Zemlja bez čuda

Nedavna smrt Stevea Jobsa u mnogočemu je opisala duh vremena u kojem živimo. Svjetski i naši mediji ovjekovječili su odlazak ovog sposobnog čovjeka s velikom pažnjom i uzdigli ga na pijedestal genijalnosti. Proglašen je čudotvorcem koji je ostvario svoje snove i pritom promijenio svijet. Biti čudotvorac u svijetu gdje se čuda mogu dešavati samo na nivou uvođenja novih tehnologija uistinu može biti samo netko tko svoj život posvećuje kreiranju poslovanja velikih korporacija.

U prošlosti su se uz čuda i primanje vizija s viših nivoa povezivali različiti proroci i čarobnjaci, koji su svojim postojanjem ostatku čovječanstva pokazivali mogućnosti drugačije egzistencije. Njihove mističke sposobnosti u ovom materijalistički usmjerenom društvu više nisu na cijeni i tretiraju se s velikom sumnjičavošću. Primjerice, preobraženje koje je na svome putu u Damask doživio Sveti Pavao, kada mu se ukazala nebeska svjetlost praćena Isusovim glasom, sada definitivno ne bi izazvala dobre reakcije u javnosti, što bi Pavlu donijelo niz problema u odnosima s okolinom.

Uz eliminiranje čuda iz naše svakodnevnice, moderna vremena nose i sustavnu demitologizaciju postojeće stvarnosti. Ljudska potreba za stvaranjem simbola koji bi označili mogućnost transcendiranja usmjerava se u područje kulture zabave, gdje se kao na tekućoj traci stvaraju novi i novi junaci. Ono što su nekada bili Heraklo i Odisej, sada su različiti sportaši, glumci i pjevači, dok su uloge svemoćnih bogova preuzeli političari i bankari. Sličnu sudbinu uslijed sve intenzivnijeg osvajanja svemira doživljava i nebeska simbolika. U tom kontekstu prvi na redu je Mjesec koji, ako se ispune očekivanja znanstvenika, ne očekuje nimalo lijepa sudbina. Najnovija istraživanja koja provodi američka sonda “Lunar Reconnaissance Orbiter” pokazala su da na ovom Zemljinom satelitu postoje ogromne zalihe titanijuma, čak deset puta veće nego na Zemlji. Svi koji su uključeni u program istraživanja Mjeseca izrazili su oduševljenje tim otkrićem. Po njihovom mišljenju, nije daleko trenutak kada će se na Mjesecu otvoriti prvi rudnici. Oko njih će biti sagrađene posebne baze u kojima će se biti smješteni ljudi, sa svim potrebnim alatima. No, to nije sve. Prema planovima koji se kreiraju u NASA-i, Mjesec bi mogao poslužiti i kao alternativno smetlište. Na našem planetu svakodnevno nastaju ogromne količine otpada za koje već sada nema dovoljno prikladnih prostora za skladištenje. Znanstvenici smatraju kako bi Mjesec mogao rasteretiti naš planet i već određuju buduće lokacije na njegovoj površini. Zvuči sjajno, zar ne?

Tokom tisuća godina, Mjesec je uz Sunce bio najznačajniji nebeski simbol. Zajedno su odražavali dinamiku muškog i ženskog principa. Sunce je simboliziralo mušku energiju vezanu uz logičko promišljanje i vidljivi svijet, a Mjesec žensku koja se odnosila na emocije i nesvjesne sadržaje. Eventualna izgradnja rudnika i smetlišta na Mjesecu promijenila bi i njegovu simboliku. On bi izgubio svu svoju romantičnost i potonuo u svakodnevno sivilo. Kome bi više palo na pamet da iskazuje svoje ljubavne osjećaje inspiriran Mjesečevim sjajem?

Kada malo bolje promislimo, možda upravo ove ideje o smetlištima i rudnicima na Mjesecu odražavaju onečišćenje i problematičnost ljudskih emocija. Drevna izreka “kako na nebu, tako i na zemlji”, koja govori o neraskidivoj povezanosti nebeskih i zemaljskih događaja, može se početi izražavati i obrnuto. Nakon što Mjesec ispunimo tonama našeg smeća, valjda ćemo moći s pravom izreći “kako na zemlji, tako i na nebu”.