Pokrajine

Sedamdeset godina od ustanka i formiranja partizanskog odreda na hrvatsko-slovenskoj granici

Perjasica, partizanska državica

Perjasica je jedna od najzaslužnijih za razvoj ustanka i nismo je bez razloga zvali Mala Moskva. Bila je to, kako pjesma kaže, Perjasica – mala državica, kazao je Josip Boljkovac

Treba iskreno priznati da je Perjasički partizanski odred najzaslužniji za razvoj ustanka u hrvatskim krajevima, posebno na granici sa Slovenijom, i za povezivanje hrvatskog i slovenskog antifašističkog pokreta. Zato se Perjasičanima ovdje zahvaljujem na tome, a onima koji su dali svoje živote moramo se dostojno odužiti. Perjasica je bila centar našeg ustanka u hrvatskim krajevima – kazao je Josip Boljkovac u nedjelju, 28. avgusta u Perjasici, prilikom obilježavanja 70. godišnjice podizanja ustanka u tom mjestu, njegovog prvog oslobođenja i formiranja Perjasičkog partizanskog odreda na čelu s komandantom Milutinom Karasom i političkim komesarom Izidorom Štrokom.

Razvoj pokreta

– Ovdje smo se sabirali i odavde kretali preko Mrežnice u Dubrave, u Ponikve, u hrvatske krajeve i u Sloveniju, posebno gdje su bila srpska sela, sa lijeve obale Kupe, u Beloj krajini, kao što su Bojenci, Marindol, Milići, Adlešiči i ostala. Tako se razvijao antifašistički pokret na hrvatsko-slovenskoj granici. Perjasica je jedna od najzaslužnijih za razvoj ustanka i nismo je bez razloga zvali Mala Moskva. Bila je to velika točka na području slobodne teritorije 1941. i 1942. godine. Bila je to, kako pjesma kaže, Perjasica – mala državica. U ratu smo časno izvršili svoj zadatak – rekao je Boljkovac, odavši slavu svim poginulim partizanima i zahvalivši se onima koji su još živi. Zaželio im je dobro zdravlje, a sve koji su silom izbjegli pozvao je da se vrate i da barem oni nastave tradiciju sjećanja na perjasičke partizane.

Ovu proslavu su zajednički organizirali Udruženja antifašista Duge Rese, Mjesni odbor Perjasica i Općina Barilović. Prisustvovalo je više desetaka gostiju i predstavnici općina i antifašista iz Krnjaka, Duge Rese, Barilovića, Plaškog, Ogulina, predstavnici srpskih manjinskih vijeća i županijskog VSNM-a.

Na spomenik i kosturnicu, gdje je sahranjeno 154 poginulih partizana i 169 civilnih žrtava, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. O prvom oslobođenju Perjasice 31. avgusta 1941. i Perjasičkom partizanskom odredu opširno je govorio Zvonko Matičić, predsjednik Udruženja antifašista Duge Rese.

Uređenje spomenika

Sve je počelo nakon zločina u Veljunu 6. maja 1941. Među pokretačima ustanka bio je učitelj Ljubo Vujčić, koji je sve dogovorio sa Ćanicom Opačićem i Milutinom Košarićem-Čikom. U selo Rastovac, kod Mojsije Cimeše, dolazi vod sa Ignjatijom Perićem. Uključuju se Milutin Karas, trgovac u Karlovcu, pa Jovo Lavrnja… i osniva se Perjasički partizanski odred. U septembru 1941. za komesara iz Zagreba dolazi Izidor Štrok. Kasnije se formira i bataljon i nastaje pjesma “Perjasica, mala državica”. Neprijatelj je daleko i borci djeluju na sve širem području. U februaru 1942. Perjasica biva ponovno oslobođena.

Tihomir Zaborski, sadašnji predsjednik Mjesnog odbora Perjasica koji je u ovo mjesto doselio prije desetak godina, kaže da se vijenci na uništeni spomenik i spomen-kosturnicu polažu svake godine, ali je ovaj put, s obzirom na 70. godišnjicu, organizirana veća proslava.

Sami mještani uređuju okoliš oko spomenika i spomen-kosturnice, ali oštećenja spomenika i kosturnice nisu u stanju sami obnoviti. U Perjasici sada živi oko 150 ljudi, dok ih na izbore izlazi od 90 do 120. Prije rata ovdje je živjelo oko hiljadu stanovnika. Tko će za buduća pokoljenja sačuvati antifašističku povijest, za sada nije poznato.

Milan Cimeša

Poseta UNICEF-ovog tima Vukovaru

Pomoć ranjivim dečjim grupama

Zajednički su ciljevi gradskih vlasti i UNICEF-a poboljšanje života dece s posebnim potrebama kroz programe koji se provode u gradu na Dunavu

U sklopu planiranja budućih aktivnosti, UNICEF-ov tim na čelu sa šeficom kancelarije u Hrvatskoj Lorom Vidović posetio je Vukovar, gde je u susretu s vukovarskim čelnicima i predstavnicima predškolskih ustanova razgovarano o potrebama najranjivijih grupa dece u tom gradu. To su, kako je precizirano, deca s posebnim potrebama, deca iz siromašnih porodica i deca pripadnici nacionalnih manjina, posebno romske. Šefica kancelarije UNICEF-a u Hrvatskoj zadovoljna je naporima gradskih vlasti na poboljšanju života najranjivijih grupa dece.

– Zaista nas veseli ovo što je u Vukovaru učinjeno za integraciju dece s teškoćama u razvoju. Veseli nas otvaranje nove grupe u dečjem vrtiću gde će deca s posebnim potrebama biti integrisana u redovni program, kao i budućeg centra za rehabilitaciju za decu s velikim i višestrukim teškoćama. Sigurna sam da će grad nastaviti s naporima koje ulaže na ovom području – kazala je Lora Vidović, poručivši da od UNICEF-a Vukovar može očekivati pomoć i podršku u idućih pet godina.

Zamenica gradonačelnika Danijela Stanković govorila je o zajedničkim ciljevima gradskih vlasti i UNICEF-a na poboljšanju života dece s posebnim potrebama kroz programe koji se provode u gradu na Dunavu.

– Grad je samostalno pokrenuo projekat asistenta u nastavi koji se finansira isključivo humanitarnim putem. Nažalost, svake godine imamo sve više potreba za asistentima, a sve manje novca i donacija. To je ono što smo sami mogli napraviti, dok nam se u projektu osnivanja Centra za rehabilitaciju pridružila i Vukovarsko-sremska županija. Biće nam potrebna pomoć oko opremanja centra i oko nove vrtićke grupe koja se otvara, to je pravac kojim idu grad Vukovar i odgojno-obrazovne ustanove u gradu, a evo i UNICEF, koji će nam biti na raspolaganju – kazala je vukovarska dogradonačelnica.

Programi UNICEF-a provode se u brojnim institucijama u gradu Vukovaru. Tako je vukovarska Osnovna škola “Siniša Glavašević” uključena u program “Stop nasilju među decom”, u Dečjem vrtiću “Vukovar 1” provodi se UNICEF-ov program “Rastimo zajedno”, a uskoro će u taj program biti uključen i vrtić “Vukovar 2” koji pohađaju deca pripadnika srpske nacionalne manjine. Vukovarsko rodilište je još 2007. godine proglašeno rodilištem prijateljem dece, a radi se na tome da to postane i pedijatrija. Plan da se osnuje integrisana vrtićka grupa za decu s teškoćama pokazuje da postoji veliki stepen svesti za potrebe najranjivije dece.

– Hteli bismo podržati obnavljanje napora gradskih vlasti da Vukovar postane prijatelj dece. To je nešto što bi bila kruna naše saradnje i nadam se da neće proći puno vremena da ta tabla bude na ulazu u grad, a s njom dolazi i ono puno važnije, sadržaj koji iza toga stoji – rad na dobrobit sve dece koja žive u Vukovaru – istakla je predstavnica UNICEF-a u Hrvatskoj. D. Bošnjak

Crkveni praznik u Gornjokarlovačkoj eparhiji

Proslava Velike Gospojine

Brojni pravoslavni vjernici širom Gornjokarlovačke eparhije obilježili su u nedjelju, 28. avgusta značajan crkveni praznik, Veliku Gospojinu. U hramovima na Baniji i Kordunu, u Lici i Gorskom kotaru održane su svečane liturgije.

Vladika gornjokarlovački Gerasim ove je godine bio u Plaškom, gdje je predvodio svečanu liturgiju. Inače, u Plaškom je prije bilo smješteno sjedište Gornjokarlovačke eparhije.

Liturgiju u karlovačkoj crkvi Svetog Nikole predvodio je karlovački paroh protojerej Slaviša Simaković. Liturgiju u Utinji vodio je drugi karlovački paroh Saša Umićević, a u Poloju blizu Perjasice Željko Vidaković, paroh vojnićko-kolarićki.

I ove godine, već po tradiciji, najviše se ljudi okupilo u manastiru Gomirju, gdje je liturgiju služio iguman Mihajlo. Narodno veselje potrajalo je duboko u noć, uostalom kao i na ostalim skupovima povodom Velike Gospojine.

Ovakvi mjesni crkveni praznici izuzetna su prilika da ljudi iz tih mjesta, koji sada ne žive u svom rodnom kraju, dođu i obiđu svoje kuće, zemlju, roditelje i prijatelje, te razmijene informacije. Zato mnogi od njih tempiraju svoje godišnje odmore za vrijeme tih crkvenih praznika. Sljedeća prilika za takve susrete bit će Mala Gospojina 21. septembra, Krstovdan 27. septembra i Sveta Petka 27. oktobra, pa onda sve ispočetka sljedeće godine. M. C.

Manjinska samouprava u Karlovačkoj županiji

Konstituiranje manjinskih vijeća

Zbog sezone godišnjih odmora, konstituiranje manjinskih vijeća na području Karlovačke županije neće biti završeno u zakonskom roku, dakle do 3. septembra. Do sada su konstituirana tek četiri općinska srpska manjinska vijeća.

Prvo vijeće konstituirano je u Općini Plaški 29. jula, isti dan kao i prije četiri godine, a ove je godine pobijedila lista Zajednice Srba Hrvatske. Za predsjednika je izabran Boro Grba, a za njegovu zamjenicu Nada Dragaš. Od desetero članova vijeća, Zajednica Srba ima osmero, a SNV dvoje.

Drugo vijeće formirano je u Općini Barilović, gdje je apsolutni pobjednik lista SNV-a. Za predsjednika je izabran Milisav Kuljanin, a za zamjenika Marko Kosijer. Održane su konstituirajuće sjednice vijeća i u općinama Krnjak i Vojnić, gdje su apsolutni pobjednici liste SNV-a, ali do zaključenja ovog broja “Novosti” nismo uspjeli saznati imena predsjednika i njihovih zamjenika. M. C.

Atrakcija na obroncima Baranjske planine

Beljska vinska cesta

Kao što je široj javnosti već poznato, Baranja je – na opšte čuđenje mnogih Baranjaca – postala značajno turističko područje, a u turističke aktivnosti uključilo se čak i “Belje” svojom atraktivnom vinsko-turističkom ponudom, namijenjenom individualnim i grupnim posjetama i degustacijama. Ponuda obuhvata šest “stavaka”: vinski podrum; kušaonicu, vinoteku i suvenirnicu; vinsku cestu i vidikovac; vrhunska vina Podruma Belje; baranjski kulen – gastronomsko blago Baranje i Restoran “Kormoran”.

Pjesnički raspoloženi Beljci kažu da priča o beljskim vinima počinje, a gdje bi drugdje, u – “vlastitim vinogradima, kroz čije najljepše pejzaže vijuga gotovo osam kilometara duga vinska cesta. Znatiželjne putnike na ulazu pozdravljaju mladi nasadi, što poput vesele dječice trepere na proljetnom suncu, a onda se – pred usponom na Banovo brdo – vizura vinograda mijenja, a stari nasadi poput starih mudraca poručuju da prava ljepota tek slijedi: produži dalje”.

Vinska cesta zapravo počinje kod karanačke ciglane nedaleko od Belog Manastira, na državnoj cesti D7, a završava kod Kamenca, na cesti koja povezuje Kneževe Vinograde s odašiljačem “Belje” na Banovom brdu. Strmo se uspinje i spušta po južnim obroncima Baranjske planine. A na mjestu s najljepšim pogledom na vinograde i baranjsku nizinu podignut je lijepi vidikovac, kod koga obavezno treba zastati i predahnuti.

Vinska se cesta može propješačiti – ako se to nekome baš sviđa – a može se proći i automobilom ili motociklom, ali je “dušu dala” za vožnju biciklom.

J. Nedić

Tradicionalna manifestacija nacionalnih manjina “Lipovljanski susreti”

Suživotom protiv političkih prepucavanja

Načelnik Lipovljana Mario Ribar ponosan je što je na čelu sredine koju zovu “Evropa u malom” zbog manjina koje žive u slozi i u kojoj se održava ova značajna manifestacija, jedina u kojoj učestvuju skoro sve manjine u Hrvatskoj

Svi koji su posljednjeg avgustovskog vikenda prisustvovali “Lipovljanskim susretima” mogli su se uvjeriti da ni predizborno vrijeme ne može značajnije uticati na uspjeh ove manifestacije s dugom predratnom tradicijom, koja se nastavlja posljednje dvije godine.

Centralni program trodnevne manifestacije u Lipovljanima započet je 27. avgusta okruglim stolom na temu “Dvadeset godina manjinske politike u Hrvatskoj” i “Nacionalne manjine u uvjetima ulaska Hrvatske u EU”, koji su vodili predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, šef Ureda za nacionalne manjine Branko Sočanac i Antonija Petričušić, asistentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

– I pored svih problema, manjine su u ovih dvadesetak godina, pogotovo u nekoliko posljednjih, ostvarile značajan pomak – rekao je Tolnauer, podsjetivši na donošenje i primjenu Ustavnog zakona o manjinama te formiranje Savjeta i vijeća nacionalnih manjina. Rekao je da je 2003. za nacionalne manjine izdvojeno 26,5 miliona kuna, od čega 20 za kulturnu autonomiju, a 6,5 za programe u kulturi i obrazovanju, dok je ove godine izdvojeno 42 miliona kuna za autonomiju i 135 miliona za sve programe.

Raspjevana kolona

Skupu su, između ostalih, prisustvovali šef Uprave za manjinsko školstvo u Ministarstvu nauke i obrazovanja Mirko Marković, zamjenik sisačko-moslavačke županice Milan Oblaković, predstavnici više ambasada, tako i ambasade Srbije, brojni općinski rukovodioci, manjinski aktivisti i članovi manjinskih organizacija.

Poslijepodne je prošlo u predstavljanju 50-ak manjinskih organizacija, tradicionalnih i umjetničkih zanata i proizvoda obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Naročito živo bilo je pred štandom SKD-a “Prosvjeta”, odnosno KUD-a “Branko Radičević” na kome su bila izložena tradicionalna jela, ali i vezovi i druge osobitosti iz Baranje.

– Pripremili smo bosiljkaču i kadionicu, koljivo i slavski kolač, pogače sa solju i jabuke umočene u med, kao i svatovsku čuturu i vezove nastale još pre Drugog svetskog rata, a koji su deo naše tradicije – rekla je Leposava Grubor koja je u nošnji, s još nekoliko mladih članova pododbora, bila kod štanda.

Uz bogatu ponudu kulena, sira, kolača i pića, prisutni su se preko fotografije s nastupa u Zagrebu 1955. upoznali s bogatom tradicijom Društva.

Interes publike izazvali su i štandovi Čeha i Slovaka koji su nudili “pomazanku”, okrugli kolač s voćem, kao i ukrajinskog KUD-a “Taras Ševčenko” iz Kaniže, čiji su članovi prikazali bogatu i za ovo podneblje pomalo neobičnu kulinarsku ponudu, od boršča i terki do piroga.

Slijedio je mimohod, pri čemu su podužu i raspjevanu kolonu u špaliru dočekivali mještani. Prolazili su učesnici programa iz Markovca, Kaniže, Darde, Vukovara, Peroja, Zagreba i drugih mjesta, koji su kasnije svojim uspješnim nastupima izmamljivali aplauze preko 2.000 prisutnih na sportskom igralištu, uz još nekoliko stotina pod okolnim šatrama, i time pokazali želju da se i sljedeće godine u još većem broju nađu u Lipovljanima.

Županica protiv zastupnice

Ovogodišnji susreti održani su u predizbornom nadmetanju županice Marine Lovrić Merzel kao izaslanice predsjednika Ive Josipovića i zastupnice HSS-a Marijane Petir kao izaslanice Sabora koja je, po pisanju medija, preko Ministarstva turizma izlobirala donaciju za susrete, što je bio povod da županica zaprijeti odsustvom sa skupa i, još gore, neisplaćivanjem “svog” dijela sredstava. U svojim govorima ignorirale su jedna drugu, ističući doprinose županije, odnosno Vlade i ministarstva preko kojih su u općinu uložena značajna sredstva i započeti projekti.

Na njihova prepucavanja komentar je imao Dubravko Kraljevac, organizator predratnih susreta, a koji je u jednoj emisiji, prikazanoj na okruglom stolu, rekao da se nada da na nekim budućim susretima neće biti politizacije.

– To su njihova prepucavanja i nisam navikao da se to odvija na takav način. Postoje prioriteti i obaveze gdje netko mora biti, ali da bi netko bio povrijeđen zato što je pozvana i druga osoba, to je ispod svake razine – smatra Kraljevac.

Načelnik Mario Ribar istaknuo je ponos što je na čelu sredine koju zovu “Evropa u malom” zbog mnogo manjina koje s Hrvatima niz godina žive u slozi i u kojoj se održava ova značajna manifestacija, jedina u kojoj učestvuju skoro sve nacionalne manjine u Hrvatskoj.

– Općina ima proračun oko 6,5 miliona kuna, pa nije ni bogata ni siromašna, ali na uspjeh utječu pokrovitelji – rekao je Ribar i ukazao na problem u komunikaciji između županije i općine.

– Ministarstvo turizma je glavni pokrovitelj sa 60.000 kuna, Savjet za nacionalne manjine dao je 20.000  kuna, a općina 40.000 kuna, ali ćemo ove jeseni napraviti rebalans. Za manifestaciju je potrebno od 150 do 180.000 kuna, pa se nadam da će i ostali pokrovitelji refundirati sredstva, s obzirom na to da to općina ipak ne može sama – dodao je Ribar.

Još o odluci Ustavnog suda

Na okruglom stolu govorilo se i o dva bitna događaja za manjine, izborima za manjinska vijeća i odluci Ustavnog suda o ukidanju dopunskog prava glasa za pripadnike manjina.

– Izlaskom na izbore od 10,55 posto mogu biti izuzetno zadovoljan, jer su izbori održani u julu, bez ikakve propagande i sa 40 posto manje biračkih mjesta, što se vidjelo na terenu. Zbog brojnih nedoumica i uočenih problema, potreba izrade zakona koji bi regulirao te izbore bit će na dnevnom redu Savjeta ujesen. Ove će se jeseni Savjet baviti i spornom odlukom Ustavnog suda. Postavlja se pitanje njenog tajminga – nekoliko mjeseci pred izbore, i njene politiziranosti, jer se njome manjine diskriminiraju. Kako to da nisu poništene odluke o izboru zastupnika dijaspore? – rekao je Tolnauer.

Nenad Jovanović

Nova turistička ponuda u osječkoj Tvrđi

Panonski suveniri u “Panoni”

Početkom mjeseca maja 2011. osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo svečano je otvorio suvenirnicu “Panona” u prostorijama Turističko-informativnog centra (TIC) na Trgu Sv. Trojstva (pored Muzeja Slavonije) u osječkoj Tvrđi. Suvenirnica je nastala kroz projekt “Etno-brend” osječke Udruge za kreativni razvoj “Slap” s ciljem da se slavonsko-baranjskim udrugama, zadrugama i malim obrtima omogući plasman vlastitih rukotvorina. Time je i Grad Osijek obogatio svoju turističku ponudu novom vizijom suvenira panonske regije jer “Panona” nudi domaće proizvode.

Otkako je otvorena ta suvenirnica, na njenim se policama nalaze i suveniri nastali na likovno-kreativnim radionicama za žene belomanastirske Mirovne grupe Oaza: šalovi, torbe, rukom oslikani bukmarkovi (straničnici!) s baranjskim motivima, papučice-privjesci od filcane vune itd. Nakon uspješno prodane jedne ture, nedavno je suvenirnici dostavljena druga tura suvenira zajedno s “Oazinim” ekovrećicama, u koje se suveniri mogu pakovati. “Oazin” primjer može biti putokaz i drugim baranjskim udrugama koje se bave izradom suvenira. J. Nedić

Rokeri nastupili na istoku Hrvatske

“Visoka voltaža” u Borovu

U Borovu je na letnjoj pozornici Kulturnog centra održan rok koncert “Borovo rok najt” koji je okupio muzičare iz Osijeka i Vukovara. Posebna atrakcija bio je osječki bend Haj voltedž.

– Sviramo samo kompozicije grupe AC/DC, dva sata repertoara. Sviramo celoj Hrvatskoj, Bosni i Srbiji, ima nas na sve strane, svakog petka i subote, a najčešće nastupamo na moto-susretima – kaže član popularnog benda i vokal Zoran Zoka Špoljarić.

Na borovskom rok koncertu učestvovali su i rokeri iz Vukovara, članovi nekoliko bendova, predvođeni sjajnim vokalom Slavkom Bubalom. Specijalni gost večeri bio je gitarista Duško Janković-Tiške, svestrani vukovarski umetnik koji danas živi i radi u Kanadi.

– Svako od nas ima neki svoj stil života, ali bi trebalo biti više poštivanja među ljudima, nacionalnostima, državama, mladima, starima… Dobre vibracije koje se mogu čuti na ovakvim programima spona su među ljudima – smatra Tiške.

Koncert je održan u organizaciji Borovskog udruženja mladih i u okviru manifestacije “Dani Borova – Borovsko leto”.

– Odlučili smo da i ove godine okupimo ekipu i održimo pravu rok svirku. Želja nam je da rok koncerti, koje organizujemo od 2007. godine, postanu tradicija u našem mestu – kaže Senka Romić, predsednica BUM-a.

Iako posetilaca nije bilo toliko koliko zavređuje kvalitet održanog programa, to nije pokvarilo dobro raspoloženje izvođača i ljubitelja dobre rok svirke, koja je potrajala do ponoći. D. B.

Tradicionalna verska svečanost uoči Preobraženja

Bdenije na Banskoj kosi

Asfaltnim putem iz Kneževih Vinograda preko Kamenca dolazi se na najviše uzvišenje u Baranji, na 243 metra nadmorske visine, koje se zove Banska kosa ili Banovo brdo. Tu u blizini najviše kote, u rodnim vinogradima koje je iznedrila Baranjska planina, podignut je veliki krst gde se svake godine u predvečerje praznika Preobraženja služi bdenije. Već nekoliko godina zaredom celokupno sveštenstvo baranjskog namesništva pohodi zajedno s narodom ovo mesto molitve.

Tako je bilo i ove godine, a svečano večernje bogosluženje – bdenije vodio je arhijerejski namesnik baranjski protojerej-stavrofor Mihajlo Marjanac, uz sasluženje prote Predraga Azapa, paroha vinkovačkog, i baranjskih sveštenika, prote stavrofora Vlade Kljaića, protojereja Slobodana Majkića, protojereja Stevana Kuveždanina, protonamesnika Dragana i Aleksandra Vukadinovića i protođakona Dragana Serdara iz Borova. Pevnicu je organizovao protonamesnik Slobodan Poznanović zajedno s pojcima njegove crkve iz Kneževih Vinograda. Prisutnim vernicima besedio je prota Slobodan Majkić.

Jedan od vernika, Dragan Šujdović, kaže da redovno dolazi ovde na molitvu:

– Ovde je prilika da se obogatimo duhovnim dobrima, jer zaista možemo biti Bogu zahvalni što su i ovi naši vinogradi ove godine dobro rodili.

Po završetku bdenija, s nekoliko reči obratio se arhijerejski namesnik baranjski prota Mihajlo, a potom su vredne domaćice poslužile prisutne s pecivom, slanim i slatkim delicijama, dok se nazdravljalo vrhunskom baranjskom graševinom. P. Azap

Stogodnjak (74)

2. 9. – 9. 9. 1911: jedna čudna disciplinska mjera, o kojoj se raspravljalo više mjeseci, konačno je dobila epilog. Tanasije Oblaković, učitelj u Strmenu, premješten je o vlastitom trošku na drugo radno mjesto, a razlog je – ćirilica! Rečeni Oblaković, inače jedan od optuženih u tzv. veleizdajničkom procesu u Zagrebu, dobio je na kućnu adresu ovu odluku Kraljevske županijske oblasti: “Isti učitelj kao javni zvaničnik podnaša podneske svoje kao i tamošnje škole pisane ćirilicom, akoprem se to protivi naredbi Kr. zemaljske vlade, Odjel za bogoštovlje i nastavu od 5. siječnja 1909, br. 26070, koja naredba i danas stoji na snazi, te je odavle upozoren da se taj njegov postupak smatra prkosom protiv postojećih visoko vladinih naredba i da će se u opetovanom slučaju protiv njega disciplinarno postupiti. Učitelj Oblaković ne samo da se nije obazirao na tu opomenu i dalje je podneske sastavljao i odpremao u ćirilici, već se je tako daleko zaboravio, da je prigodom istrage u svojoj izjavi mjesto da ispriča svoj protupropisan postupak on još zapostavljao naredbu kr. zemaljske vlade… i istražni zapisnik potpisao ćirilicom… Iz svega gore navedenog jasno proizlazi da je učitelj Tanasije Oblaković počinio krivcem teške povrede njegovih službenih dužnosti radi čega se proti njemu strožija karnostna kazna izreći morala… Svojim neumjesnim izjavama Oblaković školski odbor zavađa na nedopustive i u njegovu kompetenciju nespadajuće zaključke, te time ruši ugled svojih predpostavljenih vlasti, a tim i uopće ugled školske općine Strmen, što bi moglo imati kobnih posljedica po neuk narod… Njegovo daljnje službovanje na istoj školi nemože se u sklad dovesti niti sa interesima te škole, a niti sa interesima javnog mira i reda u okružju rečene škole, pa ga je ova kr. županijska oblast morala presuditi na kaznu premještanja…”

* U Metku, u Lici, prodaje se povoljno jedna zidana i limom pokrivena kuća. Njezin vlasnik prodaju ovako oglašava u zagrebačkom “Srbobranu”: “U kući imade 6 zračnih prostranih soba, zgodno raspoređeno za trgovinu i gostionu, na najzgodnijem mjestu tik državne ceste, sa lijepim vrtovima i voćnjacima, prostranim dvorištem, velikim u živici ograđenim vrtom u kojem se kosi 3-4 voza sijena (bare), tik kuće je zdenac sa živom nepresušivom zdravom vodom…”

Đorđe Ličina