Alpsko-jadransko isisavanje novca

U studenom 2007. sastavljen je izvještaj u kojem se detaljno analizira poslovanje Hypo Alpe Adria banke. Naručila ga je, po svemu sudeći, Bayerische Landesbanka, u trenutku kad je razmišljala o preuzimanju Hypo banke.

Taj je izvještaj prije nekoliko mjeseci objavljen na blogu Domagoja Margetića. Materijal ima 75 stranica i ovdje smo objavili ono što smo smatrali najzanimljivijim, u cilju ukazivanja na to kako se konkretno realizirala ideja Franje Tuđmana o 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj.

Kad ideologija nije važna: HDZ, SDP, IDS…

Iako je izvještaj obilat, zapravo se sav može sažeti u jednu bitnu i po Hrvatsku tužnu rečenicu koja glasi: Hypo Alpe Adria banka dovedena je u Hrvatsku da bi uz njezinu pomoć hrvatska politička elita iz ratom poharane zemlje, u koju se načelno klela, isisala oko milijardu maraka, e da bi taj novac “opran” vratila u Hrvatsku u vidu investicija i kredita i tako zagospodarila svim važnim resursima. U tu su rabotu bili uključeni svi bitni politički čimbenici Hrvatske u posljednjih petnaestak godina, bez obzira na različitost političkih programa koje su formalno zastupali.

Najveću su korist, ako je suditi prema tvrdnjama iznesenim u izvještaju, imali Hrvatska demokratska zajednica i njezini čelnici, zatim ekipa generalsko-poduzetničkih ratnih profitera, pa dio vrha SDP-a i poduzetnici pod patronatom upravo te stranke.

U svakoj normalnoj pravnoj državi takav bi dokument nakon objave izazvao potrese od kojih bi se zatresli temelji društva, obavilo bi se na stotine informativnih razgovora, a sve bi moralo završiti policijskim akcijama i hapšenjima. Međutim, jedini koji je do sada u Hrvatskoj imao problema u vezi tog dokumenta jest sam Margetić. Optužen je za odavanje državne tajne, jer dokument doista nosi takvu oznaku. Na Margetića je mitom pokušala utjecati i sama banka, što je on odmah prijavio policiji, ali bez rezultata. Kad smo već kod Margetića, zanimljivo je da je njegov blog postao svojevrstan izvor za tzv. istraživačko novinarstvo u nas i da mnogi mediji, ali obično bez navođenja tog bloga kao izvora, objavljuju dokumente s adrese www.necenzurirano.com kao svoju ekskluzivu. Posljednja u tom nizu je afera HAC, koji je uplaćivao nemale iznose za arheološke radove Mirjane Sanader. Mi pak ovaj tekst objavljujemo u dogovoru s Margetićem.

Zna DORH, zna USKOK, zna Sabor

Nema boljeg dokaza za tezu o nefunkcioniranju Hrvatske kao pravne države i korumpiranosti svih struktura, i u pravosuđu, i u policiji, i u politici, od činjenice da su sa sadržajem ovog skandaloznog dokumenta upoznati i predsjednik države i predsjednik Sabora i ministri pravosuđa i unutarnjih poslova, kao i čelnici USKOK-a i DORH-a, a da nikakva službena istraga generalno nije pokrenuta. Sadržaj izvještaja poznat je i Željku Jovanoviću, predsjedniku saborskog Odbora za borbu protiv korupcije.

Da su sa sadržajem tog dokumenta upoznati i u DORH-u, to su nam na naš direktan upit potvrdili glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i njegov zamjenik Lazo Pajić. Također smo kontaktirali i Ravnateljstvo policije s molbom da nam odgovori na pitanja je li MUP-u poznat sadržaj tog dokumenta o poslovanju Hypo Alpe Adria banke, je li Domagoj Margetić osumnjičen za neko prekršajno ili kazneno djelo jer izvještaj nosi oznaku državne tajne te

vodi li MUP ikakvu istragu povodom tog izvještaja. Iz Odjela za odnose s javnošću Ravnateljstva policije odgovoreno nam je da rečeni “dokument do sada nije bio predmet kriminalističkih istraživanja poduzetih od strane policije. Vezano za dio upita koji se odnosi na policijska postupanja u odnosu na novinara Domagoja Margetića, ističemo kako nije praksa policije izvještavati javnost o identitetu osoba osumnjičenih za određena kaznena djela, što je uostalom regulirano odredbama Zakona o kaznenom postupku. Ponavljamo stoga kako policija s posebnom pozornošću prati događanja oko Hypo banke te postupak koji se vodi pred Zemaljskim sudom u Klagenfurtu. Međutim, u vezi s tim za sada se ne poduzimaju nikakve aktivnosti”.

Sam izvještaj počinje kratkim uvodom u kojem se opisuje kako se na hrvatskom bankarskom nebu stvorila sjajna zvijezda Hypo Alpe Adria banka (HAAB) iz Koruške, koja je devedesetih bila tek provincijska bankarska institucija pod kontrolom austrijskog neonacista, danas pokojnog Jörga Haidera. Kaže se kako je osjetljiv posao isisavanja novca odobrio lično tadašnji predsjednik Franjo Tuđman u svrhu kupovine oružja, ali i stvaranja tajkunske ekonomske elite. Glavni operativac bio je čovjek od njegovog najvišeg povjerenja, Ivić Pašalić, koji danas politički više nije aktivan, ali koji je uz pomoć navodno baš tih sredstava, kao i nesebičnih kredita HAAB-a postao jedan od većih investitora na hrvatskom tržištu.

Hypopoluotok i Hypograd

Regija u kojoj je svoj meteorski uspjeh u Hrvatskoj započela Hypo banka bila je Istra, i to u doba najcrnjeg tuđmanizma početkom devedesetih. Što je spojilo austrijske bankare, rigidne tuđmaniste i IDS? Novac. Dok su se u javnosti međusobno svađali i dok je IDS Tuđmana prozivao za centralističku diktaturu, a HDZ odgovarao optužbama za istarski separatizam, iza scene se zapravo odigravala utrka za istarska dobra. Službeno, sve se opravdalo regionalnom suradnjom Istre i Koruške. Nakon promjene urbanističkih planova Istra naglo postaje regija u kojoj se gradi najviše golf terena, u kojoj se žurno privatiziraju tvornice, turističke tvrtke i hotelska poduzeća. Sjetimo se, primjerice, afere Brijuni rivijera. Hypo banci je upravo taj projekt bio jako važan, do te mjere da se tada krenulo s nečim što će kasnije postati redovita praksa – s prenamjenom zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko. Najveći komad zemlje završio je u vlasništvu banke, a koliko se IDS-ove političke sitneži i krupneži pri toj transakciji namirilo iz tajnih fondova, teško da će se ikad saznati.

Osim Istrom, Hypo banka vlada i drugim mikroregijama, poput Zadra koji se odavno u tisku naziva Hypogradom jer svoj navodni ekonomski uzlet može zahvaliti isključivo koruškoj banci. Savjetnici banke bili su zainteresirani za promjene Zakona o turističkom zemljištu, u čemu su im pomagali i čelnici Grada Zadra. Sam se Božidar Kalmeta navodno zalagao da u novi Zakon o turističkom zemljištu uđe članak kojim se definira da tim zemljištem raspolaže lokalna samouprava, a ne država. Najveću korist iz toga izvlače oni koji kupuju derutne hotele po niskim cijenama, a onda im korumpirana lokalna samouprava u pravilu prodaje zemljište koje okružuje objekt i nerijetko nekoliko puta premašuje vrijednost same nekretnine.

Zadar spaja Hypo banku i s Walterom Wolfom koji se 2003, nakon više godina suradnje, počinje sukobljavati s bankom. Naime, Wolf obećava Marasku, čiji je vlasnik postao u devedesetima, ostaviti sinu i tu puca ljubav između njega i banke. Podsjećamo da Maraska u vlasništvu ima 15 tisuća četvornih metara zemljišta i vrijedne upravne zgrade, sve u centru Zadra. Banka je tamo namjeravala izgraditi poslovne i stambene objekte, dok bi proizvodnju premjestila dalje od centra. Maraskoj je, prema izvještaju, zbog toga sistematski smanjivana vrijednost, a Wolf je navodno izjavio kako su upravo Ivo Sanader i Kalmeta od HAAB-a tražili da se proda 85 posto dionica tvrtke, i to za minimalnih pet milijuna eura. Taj im je novac – u izvještaju se tvrdi da je to izjavio sam Wolf – trebao za predizbornu kampanju 2003. godine! Uz to, Wolf je počeo plasirati informaciju da je Tuđman iskoristio upravo HAAB kako bi realizirao svoj projekt stvaranja 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj, a koje su, kako znamo, trebale biti temelj hrvatskoga gospodarskog čuda. U tu svrhu oprani se novac preko banke vraćao u vidu kredita u Hrvatsku, a mogli su ga dobiti samo ljudi bliski prije svega HDZ-u, ali i nemali broj onih iz IDS-a i SDP-a.

Hrvatska i jamac i dužnik

Naime, prema informacijama iz same banke, navodno je 90-ih u HAAB-u postojao tzv. Sanaderov fond, u kojem je bilo nevjerojatnih 140 milijuna maraka! Novac iz tog fonda navodno je plasiran u vidu kredita fizičkim i pravnim osobama u Hrvatskoj. O tom je novcu, u sklopu istrage o Hypo banci, pred austrijskim parlamentarnim povjerenstvom govorilo i dvoje visoko rangiranih zaposlenika banke, a o svemu će svoje reći i klagenfurtski sud čiji pravorijek, kako smo vidjeli, nestrpljivo očekuju i ovdašnji mupovci. Tvrdi se dalje da je, upravo uz pomoć vrha HDZ-a, banka isplaćivala kredite i samoj Republici Hrvatskoj pa je na taj način HAAB navodno postala najveći inozemni vjerovnik Hrvatske.

U vezi s političkim pogodovanjem valja se podsjetiti na staru priču koju je “Feral Tribune” objavio još 2003. godine i prema kojoj je Ivo Sanader, a sve prema tvrdnjama Milene Šenator, bivše suradnice Miroslava Kutle, od Kutle svojevremeno dobio 800 tisuća maraka provizije za kredit koji mu je osigurao kod Hypo banke. Zapravo se u izvještaju Sanadera optužuje da je bio udružen u grupu koja je navodno isisavala novac iz Hrvatske, prebacivala ga na tajne račune u zemlje poput Lichtensteina i onda ga, tako opranog, vraćala u Hrvatsku, u vidu kredita, investicija u kupovinu zemljišta, privatizacije turističkih tvrtki, hotela, tvornica itd. Posebno je u izvještaju zanimljiva tvrdnja kako je HDZ svoje dvije izborne kampanje, onu iz 2003., što već znamo, ali i onu iz 2007. godine financirao uz pomoć Hypo banke.

Poseban dio izvještaja rezerviran je za Vladimira Zagorca, prijeratnog geometra, a kasnije generala, koji se spominje kao onaj koji je od banke dobio nevjerojatnih 260 milijuna eura kredita. Navodno je za kredit bila dovoljna procjena vrijednosti Zagorčevih projekata u Zagrebu, Rovinju, Hvaru, Dubrovniku i Puli te saznanja o njegovim tajnim računima na kojima se našao dio od gotovo 500 milijuna dolara koliko je navodno imao na raspolaganju za kupovinu oružja za vrijeme rata. Osim toga, krediti su mu dodijeljeni s odgodama plaćanja, a kad smo već kod njihove otplate, recimo i to da je Zagorcu omogućeno da proda nekretnine u spomenutim gradovima i tako vrati kredite.

Izvještaj spominje i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, i to u kontekstu kredita koji je ovaj dobio za kupovinu stana u kojem sada živi. Kredit je odobren po običnim pučanima nedostižno povoljnim uvjetima, a Bandić se, tvrdi se u izvještaju, banci mnogostruko isplatio. Između ostalog, on je navodno pomogao HAAB-u da se domogne poznate zgrade slovenskog Cimosa na Ljubljanskoj aveniji.

Grupo živi i dalje

Većina naših tzv. mainstream medija ne piše o ovoj aferi ili tek ponešto prenese iz austrijskog, njemačkog ili britanskog tiska. Razlog tome možda leži i u spominjanju imena nekih medijskih mogula u ovom izvještaju. Konkretno, spomenut je osnivač i suvlasnik Europapress holdinga (EPH) Ninoslav Pavić, i to kao jedan od potencijalnih kupaca tvrtke HAAC, što je navodno jako uzrujalo njegove bivše partnere Pašalića i Kutlu.

Prisjetimo se afere Grupo: dnevni list “Republika” Ive Pukanića tvrdio je da je grupa oko Kutle i Pavića namjeravala iskoristiti za njih povoljne političke vjetrove u vrijeme najrigidnijeg tuđmanizma i ovladati hrvatskim medijskim tržištem. Afera je nestala s naslovnica, DORH ju je spremio u arhivu, a javnosti nikad nije do kraja objašnjeno koliko je u svemu tome bilo istine. Ako pogledamo situaciju u medijima danas – nestanak “Ferala”, pacificiranje Radija 101, HRT pod potpunom kontrolom HDZ-ovih “komesara” i općenito pretvaranje medija u pse čuvare kapitalista – čini se kako su neki od glavnih ciljeva spomenute ekipe postignuti.

Uglavnom, Kutle je, piše u izvještaju, procijenio kako se njegov udio u cijeloj priči može procijeniti navodno na 40 milijuna eura, što je Pavića dovelo u predinfarktno stanje. Pavić je navodno krenuo s otplatama mjesečnih rata u iznosu od 700 tisuća eura, ali odmah stao. Posrednik u pregovorima između bivših najboljih jarana bio je, prema izvještaju, Tomislav Karamarko, koji je organizirao njihov sastanak nakon što se Pavić, opet navodno, požalio predsjedniku Stjepanu Mesiću, koji očito voli pomoći ljudima u nevolji. U izvještaju piše kako je Pavić uspio platiti samo jednu ratu. Iza toga je navodno došlo do sporazuma između njega, Kutle i dobrog doktora Ivića oko suvlasništva u HAAC-u. Navodno se u cijelu priču, stoji u izvještaju, uključio i tajkun Ivica Todorić, koji je posudio Paviću novac kako bi mogao sudjelovati u kupnji HAAC-a. Hoće li sve to biti dovoljno da se spasi EPH-ovo carstvo, ostaje da se vidi.

Kako god bilo, priča oko Hypo Alpe Adria banke nije gotova. U ovom trenutku, prema našim informacijama, skupina bivših hrvatskih obavještajaca, na čelu s Markicom Rebićem, istražuje poslovanje banke. Naručitelj novog izvještaja jedan je financijski institut iz Bavarske. Tko zna, možda se uskoro u javnosti pojavi još sličnih senzacija. Za razliku od hrvatskih političkih, policijskih, pravosudnih i obavještajnih čelnika, javnost ta priča zanima jer ima pravo znati tko ju je pravio budalom u vrijeme najžešćeg rata u Hrvatskoj. Ima pravo znati gdje je završio novac iz mirovinskih i stambenih fondova, gdje su završile donacije dijaspore, koje su iznosile stotine milijuna maraka i dolara, ima pravo znati tko je i kako opljačkao gospodarske resurse, dakle dobra koja su upravo građani godinama stvarali, ima pravo znati koliko je vlasnika ćevabdžinica, pizza-majstora, konobara, geometara, montera centralnog grijanja, udbaša, kosovaca…, dakle koji je sve Mörder und Falschspieler isplivao iz mulja godina prevrata, godina u kojima je većina patila, a manjina uživala.