Pokrajine
Nastavlja se suđenje Željku Gojaku za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Sajavcu
Karlovački “slučaj Zec” traži pravdu
Optužnica tereti Željka Gojaka da je sa više pripadnika Zbora narodne garde 1991. ušao u obiteljsku kuću Marka Roknića i sa više hitaca iz vatrenog oružja ubio njega, njegovu 14-godišnju kćer Danijelu i Markovu sestru Dragicu Ninković
Za ponedjeljak, 29. avgusta zakazana je nova rasprava u suđenju bivšem karlovačkom policajcu u rezervi Željku Gojaku zbog ubistva Marka Roknića, njegove 14-godišnje kćeri Danijele i Markove sestre Dragice Ninković u karlovačkom prigradskom naselju Sajavac 5. oktobra 1991. Na njoj bi trebalo biti provedeno sudsko medicinsko vještačenje uračunljivosti Željka Gojaka u trenutku počinjena ratnog zločina. To će učiniti dr Davor Zdunić, dok će balističko vještačenje obaviti Rade Stojadinović.
Devetnaest godina karlovačka policija i tužilaštvo nisu uspjeli razriješiti ovaj ratni zločin, da bi se nakon pitanja zastupnika SDSS-a u Saboru upućenom glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću što je sa tim slučajem, stvari počele odvijati filmskom brzinom.
Nije bilo unakrsne vatre
Slučaj se prebacuje na zagrebački sud, a na upit “Novosti” Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odgovara: “Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 17. maja 2010. podnijelo je istražni zahtjev Županijskom sudu u Zagrebu protiv osobe na koju se odnosi vaš upit zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 120. stav 1. Općeg krivičnog zakona RH te je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon dovršene istrage, 22. novembra 2010. podiglo pred Županijskim sudom u Zagrebu optužnicu. U toku je glavna rasprava na Županijskom sudu u Zagrebu. Okrivljenik se od maja 2010. kontinuirano nalazi u pritvoru Županijskog suda u Zagrebu i to zbog težine počinjenog djela.”
Naime, optužnica tereti Željka Gojaka (1962) da je sa više (za sada nepoznatih) pripadnika Zbora narodne garde radi usmrćivanja civila ušao u obiteljsku kuću Marka Roknića, gdje je sa više hitaca iz vatrenog oružja ubio njega, njegovu kćer Danijelu, tada staru 14 godina, i Markovu sestru Dragicu Ninković.
Do sada su održana četiri ročišta. Prvo sudsko vijeće činili su Siniša Pleše kao predsjednik i sutkinje Martina Maršić i Gordana Mihela Grahovac. Na ročištu održanom 17. decembra 2010. svjedočili su Zoran Jurčević, Zlatko Račić, Hrvoje Miličević, Drago Gojak, Marijan Gojak i Marijan Protulipac. Nitko od njih nije znao tko je ušao u kuću i ubio civile. Svi imaju istu tezu da se pucalo obostrano, da je iz kuće Roknićevih pucano na gardiste i da su na njih bacane bombe. Vještaci, koji još nisu svjedočili na glavnoj raspravi, imali su suprotno mišljenje i prisustvovali su istrazi na licu mjesta. Balističar je utvrdio da je na civile pucano iz kuće odnosno iz kuhinje gdje su se žrtve nalazile i to direktno, što znači da je počinitelj morao ući u kuću i da se ne radi o unakrsnoj vatri.
Iskaz Branke Roknić
Drugi postupak počeo je u junu ove godine pred izmijenjenim vijećem, sa predsjednikom Ivanom Turudićem i sucima Lidijom Vidjak i Ratkom Ščekićem. Optužbu zastupa Jurica Ilić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, odbranu advokat Mijo Golub iz Zagreba, dok oštećene Branku i Nenada Roknića zastupa Slađana Čanković. Osmog jula svjedočili su Darko Šlat, Nedjeljko Vukdragović (koji se zbog moždanog udara ničega ne sjeća), Ivica Kočevar-Korinjak, Zlatko Živković i Željko Pavletić. Ponovno su saslušani Marijan i Drago Gojak, braća optuženog Željka. Svi svjedoci uglavnom govore isto: ne znaju tko je ušao u kuću i ubio civile.
Sudac Turudić proces vodi profesionalno, bez primjedbi oštećenika. U predmetu se nalazi i detaljni iskaz oštećene Branke i njenog sina Nenada Roknića dan pred Specijalnim visokim sudom za ratne zločine u Beogradu. Hoće li oni doći na glavnu raspravu ili će svjedočiti video-linkom ili će se pak njihovi iskazi samo pročitati, odlučit će sud.
A zločin u Logorištu?
U karlovačkom prigradskom naselju Logorište 9. oktobra 1991. na kućnom pragu ubijeni su Mihajlo Stojaković i njegov sinDavor, dok su Mihajlova supruga Kate i stariji sin Nedjeljko igrom slučaja preživjeli. “Novosti” su više puta o tome pisale i više puta od nadležnih institucija dobivale isti odgovor: istraga je u tijeku. Slično glasi i posljednje očitovanje Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu: “U vezi upita kojeg ste uputili Državnom odvjetništvu RH obavještavamo vas da Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu ima u radu predmet u kojem je Policijska uprava Karlovačka podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinioca zbog krivičnog djela ubojstva iz člana 34. stav 2. KZ RH počinjenog na štetu Mihajla i Davora Stojakovića. Do danas temeljem provedenih policijskih izvida i istražnih radnji nije utvrđen počinilac navedenog kaznenog djela pa je cijeneći ovu činjenicu ponovo stavljen zahtjev Policijskoj upravi Karlovačkoj da nastavi sa traganjem za počiniocem ovog krivičnog djela.”
Iz navedenog je vidljivo da ovo ubistvo nije tretirano kao ratni zločin, koji ne zastarijeva, nego kao obično ubistvo, za što je već nastupila zastara.
Milan Cimeša
Srbi u gradovima nezadovoljni što će opet morati u izborni “geto”
Ni supruge ne mogu glasati za nas
Velik broj Srbа u grаdovimа je u nаcionаlno mješovitim brаkovima, pа nas Ustаvni sud primorаvа dа ni nаši brаčni drugovi koji su druge nаcionаlnosti ne mogu glаsаti zа nаs, kaže Gojko Ćuruvija
Novi izborni zаkon koji je prošаo pаrlаment, аli koji je Ustavni sud oborio, konаčno nаm je omogućаvаo dа se doistа osjetimo grаđаnimа u punom smislu te riječi prilikom izlаskа nа birаlištа. Umjesto dа dolаskom nа birаlište dobijemo “grаđаnski listić” nа kojem su sve kаndidаcijske liste, mi ćemo opet morаti u “geto” uzimаnjem listićа roze ili neke druge boje – rekаo je predsjednik bjelovarske Grаdske orgаnizаcije SDSS-а Gojko Ćuruvijа u rаzgovoru sа sаborskim zаstupnikom Milom Horvаtom u Vukovаru.
– Vrаćаnjem nа stаro, dobаr dio nаših sunаrodnikа u hrvаtskim grаdovimа ili uopšte neće izаći nа birаlištа ili će iz komoditetа, dа se ne bi morali legitimisаti pred komšijаmа i birаčkim odborom, uzeti grаđаnsku listu i glаsаti zа neku od strаnаkа sа te liste, iаko bi većinа emotivno glаsаlа zа svoju srpsku mаnjinsku listu – dodao je Ćuruvijа.
– Velik broj Srbа koji žive u grаdovimа je u nаcionаlno mješovitim brаkovima, pа nas Ustаvni sud primorаvа dа ni nаši brаčni drugovi koji su druge nаcionаlnosti ne mogu glаsаti zа nаs, kаo ni nаjužа rodbinа sа supružničke strаne. Osim toga, problem je i što će mаnjinski kаndidаti nа ovаkаv nаčin dobiti znаtno mаnje glаsovа. A sve se moglo izbjeći dа nаm je omogućeno dа rаvnoprаvno glаsаmo nа “grаđаnskim listаmа”. Nаžаlost, senzibilitet Ustаvnog sudа je izostаo – kaže Ćuruvija.
Komentаrišući ovаkаv stаv sunаrodnikа iz urbаnih centаrа, Horvаt je rekаo kаko je “nаrodu veomа jаsnа porukа Ustаvnog sudа”.
– Ustаvni sud, nаžаlost, kаo nаjvišа prаvosudnа instаncа u držаvi i dаlje nаs “mаnjince” želi držаti u svojevrsnoj izbornoj, а time i političkoj izolаciji – kaže Horvat.
Ćuruvijа i potpredsjednik bjelovаrskog ogrаnkа Simo Mаrčetić ukаzаli su i nа nelogičnosti Ustаvnog zаkonа o prаvimа nаcionаlnih mаnjinа i izbornog zаkonа u segmentu obаvezne pаrticipаcije mаnjinа u predstаvničkim tijelimа. Zаistа nemа logike dа svoje kаndidаte ističu strаnke koje nemаju nikаkve veze sа dotičnim mаnjinаmа. Nа izborimа, bilo redovnim bilo dopunskim, tu kvotu bi trebаlo popunjаvаti isključivo sа strаnаčkih ili nezаvisnih listа konkretne mаnjine, а ne sа listа etаblirаnih hrvаtskih strаnаkа, SDP-а, HNS-а ili HDZ-а. Ćuruvijа i Mаrčetić zаtrаžili su od strаnаčkog vodstvа dа preduzme аktivnosti kаko bi se do idućeg izbornog ciklusа te nelogičnosti korigovаle. B. Rkmаn
VSNM Grada Belog Manastira
Bojana Vukosavljević nova predsednica
Na konstituirajućoj sednici Veća srpske nacionalne manjine Grada Belog Manastira, održanoj 18. avgusta u Gradskoj većnici, izabrano je novo rukovodstvo. Za predsednicu Veća jednoglasno je izabrana Bojana Vukosavljević, a za njenu zamenicu Svetlana Žarković. Nakon što su mlade snage preuzele kormilo SDSS-a, i na čelne pozicije VSNM-a izabrani su mladi ljudi, pred kojima su brojni izazovi jer je dosadašnji predsednik Veća Predrag Stojanović postavio lestvicu visoko.
Svesna izazova koji je očekuju, nova predsednica je rekla:
– Koliko god je to novo za sve nas, ovaj izbor je velika čast i odgovornost i zato ću se zajedno sa vama maksimalno potruditi, koliko je to moguće, da opravdam poverenje pripadnika naše zajednice. Uz dužno poštovanje prema starijoj gospodi i dugogodišnjim članovima Veća, drago mi je što je u ovom mandatu velik broj mladih ljudi koji su se konačno uključili u život naše zajednice i uzeli stvar u svoje ruke. To trebamo iskoristiti.
Konstituirajućoj sednici VSNM-a prisustvovali su i belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš i zamenici gradonačelnika Nikola Redžep, Živko Jalšovec i Predrag Stojanović. Z. Popović
Obavijest za stanovnike Karlovačke županije
Regulirajte vlasnička prava do kraja godine!
Važna obavijest za stanovnike Karlovačke županije, a posebno Srbe, bez obzira na to jesu li u Hrvatskoj ili ne: do 29. decembra moraju regulirati svoja vlasnička prava nad nekretninama – kućama i gospodarskim objektima, šumama, livadama, pašnjacima, oranicama, voćnjacima, vinogradima i ostalim kulturama. Takvu odluku donio je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, a stupila je na snagu 29. juna. Odluka se odnosi na katastarske općine Karlovac 2, Vodena Draga, Svojič, Poloj, Otok na Dobri, Mrežnica, Koransko Selo, Gornji Zvečaj, Perjasica i Zagorje.
Oglas odnosno javni poziv objavljen je u “Karlovačkom tjedniku” i na internetskim stranicama Općinskog suda u Karlovcu, a u njemu, među ostalim, piše da će se po isteku navedenog roka, dakle 29. prosinca “svi upisi u zemljišnu knjigu (…) smatrati istinitim, a ukoliko stranke propuste staviti svoju prijavu ili prigovor u roku za ispravak, preuzimaju pravne posljedice takvog propuštanja, time da se navedeni rok ne može produžiti, niti se može dopustiti povrat u prijašnje stanje”.
Načelnik Općine Krnjak Rade Kosanović obavijestio je sve stanovnike mjesnog odbora Zagorje kako ne bi propustili rokove. Neslužbeno saznajemo da je sličnih situacija bilo i u drugim županijama, gdje se umjesto stvarnih vlasnika uknjižila država ili nasljednici bivših vlasnika od prije pola ili čak cijelog vijeka, jer u međuvremenu imovinsko-pravni odnosi u katastru nisu bili riješeni.
Budući da je Tomislav Maras, predsjednik Općinskog suda u Karlovcu, na godišnjem odmoru, pojašnjenje smo zatražili od Vesne Ribar, šefice zemljišno-knjižnog odjela u karlovačkom Općinskom sudu. Suština je u tome da su gruntovne knjige na dobrom dijelu Korduna izgorjele i stradale u Drugom svjetskom ratu, da se do sada kao relevantni dokument smatrao posjedovni listi iz katastra, a da li je sve bilo na vrijeme i istinito provedeno u katastru, druga je stvar.
– Formiranjem novih gruntovnih knjiga mi preuzimamo sve podatke iz sadašnjih katastarskih knjiga i ti podaci postaju važeći gruntovni podaci iz kojih će se dobivati vlasnički papiri odnosno potvrde o vlasništvu nad određenom nekretninom. Ako je osoba A prije sto godina prodala njivu osobi B, a ona osobi C i ako to nije katastarski provedeno, vlasnik te njive će biti zadnji upisani vlasnik u katastru, a to je osoba A. Osobe B i C do kraja godine moraju tražiti ispravak takvog upisa i dokazati da su stvarni a ne katastarski vlasnici. Na ono što vlasnički ni katastarski nije jasno, uknjižit će se država. Neznanje i neposjedovanje informacije za ove postupke ne opravdava vlasnika i može se dogoditi da mu zemlju uzme država – kaže Vesna Ribar.
– Svaki vlasnik koji na bilo koji način polaže pravo na neku zemljišnu nekretninu dužan je brinuti se o toj nekretnini i njenom stvarno-pravnom položaju. Dužan je regulirati imovinsko-pravne odnose. Nisam, međutim, sasvim sigurna da se u bilo kojem problemu ili nedoumici država može tek tako uknjižiti kao vlasnik nečije nekretnine. S obzirom na ustavnu odredbu o nepovredivosti vlasništva, takva odluka i njene posljedice bili bi u suprotnosti sa Ustavom. Očito će SNV u svemu tome imati dosta posla – kaže Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba.
Iz SNV-a doznajemo da će ovih dana pokrenuti akciju kako bi se izbjegli Srbi informirali o spomenutoj odluci i njenim mogućim posljedicama. M. Cimeša
Nogometaši i vodstvo kluba Petrova gora iz Vojnića znaju što hoće
Cilj im je Prva županijska liga
U vrhu smo Druge nogometne lige, ekipa je sazrela i ove bismo se godine mogli boriti za ulazak u Prvu županijsku ligu. Mislim da postoje realne šanse za to, iako imamo problema sa igračima koji ne mogu redovito dolaziti na treninge i utakmice, kaže trener Miloš Eremić
Miloš Eremić trenutno je predsjednik i trener Nogometnog kluba Petrova gora iz Vojnića. U takmičarskoj sezoni 2011/2012. u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi klub starta u nedjelju, 28. avgusta. U Vojniću od 1995. djeluje i NK “Vojnić 95” u kojem igraju doseljenici iz BiH. Ovaj klub ispao je iz Prve županijske nogometne lige, pa se ove takmičarske godine nalazi u istom rangu kao i Petrova gora.
Eremić je član kluba oko četiri desetljeća, bio je i prvotimac, ali, kako sam kaže, kao igrač nije zabilježio neke značajnije rezultate. U prošloj sezoni, Petrova gora je među 13 klubova Druge županijske lige zauzela visoko treće mjesto, sa četiri boda manje od drugoplasirane i 13 bodova manje od prvoplasirane ekipe. U 23 utakmice zabilježila je 13 pobjeda i po pet neriješenih i izgubljenih susreta. Osvojila je 44 boda uz gol-razliku 37:21.
Igrači puni obaveza
Nakon prekida 1995, Petrova gora obnovila je rad 2002. godine s mladim povratnicima u Vojnić i okolicu. U Trećoj županijskoj ligi odmah je pobijedila i ušla u viši rang takmičenja i sada je čeka četvrta sezona u Drugoj ligi.
– Ostvareni rezultat je vrlo dobar, jer smo u vrhu Druge nogometne lige, a ekipa je sazrela i ove bismo se godine mogli boriti za prvo mjesto i ulazak u Prvu županijsku nogometnu ligu. Mislim da postoje realne šanse za to, iako imamo niz problema sa igračima. Mnogi rade, mnogi idu u srednju školu, mnogi studiraju u Karlovcu, Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i ne mogu redovito dolaziti na treninge i utakmice. Zato nam je za prvu momčad potrebno bar tridesetak igrača i zato će nam biti teško ostvariti ovaj cilj. U pripremnom razdoblju smo odigrali više utakmica sa županijskim prvoligašima i vidjeli da se možemo ravnopravno nositi sa njima, no kad počne školska godina bit će mnogo teže. U Prvoj ligi su dosta jake ekipe, a postoji i ideja o spajanju Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije u jednu ligu, otkuda bi prvak išao direktno u Treću hrvatsku nogometnu ligu, no o tom potom – kaže Eremić.
Klub sada ima 27 registriranih igrača koji igraju ovisno o svom slobodnom vremenu. Problem je što svi nisu iz Vojnića, a juniore roditelji moraju voziti i na treninge i na utakmice, dok ljeti zbog posla u poljoprivredi ne mogu redovito trenirati. Roditelji mnogo troše vozeći djecu na treninge, a klub im to ne može refundirati. Uz Nemanju Eremića koji vodi mlađe pionire, tu je i Saša Kolar koji vodi juniore.
Petrova gora je jedini srpski sportski kolektiv na području županije, mada u njemu igraju i domaći i doseljeni Hrvati i Bošnjaci. Miloš Eremić kaže da nacionalne podjele u klubu nikada nisu postojale – važno je da je igrač čovjek, nezatrovan ideologijom.
– Financiranje kluba je krvav posao. Pomažu nam općina i načelnik, iako ni ja, ni on, ni trener mlađih pionira nismo ništa u rodu. Općina financira i NK “Vojnić 95”. Nama plaća suce i delegate za prvenstvene i kup-utakmice, što je najveća stavka u financijama. Da nema toga, ne bismo se mogli takmičiti. Imamo i ostale donatore. Tu su SKD “Prosvjeta” i VSNM Karlovačke županije. Naš bivši golman Milan Šašić svako malo pomaže: dobar dio opreme, dresove, lopte i slično dobili smo od njega. Pomogla nam je i katolička crkva preko jedne humanitarne organizacije sa Krka. Dečko koji radi za tu organizaciju slučajno je došao ovdje i poslao nam vjetrovke za trening po lošem vremenu. Od tada mu šaljemo službene vijesti iz Karlovačkog nogometnog saveza da vidi koje rezultate ostvarujemo – priča Eremić.
Mjesni derbi
Mnogo im je pomogao i Milan Jagrović, koji im je ove godine omogućio pet dana priprema u Umagu, u vrhunskom hotelu. Đoko Matić donira vešmašine i sušilice, a tu je i nekadašnji golman Željko Kresojević koji pomoć šalje iz Holandije. Treba spomenuti i karlovački Autotransport koji po vrlo povoljnim cijenama u kombijima i minibusevima prevozi igrače na utakmice.
Inače, 21. avgusta u prvom kolu takmičenja za Nogometni kup Hrvatske za područje Nogometnog saveza Karlovačke županije, igrači Petrove gore u mjesnom derbiju pobijedili su momčad “Vojnića 95” sa 2:1 i time se plasirali u drugo kolo županijskog kup-takmičenja. Susret je protekao u fer atmosferi, a pobjeda Petrove gore je zaslužena.
Nemanja Eremić: Sve radimo iz ljubavi prema klubu
Nemanja Eremić trener je mlađih pionira. U klubu je, kaže, otkada zna za sebe i nogomet, osim kratkog prekida zbog “Oluje”. Završio je sportsku gimnaziju i Šumarski fakultet u Beogradu, ali za sada ne radi jer nema posla. Po povratku u Vojnić ponovno je počeo igrati za seniorsku momčad i trenirati mlađe pionire. Školuje se i kao trener, pa je već dobio C-licencu UEFA-e.
– Mlađi pioniri su uzrasta devet do 12 godina, a ima ih 15 do 20. Teško se skupljamo, jer to su uglavnom djeca iz okolnih sela i roditelji ih trebaju dovoziti na treninge utorkom i četvrtkom, dok utakmice igramo subotom i nedjeljom, kada roditelji opet sami voze djecu. To znači da gotovo četiri dana u tjednu moraju biti sa svojom djecom uz nogomet, a svi uglavnom žive od poljoprivrede. Imamo dosta perspektivnih igrača za koje se interesiraju razni klubovi, no ukoliko ne budu redovito trenirali, sam talent neće biti dovoljan. Petorica naših mlađih pionira bili su u nogometnom kampu Karlovačke županije u Medulinu. Svi smo volonteri i sve radimo iz ljubavi prema nogometu i našem klubu – kaže Nemanja Eremić.
Milan Cimeša
Osnovci iz Vukovara i Bijelog Brda u “Školi prijateljstva” na Tari
Nezaboravno učenje i druženje
Deca su kroz radionice interaktivnog tipa učila o srpskom jeziku, veri, običajima, istoriji, tradiciji i kulturi, a pokazala su zavidan nivo znanja iz svih oblasti
Među više od šest stotina dece koja su tokom jula i početkom avgusta boravila u “Školi prijateljstva” na Tari bilo je i 30 učenika četvrtog i petog razreda Osnovne škole u Bijelom Brdu i Osnovne škole “Nikola Andrić” u Vukovaru koja pohađaju nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Organizator ove letnje škole je nevladina organizacija “Naša Srbija” koja već jedanaestu godinu okuplja decu iz zemalja u regionu, a osnovcima iz Hrvatske ovo je druga godina.
– Svake godine “Naša Srbija” organizuje rad sa decom u tri grupe po deset ili 15 dana. U prvoj grupi bila su deca predstavnici nacionalnih manjina iz Srbije. Drugu grupu, sa oko 220 polaznika smeštenih u hotel “Beli bor”, činila su srpska deca iz zemalja regiona, a treću grupu deca sa Kosova i iz Srbije koja su tokom rata ostala bez jednog ili oba roditelja – objašnjava učiteljica Zdravka Nikšić iz Bijelog Brda, koja je kao voditelj s decom boravila i prošle godine, a ove godine joj se pridružio i profesor istorije Zoran Jakšić iz Vukovara.
Program “Srpski kod”
Srpsku decu iz regiona predstavljala su deca iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Mađarske, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Hrvatske.
– Za nas je osmišljen i poseban program pod imenom “Srpski kod”, a štampana je i istoimena knjiga u kojoj su se polaznici mogli upoznati sa osnovnim pojmovima o identitetu, kulturi, slavama, praznicima, običajima, verovanjima i tradiciji Srba na području regije – kaže učiteljica od koje smo saznali da je cilj projekta jačanje i održavanje bliskih veza srpske dece sa svojom maticom kroz zajedničko druženje, igru i učenje, sticanje prijatelja i upoznavanje i negovanje nacionalnih vrednosti.
– Naša deca su pokazala zavidan nivo znanja iz svih oblasti, na veliko zadovoljstvo kako nas učitelja tako i stručnog tima “Škole prijateljstva”. Deca su kroz radionice interaktivnog tipa učila o srpskom jeziku, veri, običajima, istoriji, tradiciji i kulturi. Radionice su bile tematske: ekologija, etnologija, izviđači, srpski kod, gluma i pevanje, dok su se kroz sportske radionice zabavljala igrajući tenis, fudbal, odbojku, košarku, svako prema svojim afinitetima – priča naša sagovornica, dodajući da je nakon brojnih dnevnih aktivnosti za decu svako veče bio upriličen kulturno-zabavni program kroz koji su se smenjivala poznata imena srpske muzičke scene, poput Mande, Goce Tržan, Leontine, Plesne grupe “Čarolija” i drugih.
Predstavnici učenika gostovali su i u emisiji “Žikina šarenica” Radio-televizije Srbije.
Deca su, kaže učiteljica, najviše bila oduševljena posetom predsednika Republike Srbije Borisa Tadića s kojim su imala priliku da razgovaraju i fotografišu se za uspomenu. U poseti su im bili i predsednik SNV-a Milorad Pupovac, predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović i predsednik ZVO-a Dragan Crnogorac.
Noletove majice
Delegacija iz Vukovara deci je donela poklon-pakete slatkiša, a bilo je i drugih poklona, poput majica koje je darovao srpski teniser Novak Đoković, trenerki, knjiga i drugog.
– Deca su se jako lepo družila i sporazumevala na svoj način, jer je bilo i one koja slabo znaju srpski jezik. To, međutim, nije bila prepreka za sklapanje prijateljstava, pa i ljubavi, tako da su na rastanku potekle i suze – kaže Zdravka Nikšić.
Iako iza sebe ima 22 godine radnog staža, i našoj sagovornici je boravak u “Školi prijateljstva” na Tari bio još jedna prilika da razmeni iskustva s drugim kolegama koji se bave pedagoškim radom. Organizatori su takođe zadovoljni grupom iz Hrvatske, pa je sasvim očekivano usledio poziv za sledeću godinu.
Dragana Bošnjak
In memoriam
Miloš Budišin (1949 – 2011)
U petak, 19. avgusta na karlovačkom pravoslavnom groblju sahranjen je poznati karlovački liječnik i sportski radnik, dr Miloš Budišin. Preminuo je u 62. godini, 16. avgusta, u bolnici u Puli, kamo je hitno dovezen zbog problema sa srcem, za vrijeme godišnjeg odmora u Istri.
Dr Budišin je prije sedam-osam godina preživio infarkt, a u posljednje se vrijeme mnogima znao požaliti da mu “pumpa sve slabije radi”. Bio je prvi pravi karlovački sportski liječnik: dvadesetak je godina u karlovačkoj Školskoj sportskoj dvorani vodio sportsku ambulantu i prisustvovao svim sportskim manifestacijama koje su se održavale u toj dvorani kao službeni liječnik. Bio je dugogodišnji član karlovačkog gimnastičkog društva “Ivo Marinković”, današnjeg gimnastičkog kluba “Sokol”. Predsjednik kluba bio je u periodu 1981-1985, kada je klub obilježio sto godina postojanja gimnastike u Karlovcu. Od 1986. do 1987. bio je predsjednik Saveza organizacija za fizičku kulturu u općini Karlovac. Za svoj nesebičan rad u sportu više je puta odlikovan.
Nakon gašenja sportske ambulante, u karlovačkom Domu zdravlja imao je svoju ordinaciju opće medicine, čiji su pacijenti uglavnom bili karlovački sportaši, novinari i ostali ljubitelji sporta, njih više od hiljadu. Dr Miloš Budišin je sa svojim mlađim bratom, stomatologom Đorđem, bio i gimnastičar. Aktivno bavljenje sportom zbog studija su stavili u drugi plan, ali ga nikada nisu zanemarili. Sredinom 1960-ih godina Miloš Budišin bio je član ekipe karlovačkih gimnastičara koji su bili omladinski prvaci Jugoslavije. M. C.
In memoriam
Dušan Vujić (1952 – 2011)
Na mjesnom groblju u naselju Vojišnici kraj Vojnića u ponedjeljak, 22. avgusta sahranjen je Dušan Vujić (1952 – 2011), koji je u više navrata bio vijećnik u Općinskom vijeću Vojnića. Stradao je u 59. godini, nesretnim slučajem, spremajući u šumi drva za zimu.
Vujić je bio među vodećim ljudima općinskog poduzeća “Komunalac”, koje su zajednički osnovale općine Vojnić i Krnjak. Bio je i potpredsjednik Općinske organizacije SDSS-a u Vojniću. M. C.
Stogodnjak (73)
26. 8. – 2. 9. 1911: zagrebački “Srbobran” u jednoj od svojih notica žestoko se okomljuje na srpske radikale u Hrvatskoj i to na vrlo osebujan način. Uostalom, uvjerite se: “Dripci obično nisu glupavi. Ali ovi oko ovdašnjeg radikalskog lista ne znamo da li su veći dripci ili glupani. Da su dripci, zna svako ko ih poznaje, a da su glupavi vidi i onaj ko ih ne poznaje, a čita ono što u svom listu drljaju. U posljednjem broju svoga lista ti kompanjoni Kukića i Turajlića, koji su nekada lizali tabane Rauhu, a sad ližu Tomašiću, napadaju Milana Pribićevića da je – Austrijanac i nikakav Srbin! Kod Srba je zaista i ‘nemogućnost – već banalna’, ali ovakva himalajska budalaština ipak iznenađuje…”
* Neobično pismo stiže iz Topuskog, potpisano pseudonimom “Općinar”, i u njemu i ovo: “Usrećitelji Topuskog, koji su išli za uništenjem ovoga mjesta, radeći rukama i nogama da nam se općina podijeli, dok im napokon to nije i uspjelo… postaviše zloglasnog Rakića – poznatog kao prvog svjedoka u veleizdajničkoj parnici – za načelnika u Topuskom. A to sve da mu bude kao nagrada zato jer se ponio kao dobar svjedok ‘proti Vlahima’… pa je tako iz ove općine Srbe istjerao. Kako nećeš onda da ga makar čim nagradiš! A taj je čovjek skroz bolestan i stalno leži u krevetu. Na dan izbora dovezli su ga kolima u ured. Kad je morao primiti službu opet su ga dovezli u kolima… Služi načelničku plaću u krevetu!”
* Dobrotvorna “Zadruga Srpkinja” u Zagrebu raspisala je natječaj za mjesto druge prefekte u zagrebačkom Srpskom djevojačkom internatu. U natječaju su navedeni i uvjeti, pa se kaže: “Gospođice, koje žele kompetovati na to mjesto, imaju svoje molbenice potpisanoj zadruzi poslati najduže do 15. septembra… Molbenici treba priložiti krsni list i svjedodžbu o svršenoj učiteljskoj školi, odnosno ženskom liceju u Zagrebu. U svakoj molbi treba svaka kompetentkinja da navede koji još jezik pored srpskog govori. Prefekta ima u internatu cijelu opskrbu, a pored toga i plaću od 50 kruna mjesečno…”
Đorđe Ličina