Blokada Filološkog fakulteta
U ponedjeljak, 17. oktobra studenti Filološkog fakulteta u Beogradu zauzeli su fakultetsku zgradu i onemogućili održavanje nastave blokadom učionica i ostalih prostora za učenje, nakon što je Ministarstvo prosvjete odbilo da ispuni njihove zahtjeve. Ovom činu prethodila su dva protestna upozorenja. Prvo se dogodilo 6., a drugo 14. oktobra, kad su zajedno sa kolegama sa Filozofskog, Arhitektonskog i Fakulteta političkih nauka, kao i studenata Više elektrotehničke škole, protestvovali u centru Beograda, tražeći lakše uslove za upis naredne godine studija te da školarine ne premašuju visinu tri minimalne mjesečne zarade u Srbiji. Uputili su tada vapaj da ih država ne vara i postavili apsolutno legitimno pitanje: da li je državi uopšte interes da oni ostanu u zemlji.
Vlast, kako se moglo pretpostaviti, bila je prema njima bahata i ignorantska, računajući da će sve to proći, da će se nestašna mladež “istutnjiti”, a na kraju sve ostati onako kako je i bilo. Zato je dekanica Filološkog fakulteta Aleksandra Vraneš pokušala u svojoj izjavi minimizirati stepen studentskog nezadovoljstva ističući da je posrijedi nesporazum i da će za oko 15 studenata sa 48 bodova, za koje bi se moglo utvrditi da su eventualno oštećeni, najvjerovatnije biti plaćena školarina iz državnog budžeta.
Studenti u protestu to nisu prihvatili kao ozbiljan odgovor na svoje zahtjeve i odlučili su da noć sa 17. na 18. oktobar prespavaju na fakultetu, očekujući ozbiljniji i temeljniji dijalog koji vodi ka rješenju. Čini se da su studenti odlučni ući u klinč sa upravom fakulteta, ministrom prosvjete i vlastima u Srbiji. Usred carstva teškog ćutanja, konačno se dogodilo da neko progovori suvislim jezikom o užasnom socijalnom i moralnom beznađu u kome žive. Opravdanje Aleksandre Vraneš, koja relativizuje studentske probleme, zvuči prilično šuplje:
– Naša školarina je 119.000 i potpuno je ista. Već četiri godine nismo ni predlagali povećanje školarine, bez obzira na inflaciju. Na svaku pojedinačnu molbu naših studenata koji prilože dokumentaciju da nisu u mogućnosti da tu školarinu plate, izlazimo u susret kroz reprogramiranje školarine na 12 rata ili kroz smanjenje školarine ukoliko je to potrebno.
Ovaj njen iskaz je dat sa namjerom smirivanja i oduzimanja argumenata studentima u protestu, a zapravo je nenamjerna optužba jednog nepravednog i nakaradnog sistema u Srbiji.
Čini se da studenti u pobuni pale iskru otpora u potpuno uspavanoj Srbiji. Ta iskra bi mogla biti ključna stvar, mada oni ne žele ništa drugo osim da poprave svoj položaj.