Nacija Jugoslaven? Zašto ne!

Ostvariti pravo na izjašnjavanje Jugoslavenima osnovni je cilj udruženja “Naša Jugoslavija” koje se proširilo na tri republike nekadašnje SFRJ, na Srbiju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Savez udruženja pokazuje tendenciju širenja i na ostale bivše republike.

Zamisao o udruženju korijene vuče s interneta gdje se nekolicina članova našla na forumu slobodnajugoslavija.com. U protekle četiri godine udruženje je registrirano u Smederevu u Srbiji. Prije tri mjeseca, tek iz drugog pokušaja, stiglo je rješenje o registraciji i za ono hrvatsko u Puli, dok u Sarajevu na njega još čekaju.

Najprije odbijeni u registru udruga

– Konačno smo u januaru dobili odgovor da smo upisani u registar hrvatskih udruga, s obzirom na to da smo prvi zahtjev podnijeli još u decembru 2008. godine. Nakon devet mjeseci dostavljen nam je isprva negativan odgovor, jer se oni koji su odlučivali nisu obazirali na naše ideje, nego su rješenje bazirali na novinskim člancima u kojima smo optuživani da želimo rušiti Hrvatsku i da planiramo stvoriti Jugoslaviju, što nikada nismo izjavili. Žalili smo se na mišljenje onih kojima je smetala riječ “Jugoslavija” u nazivu, te od ove godine konačno i službeno postojimo kao udruga – kaže Zlatko Stojković, predsjednik hrvatskog udruženja “Naša Jugoslavija”, koje je osnovao s kolegama Matijom Rojnićem iz Pule i Krešom Šebom iz Zagreba.

Sva tri udruženja “Naša Jugoslavija” zalažu se za priznavanje jugoslavenske nacije, za smanjenje mržnje među narodima SFRJ, za oživljavanje i daljnje unapređenje odnosa i komunikacije među njima, za razmjenu iskustva po pitanju socijalne zaštite, opće sigurnosti građana i kvalitetnih društvenih odnosa. Deklaraciju o jugoslavenskoj naciji uputili su i Saboru, no odgovor nisu dobili.

– U Deklaraciji su navedeni razlozi zašto je potrebno priznati jugoslavensku naciju, koja je jedan od preduvjeta trajne stabilnosti na Balkanu. Jedno od osnovnih prava čovjeka je njegovo samoopredjeljenje, što je zagarantirano mnogim evropskim aktima i međunarodnim dokumentima – kaže Stojković, inače inženjer građevine.

Na prvi dan proljeća u Zagrebu su osnovali Savez Jugoslavena koji će djelovati kao koordinaciono tijelo.

– Riječ je o dijelu udruženja koji će voditi pregovore da bi bila priznata jugoslavenska nacija, dok nagodinu planiramo održati skup Jugoslavena odnosno skupštinu saveza. No, prvo moramo vidjeti kako će nas ljudi prihvatiti. Nadamo se da ćemo popularizirati pojam jugoslavenstva – kaže Stojković. Zasad imaju 800 članova u tri republike, od čega ih je polovica iz Bosne i Hercegovine, a oko 130 iz Hrvatske, dok su neki iz daleke Amerike ili još dalje Australije. Pristupiti udruženju trenutno je moguće jedino putem internetske adrese www.nasajugoslavija.org, sve dok ne dobiju prostor za rad.

Ljubav prema Jugoslaviji osnivači društva opisuju kao ljubav prema zemlji u kojoj su rođeni i u kojoj su “živjeli u miru, u zemlji u kojoj se nije pitalo što si po nacionalnosti, u zemlji punoj drugarstva”.

Tito nije htio budale oko sebe

Da li je riječ o nostalgiji? Matija Rojnić kaže kako nije riječ o žaljenju za nečim prošlim, jer on na taj način i dalje živi.

– Jugoslavenstvo je stil života. I danas živim u skladu s nekadašnjim duhom drugarstva i to mi nitko ne može uzeti. Ne skrivamo da je Jugoslavija imala mana, ali daleko više imala je dobrih strana, na primjer kroz radne akcije ljudi su se družili, školstvo je bilo kvaliteto, izgrađivane su mnoge tvornice, napredovala je privreda – kaže Rojnić, po zanimanju ribar.

Naglašavaju da ne grade kult Titove ličnosti, ali da imaju pozitivan stav prema njemu, jer je školovao narod “ne želeći budale oko sebe”.

– Dok ga neki zovu diktatorom, sam ne pamtim da se ikome poklonilo toliko drugih državnika iz cijeloga svijeta. Sve što je imao nije bilo njegovo, nije ostavio ništa svojoj porodici. Takav čovjek ne može biti diktator. I mladi ljudi koji nisu vidjeli kako se u Jugoslaviji živjelo, čitajući i obrazujući se uvidjeli su da nismo lagali. Razdvojili smo se jer premalo komuniciramo – smatra Rojnić.

– Ne radimo ništa protiv sadašnjih država. Ne želimo ih rušiti i ne planiramo ponovno osnivati Jugoslaviju. Samo radimo na smanjenu mržnje među narodima, a činimo to jezikom ljubavi, kako bi se stabilizirali nekadašnji dobri odnosi među narodima Jugoslavije. Nismo razmišljali o ponovnom stvaranju Jugoslavije, ali ako narod jednoga dana bude to htio, mi mu nećemo stajati na putu – zaključuju Stojković i Rojnić.