Ljevica se nije pretrgla u borbi za prava Srba

Tokom prošlog mjeseca vicepremijer Slobodan Uzelac bio je vrlo prisutan u javnosti reagirajući na, hajmo reći, neprimjerene izjave i postupke pojedinih državnih rukovodilaca, pa i same premijerke Jadranka Kosor u čijoj Vladi sjedi. Ocijenio je, između ostalog, neprimjerenim njeno pozdravljanje haških generala i njen odlazak na Kosovo u momentu kad su na sjeveru Kosova vladale etničke napetosti, kao i njenu izjavu o prijateljstvu Kosova i Hrvatske. Ipak, u cijeloj toj medijski podgrijanoj atmosferi, uzrokovanoj istupima rukovodilaca obiju država, u Hrvatskoj tokom ljeta nije bilo međunacionalnih incidenata.

– Odnosi među ljudima opet su bolji nego odnosi među političkim liderima, iako je ne tako davno bilo obrnuto. Očito se približavaju izbori. Ovaj put kavga je započela iz Hrvatske – kaže Uzelac.

Početkom avgusta vi i premijerka Kosor dobili ste pismo izbjegličkih udruženja koje je kritički intonirano prema hrvatskim vlastima. Što točno navode u njemu, koliko su te teze utemeljene i da li su izbjeglička udruženja dobila neki odgovor?

– Izbjeglička udruženja, naravno, traže svoja prava i ja ih razumijem. Drugo je pitanje što je od toga realno moguće ostvariti, a što nije. Što se mene i SDSS-a tiče, činimo sve da na različite načine olakšamo život tim ljudima. Riješili smo samo dio njihovih problema, i to uglavnom probleme povratnika. Ostaje nam golem posao pomoći izbjeglicama koje se ne namjeravaju vraćati u Hrvatsku. Pritom nam je od koristi suradnja s izbjegličkim organizacijama kako bismo suglasno i odgovorno u danom momentu ocijenili koji su vidovi pomoći ovim ljudima u ostvarenju njihovih prava najkorisniji.

Donatorska konferencija

Koliko ste u kontaktu s izbjeglim Srbima koji su sada u Srbiji i koliko kontaktirate s aktivistima izbjegličkih organizacija? Iako su kritični prema Vladi, smatrate li da oni rade svoj posao?

– U Srbiji se nalaze članovi moje šire obitelji, a veći dio godine tamo živi moj otac, pa je jasno da sam u kontaktu s njima. A što se tiče izbjegličkih udruženja, kontaktiram s njima onoliko koliko je potrebno, s obzirom na to da te kontakte češće i operativnije održavaju ljudi iz nadležnih ministarstava.

Izbjegličke organizacije ukazale su i na nedovoljno brzo rješavanje pitanja nestalih, prije svega Srba nestalih u “Bljesku” i “Oluji”, s obzirom na to da posmrtni ostaci iz mnogih masovnih grobnica, naročito u nekadašnjem UN-ovom sektoru Sjever, nisu ekshumirani ni identificirani. Da li se vaša poruka povodom Međunarodnog dana nestalih osoba može shvatiti kao podrška tom stavu, pogotovo što premijerka na skupu u Petrinji, iako je rekla da svaka porodica ima pravo znati što je s njenim članom, praktički nije spomenula nestale Srbe?

– Od ratnih i poratnih stradanja na prostoru Hrvatske i čitave bivše Jugoslavije proteklo je mnogo godina, a broj nestalih isuviše je velik da bismo mirne savjesti mogli reći da je poduzeto sve što je bilo potrebno i moguće. Prema relevantnim nacionalnim i međunarodnim podacima, broj ljudi nestalih u Hrvatskoj je oko dvije, a u regiji više od deset tisuća. Zbog toga sam u izjavi još jednom nastojao kazati kako u daljnjem traženju nestalih valja konačno prestati s traženjem samo “svojih” jer, u protivnom, bojim se da više niti jedan nestali neće biti pronađen.

Može li se u nekoliko narednih mjeseci prije izbora još nešto učiniti po pitanju stvaranja uslova za održivi povratak, odnosno ostvarenje povratničkih prava?

– Može. Tu, na primjer, mislim na potrebu ukidanja neprihvatljivog zaključka Upravnog suda RH od 10. decembra 2007. kojim su grubo povrijeđena ljudska prava građana Hrvatske u izbjeglištvu, a kako znamo, pretežno se radi o građanima srpske nacionalnosti. Ovim su, naime, zaključkom ljudi u izbjeglištvu izgubili sve sporove ukoliko nisu za vrijeme boravka u izbjeglištvu odredili svoga opunomoćenika pred ovim sudom. U vezi s time pokrenuo sam odgovarajuće aktivnosti. Zalažem se za to da svi ovi ljudi dobiju pravo obnove postupka, a do tada da se odgode sve radnje temeljene na ovakvom neprihvatljivom zaključku. Kad danas o tome razmišljam, ne mogu se oteti dojmu da je netko u tome sudu ili izvan njega još te 2007. godine i na taj način smanjivao broj neriješenih sudskih predmeta. “Riješio” ih je na zaista originalan način, zar ne?

Za jesen i zimu predviđeni su ministarska konferencija i regionalna donatorska konferencija, na kojoj bi se skupila sredstva za konačni završetak izbjegličkog pitanja u regionu. Koliko aktualne političke turbulencije i svjetska ekonomska kriza, koja je pogodila i SAD i EU kao očekivane donatore, mogu omesti takve planove i da li ste uvjereni da će konferencije biti?

– Nažalost, ta opasnost uvijek postoji. Zato je i nužno s jedne strane dobro lobirati za ovu konferenciju, a s druge strane nastojati pomoći da se preveniraju ili što prije razriješe druga krizna, pogotovo ratna žarišta koja bi mogla odvući pažnju i pomoć svijeta na te strane.

Ostati ili otići iz Vlade

Jednom ste prilikom rekli da svakodnevno razmišljate da li ćete ostati u Vladi ili otići iz nje, ali da ste procijenili da je, usprkos svemu, korisnije ostati u njoj zbog naroda koji predstavljate. S obzirom na to da se bliži kraj mandata Sabora i Vlade, što je sve ostvareno u cilju pomaka nabolje za Srbe u Hrvatskoj, ali i za izbjegle Srbe?

– O ostanku ili odlasku iz Vlade razmišljam od prvoga dana rada u Vladi. To mi se čini normalnim i odgovornim, imajući u vidu s jedne strane ideološku distancu između SDSS-a i HDZ-a, a s druge strane potrebu da se problemi ljudi, prije svega srpskih izbjeglica i povratnika u Hrvatsku, rješavaju bez odgode, jer je odgađanja već bilo isuviše. Moja zadnja izjava o mogućem odlasku iz Vlade potaknuta je nekim ratnohuškačkim izjavama koje nanovo raspiruju poodavno utihli hrvatsko-srpski sukob.

A što se tiče urađenog, smatram da je učinjeno mnogo. Ključni je pomak napredak u održivosti povrata povratnika u Hrvatsku. Makar u cjelini nismo ostvarili sve što smo trebali i mogli, pomaci su ipak nesumnjivi, a ogledaju se u nastavku procesa obnove obiteljskih kuća, stambenom zbrinjavanju, konvalidaciji radnoga staža, razvoju zadrugarstva, pomoći razvoju zapuštenih i devastiranih prostora i drugih probleme koji tište povratnike, ali i druge pripadnike srpske zajednice u Hrvatskoj. Znatno teže ide proces zapošljavanja u državnim službama, a najmanje smo napravili u pogledu pomoći ljudima izbjeglim iz Hrvatske koji su odlučili ne vraćati se u Hrvatsku. U tom su nam smislu velika očekivanja od predstojeće donatorske konferencije. Naravno, i sada postoje brojne akcije kojima se daje vrlo vrijedna pomoć povratnicima u ruralnim povratničkim područjima. Tako Vlada Srbije i pokrajinska Vlada Vojvodine imaju brojne programe pomoći povratnicima, kako da se skuće ili pokrenu proizvodnju, a koje operativno provodi Srpsko narodno vijeće, napose njegov Centar za razvoj.

Možete li komentirati mjere vezane uz stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava, koji su označeni kao jedna od najugroženijih kategorija izbjeglica.

– Sve su ove mjere na neposredan ili posredan način rezultat raspoloživih pregovaračkih mogućnosti srpskih zastupnika u Hrvatskom saboru. Nažalost, objektivno gledano, te mogućnosti nisu osobito velike, što ima za posljedicu i to da je dio problema ostao neriješen makar je, “po pravdi Boga”, trebao biti riješen.

Nedavno je rečeno da je putem koalicionog sporazuma Vlade i SDSS-a potpomognuto preko 50 općina u kojima žive Srbi. SDSS je na vlasti u njih 15-ak, dok su u nekim općinama na vlasti pojedinci koji su vrlo kritični prema toj stranci. Može li to ušutkati one koji tvrde da se SDSS zalaže samo za sebe?

– Te i takve kritike jedva da zaslužuju ozbiljan osvrt. Ovdje je riječ o tome da se SDSS zalagao i zalaže se za ravnomjerniji razvoj svih dijelova Hrvatske, a ovih 50-ak općina živi ispod granice dopuštenoga minimuma. U njima su najčešće Srbi pretežno ili gotovo pretežno stanovnici ili potencijalni stanovnici. Zalaganje za te općine, neovisno o tome tko ih vodi, znači zalaganje za elementarnu egzistenciju svih ljudi koji tamo žive. A žestoke kritike koje SDSS-u upućuju neke političke stranke, nažalost nerijetko i one koje se nazivaju srpskim, da se SDSS isuviše zalaže za ove općine, da čak vodi političku trgovinu za te općine i slično, valja prihvatiti kao najveću moguću pohvalu.

Na brojne postupke i izjave vlasti, na slučajeve oskrnavljivanja spomenika srpskim žrtvama ili pojavu ustaških grafita u centru Zagreba iz srpske zajednice reagirate jedino vi, Milorad Pupovac kao predsjednik SNV-a i SDSS. Kako komentirate činjenicu da se pojedinci iz ostalih srpskih stranaka i organizacija tada ne oglašavaju, već samo kad zbog nečega treba napasti i optuživati SDSS i SNV, odnosno kritizirati postignute pomake kad je riječ o Srbima u Hrvatskoj?

– Činjenica da uz SDSS postoje i druge političke stranke sama po sebi je dobra. Nije, naravno, dobro to što vidimo, a to je da se te stranke međusobno takmiče koja će od njih žešće blatiti SDSS, umjesto da se nadmeću, međusobno i sa SDSS-om, koja će od njih ponuditi bolji program. Ali, oduvijek je bilo tako. Općenito govoreći, teško je ponuditi bolji program od stranke koja se profilirala i afirmirala, ali blatiti je, to je sasvim lako. Treba samo malo zatvoriti oči, zaboraviti na vlastiti obraz pa – udri po njoj. A s ljudima za čije se interese ta stranka zalaže, što bude. Ovdje se prisjećam jedne narodne: kad budala baci kamen u duboki bunar, ni 30 genijalaca ga ne može izvaditi.

Za veću efikasnost vijeća

Što su pokazali izbori za manjinska vijeća u julu i kako, što se tiče srpske zajednice, vidite rezultate izbora za Sabor i ulogu SDSS-a?

– Ovi, treći po redu izbori za manjinska vijeća pokazali su uspješnost politike SNV-a i kvalitetu kadrova koje je predlagao. Usto, iskustvo u radu dvaju saziva manjinskih vijeća pokazuje da bi neke stvari i u Zakonu trebalo mijenjati. Možda, na primjer, nije neophodno birati tako velik broj vijećnika za pitanja savjetodavne naravi. Zalažem se za veću efikasnost vijeća i racionalniju upotrebu raspoloživoga novca namijenjenog njihovom radu. Što se SDSS-a tiče, to je daleko najjača stranka, a to će vjerojatno biti i nakon predstojećih parlamentarnih izbora. Životni problemi s kojima se bavimo su iznimno teški, pa ćemo i svi mi u SDSS-u morati raditi znatno više i kvalitetnije želimo li ih uspješnije rješavati. Riječ je, s jedne strane, o daljnjem radu na održivom povratku izbjeglica i povratu njihovih prava, te s druge strane na daljnjoj izgradnji odgovarajućeg kako općeg građanskog tako i nacionalno manjinskog statusa Srba u Hrvatskoj. Za taj posao će nam i nadalje trebati mnogo pameti i upornosti.

Kao osobu koja je po uvjerenju ljevičar i kao člana stranke koja je proklamirala svoje građansko i antifašističko opredjeljenje, koliko vas pogađaju napadi na SDSS iz nekih krugova lijevog političkog spektra, kao i ocjene pojedinih političkih komentatora da je SDSS stranka koja se služi desnom nacionalističkom retorikom?

– Kritike SDSS-a s lijevoga krila razumijem kao posljedicu činjenice da obje političke opcije na predstojećim izborima računaju s istim glasačima, Srbima. A najveći se kritičari SDSS-a sve ove godine nisu baš pretrgli u borbi za specifična pitanja položaja Srba u Hrvatskoj. Štoviše, neki od njih i dan-danas govore kako takva pitanja i ne postoje. Istovremeno se nadaju da će većina Srba, valjda zbog međusobne povijesne i idejne bliskosti, ionako glasati za lijeve opcije. To mi liči na onu poznatu: ja (Srbin) volim nju (ljevicu), a ona voli – sebe. Pritom ovi kritičari zaboravljaju da baš Srbi u Hrvatskoj još uvijek, nažalost, u mnogim segmentima ne dijele sva prava i dužnosti ostalih građana Hrvatske i da stoga tu još ima itekako puno posla. Uostalom, posao dogradnje srpskog manjinskog položaja u Hrvatskoj nije dovršen, a u nekim smo stvarima krenuli i unatrag, što možda ponajbolje svjedoči zadnja odluka Ustavnog suda.

Nazdravlje ovako bajnim čuvarima Ustava!

Ustavni sud svojom je odlukom o poništenju izmjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i izbornog zakona vratio manjine u geto i diskriminirao ih u odnosu na birače dijaspore, jer način izbora njihovih zastupnika nije diran. Mogu li se tokom jeseni naći neka rješenja koja bi, što se tiče izbora zastupnika, zadovoljila pripadnike manjina?

– Najiskrenije govoreći, ne znam. Naime, Ustavni je sud doveo sve nas, dakle Vladu, Sabor i manjine, u nemoguću situaciju. Ne vidim da ima dovoljno vremena za ozbiljniji posao. A relativno zadovoljavajuće rješenje koje je Vlada poslala Saboru, a ovaj prihvatio, gotovo jednoglasno proglasio neustavnim. Istovremeno je, valjda kao ustavno prihvatljivo, afirmirao ranije rješenje prema kojemu čovjeka, birača, pripadnika nacionalne manjine, na izbornome  mjestu, u ime zakona, javno pitaju da javno kaže za koga hoće, a za koga neće glasati. Nazdravlje ovako brižnim i bajnim zakonodavcima i čuvarima Ustava!