Zagrebačka nadbiskupija bit će najveći vlasnik nekretnina u gradu?

Katolička crkva posljednjih godina gomila svoje ionako ogromno bogatstvo, pogotovo u nekretninama. Stara zdanja, oduzeta nacionalizacijom, očekuje u procesu povrata od države, na što prema zakonima ima pravo, a istovremeno ulaže trud u izgradnju novih građevina.

– Ponašanje bilo koje organizacije koja govori prije svega o duhovnoj stvarnosti, a u isto vrijeme zgrće silno materijalno bogatstvo, sigurno nije prihvatljivo. Ponajviše ako se radi o nekoj vjerskoj organizaciji. To nije samo pitanje nekretnina, već cjelokupnog stila života. No, činjenica je da svakog organizaciji, pa tako i Katoličkoj crkvi, trebaju nekretnine, odnosno prostor u kojem će djelovati. No, to ne smije biti cilj djelovanja te organizacije, već sredstvo putem kojeg će Crkva djelovati – smatra Hrvoje Cirkvenec, urednik vjerskog internetskog portala “Križ života”.

Podizanje novih kompleksa

Najviše nekretnina od države potražuje Zagrebačka nadbiskupija, njih 150 na području Zagreba i okolice, što samo potvrđuje da će jednog dana postati, nakon Grada Zagreba, najveći vlasnik nekretnina u Zagrebu. Tu je, primjerice, kompleks zgrada Kliničke bolnice “Sestara milosrdnica”, niz stambenih zdanja poznat kao Mali Vatikan koji se prostire Martićevom, Vlaškom i Bauerovom ulicom te Ratkajevim prolazom. Među vrijedne nekretnine spadaju i one na adresama Kaptola, Ilice, Zvonimirove, Klaićeve, Ribnjaka, Vodnikove, Habdelićeve, Opatovine, Britanskog trga i mnogih drugih ulica i trgova u najužem centru grada. No, nije riječ samo o stambenim zgradama, nego i o školama i vrtićima, zgradi Kazališta “Komedije” i Učiteljskoj akademiji, te nekretninama na području poslovne zone, kod Radničke ceste, na Vukomercu i Žitnjaku.

Zagrebačkoj nadbiskupiji već su vraćeni dvorac Brezovica iz 18. stoljeća, zgrada “Kinoteke” i dio lokala u Martićevoj i Novoj Vesi. Za ono što ne uspije vratiti, država planira dati zamjenske nekretnine. Država planira Crkvi također vratiti zgradu Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu i Državnog arhiva u Bjelovaru.

Popis imovine za koju je Katolička crkva postavila zahtjev, na temelju odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dobili smo od Odjela za upravno-pravne poslove Grada Zagreba.

No, Katolička crkva je i građevinski investitor u izgradnji mnogih novih objekata. Najveći koji trenutno gradi je velebna zgrada Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, koja će biti smještena pokraj neprimjereno raskošnog Vojnog ordinarijata u kojem stoluje vojni biskup Juraj Jezerinac. Nedavno je na crkvenom zemljištu otvoren trgovački centar “Kaskade” u Tkalčićevoj ulici, poznat kao “Prebendarski vrtovi”. Čeka se i početak djelovanja Katoličkog sveučilišta na Črnomercu, zbog čega je obnovljena nekadašnja kasarna.

Crkveni kompleksi grade se i u Dalmaciji. U Solinu, kod marijanskog svetišta, gradit će se velebna crkva i pastoralni centar.

Crkveni dužnosnici u “mercedesima”

– Ove godine će s radom započeti nova Sisačka biskupija, za što je Crkva od Grada Siska dobila palaču Veliki kaptol koju je Crkva ranije posjedovala, ali i prodala i time na njoj zaradila. U međuvremenu su Grad Sisak i građani uložili sredstva u tu zgradu, a na kraju ju je HDZ-ova lokalna vlast poklonila Crkvi – kaže Hrvoje Cirkvenec. Spominje još neke primjere megalomanskih projekata.

– Bespotreban je projekt izgradnje pastoralnog centra i župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici. U deset godina u nju su uloženi milijuni kuna, a do danas umjesto crkve postoji samo veliki betonski objekt s obiljem četvornih metara gdje živi župnik. Postavlja se pitanje hoće li te mnogobrojne nekretnine jednog dana imati tko koristiti ili će ih Crkva, kao na zapadu, prodavati investitorima koji će u sakralnim prostorima otvarati restorane i muzeje? – pita se Cirkvenec. Neprimjerenim smatra ponašanje Crkve kao institucije čiji predstavnici često previše vremena ulažu u izgradnju i materijalne projekte, a premalo u duhovnu brigu za vjernike.

– Temeljni problem s Katoličkom crkvom je što sebe shvaća prvenstveno kao instituciju, a ne kao zajednicu vjernika – smatra Hrvoje Jurić, docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

– Crkva je više okupirana svojim unutrašnjim strukturama i mehanizmima, materijalnom infrastrukturom te pozicioniranjem u ekonomsko-političkoj utakmici, nego duhovnošću, humanošću, solidarnošću i dobrobiti “malog čovjeka”. Zato je i moguće vidjeti sirotinju kako kopa po kontejnerima na zagrebačkom Kaptolu, u sjeni silnih građevina u vlasništvu Crkve, dok najnovija ergela “mercedesa” i “beemvea” razvozi crkvene dužnosnike. Interesi, ciljevi i djelovanje Crkve odlikuju se manjkom poniznosti i viškom oholosti, kao da se svakodnevno ne čita Sveto pismo – kaže Jurić.

Zašto Crkva ne pridonosi društvu?

Psihologinja Mirjana Krizmanić također se slaže kako u osiromašenom društvu, sa stalnim rastom broja nezaposlenih, Crkva treba pomagati, a ne graditi velebne građevine namijenjene vlastitim potrebama.

– Crkva je nekada od svojih prihoda gradila, uz skromne crkve, ustanove za zbrinjavanje siročadi i staraca, škole i ustanove za djecu. Jednom riječju, pridonosila je društvu u kojem je djelovala. Danas, iako su već postojeće crkve poluprazne, gradi ogromne građevine za svoje potrebe i dodatne crkve koje će uzalud čekati svoje vjernike. Bilo bi lijepo pročitati u novinama da se Crkva odrekla neke gradnje za svoje potrebe, a taj novac poklonila, na primjer, za nabavu nekog medicinskog uređaja koji nedostaje. Bilo bi lijepo i kad bi Crkva češće osuđivala nemoralne radnje ljudi u našem društvu, od kojih su mnogi deklarirani vjernici, umjesto što je narodu preporučivala da za predsjednika bira vjernika. Bilo bi lijepo i da Crkva sama uvidi da je njezino mjesto, kao i mjesto za ulaganje njezinog novca, narod kojem bi trebala služiti i za čiju bi duhovnu i svaku drugu dobrobit trebala skrbiti – kaže Mirjana Krizmanić.

OKVIR:

NASLOV: Katastrofalne posljedice ugovora sa Svetom Stolicom

Hrvoje Jurić smatra da se Crkva u Hrvatskoj ponaša ili kao politička stranka ili kao kompanija na tržištu nekretnina, dok ljubav i bogobojaznost deklarira na velike blagdane, pa u tome nije vjerodostojna.

– Situaciji pogoduje i odnos države prema Crkvi, koji je posljednjih dvadeset godina isti, prije svega mislim na ugovore između Republike Hrvatske i Svete Stolice, čije se katastrofalne posljedice pokazuju na različitim razinama. Sve navedene kritike odnose se i na druge veće vjerske institucije na našim prostorima, osobito tamo gdje su društveno dominantne, recimo Srpska pravoslavna crkva u Srbiji i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – smatra Jurić.

Profesor Goran Gretić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu slaže se u ocjeni da bi crkvene institucije triju vjera trebale više brinuti za karitativne potrebe poput programa socijalne pomoći i skrbi u vrtićima, osnovnim školama i putem raznih savjetovališta.

– Umjesto gradnji objekata Crkva se treba posvetiti ljudima i radu na njima. Potrebno je iskazati više brige za građane, kao što je to praska u drugim evropskim zemljama, gdje je crkva puno više socijalno angažirana. Naravno da treba imati vjerske ustanove, ali osnovna treba biti briga za sve građane ove države – kaže Gretić.