Zemlja živih mrtvaca
Stipe Mesić siguran je da na predsjedničkim izborima mrtvi neće glasati jedino u Varaždinu. Tamošnje groblje, naime, ima video-nadzor! Drugdje će mrtvi ispuniti svoju građansku dužnost čak i po cijenu života. Stanovita udovica iz Čaprazlija će, primjerice, na dan izbora od jutra do mraka sjediti na biralištu jer bi tamo mogla “vidit svoga pokojnog Antu”, dok bi izostanak Anđe Bezer iz Čapljine, koja je umrla 2000., bio pravo čudo, jer ustrajna Anđa svojim mlađim sugrađanima predstavlja neumrli primjer građanske vrline. Ona svoju građansku dužnost nikada ne zanemaruje: nakon smrti ona je glasovala dva puta, 2005. i 2007. godine. U tome zacijelo predstavlja živi uzor imenjakinji Anđi Penavi, liku iz video-spota koji je obilježio prošle parlamentarne izbore.
U njemu se gospođa Penava diže iz groba i mrtva-hladna puca svoju predizbornu poruku: “Ja sam Anđa Penava. Rođena sam i umrla u dijaspori. Na svom pogrebu silno sam se radovala našoj himni i zastavi. Moja sestra Manda također. I sad neki kažu da nemamo pravo glasa?! Baš zato: HDZ i doktor Ivo Sanader! Idemo dalje.”
Smrt je dobar posao
Anđa Penava je pogodila u sridu. Mrtvaci u Hrvatskoj na predsjedničkim izborima trče počasni krug. Neki izbore nazivaju Dan mrtvih, jer su od 1992. do 2005. popisi birača narasli za više od 800 tisuća imena. Premijerka Jadranka Kosor tvrdi da bi temeljito sređivanje biračkih popisa otvorilo Pandorinu kutiju, no prije će biti da se time umjesto otvaranja te navodno opasne kutije zakucava lijes, u kojemu je pokopana nada u pobjedu procedure i poštenja u ovoj zemlji. Lažni popisi birača, mrtve duše, dijaspora, kroj izbornih jedinica, tzv. gerrymandering, sve su to štosevi dostojni roga Afrike, a u ovoj zemlji u srcu Europe već 19 godina daju manje ili više krivotvorenu vlast. Hrvatsku, zahvaljujući lažima i agresiji koje ne nailaze na otpor, ustrajno vodi primitivniji, bučniji, kradljiviji, gori dio nacije. Šibicarski šljam, polusvijet, lumpenproletarijat. Začuđujuće je kako opozicija pristaje na tu prljavu igru – čovjek bi se dao kladiti da se to neće promijeniti ni kod izglasavanja ustavnih promjena kada bi vladajuće, u ovakvom rasulu u kakvom su danas, mogli krajnje lako stisnuti. Omogućiti glasanje samo živima – ah, strašna li zahtjeva – odvojiti državnog odvjetnika od utjecaja politike, osigurati neovisne javne medije, sve te civilizacijske tekovine naša opozicija čeka na pladnju, kao da će joj ih netko darivati….
Uostalom, zbog uskrsavanja mrtvih za izbore dosad je stradao samo jedan lik, nekakav proverbijalni zagorski epizodist. Njegovo ime je Emil Grgec, a općinski sud u Zlataru osudio ga je na deset mjeseci zatvora zato što je na prošlim izborima izveo čudo masovne resurekcije. “Ovaj je seoski maher od procedure konkretno na listu stavljao imena preminulih ljudi, te je izmislio 206 potpisa zajedno s pripadajućim osobnim brojevima”, izvijestio je o presudi tjednik “Nacional”. “Svoje nestašluke je obrazlagao nedostatkom vremena, a mrtvi ljudi na listi zapravo su njegovi sumještani čije je ovaj lijesove nosio na sprovodima.” Grgec je na lokalnim izborima, od 14. do 26. travnja u Oroslavju, prikupljajući potpise birača koji podupiru HDZ-ova kandidata Milana Babića za gradonačelnika, “u tablicu s popisom birača unio neistinite podatke o biračima, njihovim brojevima osobnih iskaznica i vlastoručno ih potpisao te je taj popis predao kao prilog prijedlogu predlagatelja koalicije političkih stranaka. Kolegi Babiću Grgec, navodno, nije na vrijeme priznao da je nezakonito skupljao potpise jer je, kako je rekao – mislio da nitko neće primijetiti propuste”.
Čudo je kako ih je netko uopće primijetio!
“Samo smrt je dobar posao”, kažu Topalovići iz Kovačević-Šijanovog filma. Ovi izbori daju puni smisao toj uzrečici. Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, po neprijateljski raspoloženom tisku optuživan je zbog nekakvih afera. Gdje? U Posmrtnoj pripomoći! No ta je “afera” smrtno dosadna pa je, ni pored najbolje volje, nitko ne može razumjeti. Josipovića oponenti optužuju da je u toj tvrtki izveo neku malverzaciju, ali kakvu to nitko živ ne zna.
Predsjednički kandidat Boris Mikšić zna, međutim, da je njegov trijumf na prošlim predsjedničkim izborima spriječila vojska mrtvih – njih je, prema Mikšićevoj procjeni, čak 500 tisuća. Tih pola milijuna mrtvih njegovi su, kako je rekao, najozbiljniji suparnici. “Upotrijebili su tada 500 tisuća nepostojećih glasova da me ruše i da ne uđem u drugi krug jer sam nezavisan”, izjavio je Mikšić novinarima uoči predavanja potpisa potpore u DIP-u. Mikšićeva je procjena dosta visoka, jer je GONG na parlamentarnim izborima dopustio mogućnost pojave oko 20 posto mrtvaca iz dijaspore.
Ni mrtav!
Neki je britanski list svojedobno objavio da je umro George Bernard Shaw. Ovaj se javio s demantijem sljedećeg sadržaja: “Poštovani kolege, vaša vijest o mojoj smrti u načelu je točna, samo je malo preuranjena…”
Na ovim izborima spominje se i dosta, sadašnjih ili budućih, političkih mrtvaca. Miroslav Tuđman, primjerice, nema podršku birača i mnogi su ga već otpisali iz političkog života. Slična sudbina čeka i dr. Andriju Hebranga, koji se nasmrt naljutio na Hrvatsku televiziju jer su ga “izdajnici s Prisavlja” otpisali zbog nove ljubavi, Milana Bandića, u kojega sve nade polažu svi predstavnici sustava koji je već jednom nogom u grobu. Ne uspije li, u tu bi se kategoriju, kako pišu hrvatske novine, mogao preseliti i sam Bandić, kojemu cijela karijera visi o tankoj niti. No zagrebački gradonačelnik sebe sigurno doživljava kao Lazara, koji bi – umre li na ovim izborima – mogao uskrsnuti na nekim narednima. Doktor Ivo Sanader odnedavno je također politički mrtvac i u tom je smislu jedan od rijetkih leševa koji nema upotrebnu vrijednost na izborima – osim kao strašilo koje koriste njegovi protivnici. No kao kršćanin, Sanader pokazuje da vjeruje u tezu prema kojoj “bez smrti nema ni uskrsnuća”. Pokušava Sanader uskrsnuti, ali zasad mu zapinje jer iz njegova ormara masovno ispadaju − kosturi.
Šteta je jedino što mrtvaci kod nas imaju samo pasivno pravo glasa. Oni mogu birati, ali ne mogu biti izabrani. No ako bi se to pravo proširilo, a nema logike da se ne proširi, uskoro bismo mogli dobiti i prvog mrtvog pobjednika izbora. Jer prema svim relevantnim anketama Josip Broz Tito i dalje je najpopularniji političar s ovih prostora, pa nema nikakve sumnje da bi mu glasači, vidjevši njegovo ime, opet dali povjerenje. Vidjevši što su mu napravili u međuvremenu, Tito bi na taj prijedlog mogao reći samo jednu jedinu stvar: “Ni mrtav!”