Cijena ukradenih godina

Isplatom prve rate naknade od ukupno četiri milijuna kuna za neisplaćene plaće nakon nezakonitog otkaza prije punih dvadeset godina, u ožujku su završili radni spor i mučna dvadesetogodišnja drama Paje Rkmana, umirovljenog inženjera strojarstva iz Zagreba, bivšeg zaposlenika Državne tiskare – Vjesnik d.d.

Od 1989. i početka rada pa sve do 1991., Rkmanu je u Tiskari Vjesnik bilo dobro: radio je kao inženjer za sustav grijanja i klimatizacije u timu sa 17 ljudi. Za svoj je rad dobivao odlične ocjene.

Negdašnji NIŠPRO Vjesnik nestao je u srpnju 1991., kada su u famoznoj diobenoj bilanci nekretnine i imovina Vjesnika podijeljeni na 12 društava. Tiskara je izdvojena u posebno poduzeće još u svibnju 1991. i upisana kao Hrvatska tiskara d.o.o., a izabrano je i novo vodstvo. No, 1991/1992. Tiskaru su preuzeli direktor Muhamed Pašić i njegova ekipa. Počeli su s reorganizacijom u pripremi pretvorbe i ukidanjem radnih mjesta, uz ostala i Rkmanovim. Ta odluka Rkmanu je odmah bila sumnjiva, konzultirao se s pravnikom i ustanovio da nisu imali ovlaštenje za ukidanje ili otvaranje radnih mjesta, nego samo za premještaj radnika.

– Radnički je savjet tada još postojao, pa sam isticao da mi mora odobriti reorganizaciju. No, u upravi su nastavili s otkazima, da bi njihov tadašnji pravnik nestručno složio čak i zahtjev koji je otišao pred sindikat. Bilo je dovoljno samo tjedan dana da oborimo rješenja o otkazima. Morali su nas vratiti na posao – kaže Rkman, dodajući da je svojim otporom vjerojatno beskrajno iživcirao nekoga u Vjesnikovoj upravi.

Kobni godišnji odmor

Rkman nije imao sreće, tvrde svjedoci tih neslavnih vremena u Vjesniku – morao je stradati jer je ukazao na pokušaj nezakonitih otkaza. Uprava je, tvrde, samo čekala priliku da ga otpusti i to radi navodnoga teškoga kršenja radne discipline.

– Otišao sam na godišnji odmor krajem kolovoza na temelju rješenja iz proljeća te godine. No, kako je to bila normalna praksa, nisam koristio godišnji odmor prema datumima u rješenju, nego na temelju dogovora s rukovoditeljem. Svi su tako radili, ali samo su mene optužili da sam napravio težu povredu radne discipline. Sazvali su i disciplinsku komisiju, kojoj sam čak prije toga bio predsjednik. Koja blamaža i sramota! Rješenje: dali su mi otkaz s odgodom, koji stupa na snagu ako u roku od šest mjeseci ponovim disciplinski prekršaj – priča Rkman.

Nakon što se približio istek roka od šest mjeseci, u veljači 1992. Rkman se opet našao pred disciplinskom komisijom.

– Iskoristili su radove u jednom pogonu Tiskare i uvođenje novog sustava grijanja da me optuže da ih nisam dobro projektirao. Navodno sam stavio više radijatorskih članaka nego što je bilo potrebno, odnosno razbacivao sam se materijalom. Upozorio sam ih da nisu dovoljno stručni da daju takve procjene, no oni su angažirali nekog svog stručnjaka koji je dokazao da sam u hali predvidio deset radijatorskih članaka previše. Ukupna razlika možda je bila, u sadašnjoj protuvrijednosti, oko 1.000 kuna – prisjeća se Rkman.

Optužili su ga i za neuspjeh projekta klimatizacije jednog izdvojenog pogona, za koji naručitelj jednostavno nije imao novca. Ishod: 12. ožujka 1992. dobio je otkaz, praćen izuzetno opasnim glasinama.

– Plasirane su glasine da sam tijekom uzbuna u ratnoj 1991. viđen na mojoj zagrebačkoj terasi sa snajperom. To se ubrzo proširilo i po Tiskari, a nije prošlo dugo i počelo se pričati da su me i na televizijskim snimkama vidjeli na barikadama među srpskim pobunjenicima, iako sam cijelo vrijeme bio u Zagrebu – kaže Rkman.

U ožujku 1992. na Općinskom sudu u Zagrebu pokrenuo je spor radi poništenja odluke o otkazu. Vjesnikova inženjera od početka je zastupao jedan ugledni zagrebački odvjetnik, a radni spor dobio je dvadeset godina kasnije njegov sin, koji je bio dječarac kada je Pajo Rkman angažirao njegova oca.

U dvadeset godina održano je 19 ročišta, a iako je radni spor po svojoj prirodi hitan, jer je tako propisano zakonom, prva važnija presuda bila je ona Općinskog suda u Zagrebu od

7. veljače 2001., kojom je bila poništena odluka o otkazu i Rkman je vraćen na posao. Naravno, već 15. listopada 2002., povodom žalbe Tiskare Vjesnik, Okružni sud u Zagrebu ukinuo je presudu Općinskog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

Općinski je sud 16. prosinca 2004. usvojio Rkmanov tužbeni zahtjev, pa je Županijski sud u Zagrebu 8. svibnja 2007. – odbivši žalbu Tiskare Vjesnik – Rkmana vratio na radno mjesto tehnologa za grijanje i klimatizaciju, odakle je nedavno otišao u mirovinu. No, ostalo je neriješeno pitanje iznosa i isplate neisplaćenih plaća te je predmet opet vraćen na ponovno suđenje. Tiskara Vjesnik uložila je reviziju Vrhovnom sudu, koji ju je 2010. odbio.

Šepava isplata

Za to je vrijeme Općinski građanski sud u Zagrebu nastavio postupak utvrđivanja naknade i određen je višemilijunski iznos, nastao pribrajanjem zakonske zatezne kamate na dohotke neisplaćene od 15. travnja 1992. do 15. srpnja 2007. Županijski sud je očekivanu žalbu odbio 29. studenoga 2011. i tada je presuda napokon postala pravomoćna.

No, to nije bio kraj Rkmanovim mukama: Tiskara Vjesnik odugovlačila je s isplatom, pa je Rkmanov odvjetnik morao u veljači ove godine pokrenuti ovršni postupak radi prisilne naplate potraživanja. Na molbu tuženoga, Vjesnika d.d., Pajo Rkman je pristao da mu se dug otplati u obrocima, kako ne bi doveo u blokadu Vjesnik d.d. i otežao položaj bivših kolega kojima se neredovito isplaćuju plaće. Prva i jedina rata u punom iznosu isplaćena mu je u ožujku, jer Vjesnik d.d. zbog ogromnih poteškoća nije mogao poštivati dogovoreni ritam otplate u šest mjesečnih rata do kolovoza, mjeseca u kojem gotovo ništa nije isplaćeno.

– Dužni su mi oko 3,5 milijuna kuna, to je negdje oko iznosa mjesečnih plaća svih 350 sadašnjih zaposlenika Vjesnika d.d. i nadam se rješenju zbog kojeg neće trpjeti radnici. Dosad sam imao maksimalno strpljenje, no trebalo je sve to preživjeti. Ubitačno je biti 15 godina bez posla, posebno nakon nezakonitog otkaza – kaže Rkman.

Šoštarić: Kolega Rkman razumije našu situaciju

Iznos koji Vjesnik d.d. treba isplatiti kolegi Rkmanu zajedno s kamatom nešto je manji od četiri milijuna kuna. Dosad smo mu isplatili manji dio iznosa, no zahvaljujući njegovu razumijevanju dogovorili smo otplatni plan te se nadam da ćemo uspjeti otplatiti iznos koji predstavlja veliko financijsko opterećenje za Vjesnik d.d. Zakoni se trebaju poštivati i tu dileme nema – odgovorio je Zlatko Šoštarić, predsjednik Uprave Vjesnika d.d. na naš upit o slučaju Rkman.

– Dogovorili smo otplatu u šest rata, imamo problema, no kolega Rkman je svjestan situacije u kojoj je Vjesnik d.d., pa pokazuje razumnu toleranciju. Inače, osobno sam razgovarao s kolegom Rkmanom. Razgovor je bio vrlo ugodan, a kolega je sam rekao da su prijašnje uprave pokazale malo razumijevanja. Da su željele razgovarati, danas bi iznos bio daleko manji. Osobno razumijem kolegu Rkmana i moram reći da smo i dalje u kontaktu – zaključio je Šoštarić.