Crvena opasnost s Crvenog planeta

J. Hoberman: “An Army of Phantoms: American Movies and the Making of the Cold War”, The New Press, 2011.

Kako su to komunisti postali Marsijanci iz poslijeratnih holivudskih filmova? U kojem se trenutku crvena opasnost stopila s Crvenim planetom? I kako se uopće prijetnja od “tuđinaca među nama” povezala s prijetnjom od “izvanzemaljskih tuđinaca”?

Pitanje Marsa kao nedvojbeno marksističkog, dapače staljinističkog planeta koji prijeti Americi i američkom načinu života (tzv. amerikanizmu) jedno je od temeljnih koje postavlja filmski povjesničar J. Hoberman u knjizi “An Army of Phantoms: American Movies and the Making of the Cold War”. Neke podudarnosti između antikomunističke histerije i NLO-histerije odmah upadaju u oči. Godine 1947. javlja se fenomen Roswella i prve masovne epidemije viđenja izvanzemaljaca. Amerikanci počinju nebo držati na oku. Godinu dana kasnije, počinju prve čistke holivudskih komunista. Na oku se sada drži i Beverly Hills.

Hladnoratovska histerija

Još se indikativnijom čini 1951, godina druge velike čistke holivudskih komunista (komunističkih “suputnika”, ljevičara, progresivaca i new dealovaca), te godina kada je snimljen “The Thing from Another World”, film s kojim su leteći tanjuri sletjeli u Ameriku. Oba događaja na svoj su način označila vrhunac hladnoratovske histerije, kako u američkoj politici i društvenoj realnosti, tako i u kolektivnim fantazijama koje su strah od komunizma pothranjivale strahom od izvanzemaljske invazije.

“An Army of Phantoms” povijest je američkog filma između 1946. i 1956. godine i prednastavak Hobermanove povijesti američkog filma 1960-ih (“The Dream Life: Movies, Media and the Mythology of the Sixties”). No metodologija koja se krije iza ove povijesti nije standardno povjesničarstvo, već ambiciozni kulturološko-fenomenološko-povijesni mural, projiciran kroz filmove svog vremena.

Za Hobermana Hollywood je bojno polje. U njega svoje poruke i refleksije upisuju Drugi svjetski rat (prosovjetski filmovi “Mission to Moscow”, “The North Star” i “Song of Russia”), psihoza zbog atomske bombe, antikomunistička histerija, NLO-manija, rat u Koreji, maloljetnička delikvencija, tinejdžerska subkultura, te prijetnja koju Hollywoodu donosi televizija.

Vrijeme koje Hoberman pokriva je Pax Americanarama: s tek sagrađenog lasvegaškog hotela puca pogled na atomske gljive s Yucca Flatsa, iz radioaktivne pjene rađa se boginja seksa Marilyn Monroe, holivudska crvena vještica Dorothy Comingore završava u ludnici, a bračni par Rosenberg na električnoj stolici. Ekonomski procvat nameće iluziju da su svi bogati i da novac ne znači ništa, stara ljevica je mrtva, nova još nije rođena, a u samom Hollywoodu vodi se rat između progresivnih i antikomunističkih filmova, uključujući i obračun između dvojice kauboja, Garyja Coopera i Johna Waynea, koji je za “Točno u podne” rekao da je najantiameričkiji film koji je u životu vidio (usprkos tome, Cooperov vestern, nastao prema scenariju proganjanog scenarista, bio je najgledaniji film u Bijeloj kući: Eisenhower ga je gledao triput, Clinton dvadesetak puta, a i Bush je naručio jednu projekciju).

Predsjednik-kauboj

U Hobermanovoj povijesti poslijeratnog Hollywooda nedostaje nekih vrlo bitnih filmova: Hitchcock je gotovo u potpunosti ispario, Hawks se spominje tek na jednom ili dva mjesta, James Stewart također… No način na koji Hoberman širi povijest Hollywooda, uvezujući je u jedinstveni narativ vremena, čini “Vojsku fantoma” sočnom, gotovo nadrealnom historiografijom ne samo u užem filmsko-povijesnom, već i opće-povijesnom smislu.

S ulaskom Ronalda Reagana početkom osamdesetih u Bijelu kuću, to Hobermanovo širenje povijesnog konteksta Hollywooda dobit će i svoj epilog. Nakon Coopera u Bijelu kuću je ujahao i jedan predsjednik-kauboj. Krug je time zatvoren: povijest Hollywooda je postala povijest Amerike i obrnuto, povijest Amerike stopila se s povijesti Hollywooda.