Kažu da broj posjetilaca raste iz godine u godinu i da se mijenja njihova struktura: u Kući cvijeća sve je više omladine, od kojih je dobar dio rođen poslije Titove smrti
Od pamtivijeka se lovilo radi gladi i preživljavanja, radi nagonske dopune ishrani, radi magijskih razloga vezanih uz mnoga vjerovanja, radi simboličkog potvrđivanja društvenog statusa, radi zadovoljavanja mačističke dominacije, radi toga što ubijanje može biti zabavno…
Godine 1969. John Lennon i Yoko Ono poslali su Titu i drugim predsednicima kutije sa dva žira i porukom nade da će “u svojoj bašti uzgojiti dva hrasta za svetski mir”. Pošto žirevi nisu pronađeni, nadamo se da ih je Tito zaista posadio
Jugoslavija je bila funkcionirajuća država koja za svojim nasljednicama zaostaje samo po političkim slobodama, dok ih u svemu drugom – antifašizmu, međunacionalnoj toleranciji, samoupravljanju, nezavisnoj međunarodnoj poziciji – premoćno nadvisuje
Lik Josipa Broza neusporediva je maskota povijesnog razdoblja u kojemu je kapetan kapital na ovim prostorima ograničavan, kao što je po svojim gramzivim i vlastohlepnim udovima bila tučena njegova sveta multinacionalna saveznica – crkva
Ne planiramo ponovno osnivati Jugoslaviju, već se zalažemo za priznavanje jugoslavenske nacije i radimo na smanjenu mržnje među narodima – kaže Zlatko Stojković
Prema svemu što se može saznati od danas živih svjedoka, ideja o Titovim memoarima potekla je s Televizije Zagreb, u dosluhu s CK-om. I nije rođena 1970. nego u drugoj polovici 1971., kad su Miko i Savka već bili jednom nogom u političkom grobu.
Don Pavle: “Matane, ja sam te naučio čitat i pisat…” Matan: “I računat, don Pavle!” Don Pavle: “Daklem, i računat.” (“Prosjaci i sinovi”) U apokrifnoj, ali iznimno lucidnoj seriji portreta “Majmuni, gangsteri i heroji”, Denis Kuljiš objavio je crno-bijelu fotografiju omanje skupine ljudi na nekom groblju u Imotskoj krajini za vrijeme Drugog svjetskog rata. Žalobni […]
Ružinu egzekuciju Đuro je promatrao iz prvog reda partera, da tako kažem. Hrabroj Ruži podigli su spomenik, a na velikom pročelju obližnjeg hotela maleri su nacrtali Staljina. Danima su glancali njegove brkove, čizme i onaj šinjel s malo podignutom kragnom
Šteta je što umrli kod nas imaju samo pasivno pravo glasa. Oni mogu birati, ali ne mogu biti izabrani. No ako bi se to pravo proširilo, a nema logike da se ne proširi, uskoro bismo mogli dobiti i prvog mrtvog pobjednika izbora – Josipa Broza Tita