaje od politike”, na kome su govorili Žarko Paić, Mario Kopić, Milica Jovanović i drugi. Urednici ovog programa su Andrej Nikolaidis i Srećko Horvat.

Maja Bajević, sarajevska umjetnica dobila je poziv prestižnog madridskog muzeja Reina Sofia da u njemu koncipira i predstavi svoj rad. U okviru madridske postavke pod nazivom “To be continued”, Bajevićeva se bavi problemima zaborava događaja koji su promijenili svijet. Radi se o zvučnim i video instalacijama u prostoru koncipiranom od skela, gdje se mogu vidjeti fragmenti historijskih trenutaka poput Oktobarske revolucije, španjolskog građanskog rata, pojave svjetskih totalitarizama, iranske revolucije, zbivanja u Egiptu  i Libiji.

– Moj rad je neka vrsta antimonumenta na koji se publika po skeli može penjati, ispisivati političke parole i spuštati toboganom. To je moj pogled na historiju”, kaže Maja Bajević.

Goran Šušljik, glumac iz Beograda, postavio je na scenu kazališta u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice komad Milene Marković “Žica”. Predstava je premjerno odigrana 1. avgusta u trenutku krajnje napetosti između kosovske policije, KFOR-a i srpskih civila na graničnim prijelazima između Kosova i Srbije. Komad “Žica” na provokativan način prati jednu porodicu koja živi u balkanskim bespućima, teško opterećenu zlom, strastima i unutarnjim destruktivnim silama. Publika, pod dojmom događaja na granici, vrlo je emotivno pratila predstavu. “Igramo na platou okruženom žicom: ono što je presudno jest ukloniti žice oko nas i žice u nama”, rekao je Goran Šušljik.

Ante Tonči Vladislavić, profesor Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, autor je izložbe pod nazivom “Drugarica a la mode”, koja je otvorena u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu. Izložba je sastavljena od fotografija modnih časopisa koji su nakon Drugog svjetskog rata izlazili u Zagrebu te pokazuje da su drugarice u prvim poslijeratnim godinama u Jugoslaviji prešle put od partizanki u vojničkim čizmama, do žena na funkciji koje su pratile modu Christiana Diora.

– Ženska garderoba u to vrijeme bila je nerazmetljiva i funkcionalna, a u skladu s ideologijom dominiraju kruta odijela, bijele košulje i čedne suknje. Poslijeratni komunizam bio je vrijeme skromnosti i minimalizma. To se nakon sukoba s Informbiroom promijenilo u prozapadno pomodarstvo koje je diktirala upravo partijska elita, kaže Vladislavić.

Michelangelo Buonarroti, slavni talijanski slikar i arhitekt iz doba renesanse, uzbudio je ovih dana duhove u Firenci. Radi se o čuvenoj bazilici San Lorenzo, čiju fasadu je uređivao Michelangelo, ali ju nikada nije dovršio. Radovi na fasadi prekinuti su 1515., “ali bi bilo lijepo da budu završeni pet stotina godina kasnije, dakle 2015. godine”, rekao je gradonačelnik Firence Matteo Renzi i raspisao referendum za obnovu bazilike.

Struka se istog trenutka digla na noge i usprotivila ovoj ideji. Poznati arhitekt Paolo Portogezi, predavač na rimskom univerzitetu Sapienza kaže da je ideja zaista smjela i odvažna, smišljena je kao odlična provokacija ali boji se da je teško ostvariva.

– Premda maketa postoji, treba znati da to nikad neće biti ni približno originalnoj umjetnikovoj zamisli. Ostavimo velikog majstora na miru, smatra Portogezi.

Zadnju riječ o obnovi bazilike reći će građani Firence.