Deset godina filmova i tolerancije

Za otprilike dva tjedna počinje jubilarno, deseto izdanje Zagreb film festivala, na kojem će publika od 14. do 21. oktobra imati priliku vidjeti neka od najznačajnijih recentnih ostvarenja filmske umjetnosti. Borisa T. Matića, direktora ZFF-a, na početku razgovora pitamo koji su mu ovogodišnji aduti i hoće li se, osim novih programa, jubilarni festival još po nečemu razlikovati od dosadašnjih.

– Na desetom nas ZFF-u očekuje više od stotinu filmova iz gotovo 40 zemalja. Publika će moći zaviriti u potpuno drugačije kulture od naše, jer ćemo prikazati filmove o životu u Africi, Saudijskoj Arabiji, na Islandu: od juga do sjevera i od istoka do zapada svijeta. Fokusirat ćemo se ipak na naše susjede iz Austrije, prikazati najuspješnije filmove jugoistoka Europe i ugostiti velik broj filmskih profesionalaca. Sve u svemu, bit će to jako raznoliko i šareno jubilarno izdanje. Od novosti izdvajam program pod nazivom “Industrija Mladost!” koji postaje stalnim dijelom našeg festivala. Riječ je o edukativnom programu, čemu smo oduvijek posvećivali posebnu pažnju, još od prvog izdanja i radionice “Palunko” u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza. U međuvremenu smo organizirali brojne radionice i predavanja, a od ove godine uz “Palunka” uvodimo i “Bibijadinu radionicu” za najmlađe. U suradnji s Društvom hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) pokrećemo međunarodnu radionicu “Moj prvi scenarij”, a dolaze nam i kolege iz Londona s radionicom “Mikrovejv”, na kojoj će pomoći mlađim kolegama pri planiranju niskobudžetnih filmskih projekata.

U festivalskom je programu najavljen i film “Klip” Maje Miloš, koji je izazvao brojne reakcije. Iz kojih ste ga razloga uvrstili i hoćemo li vidjeti još koji film iz regije?

“Klip” je na programu jer je riječ o izvrsnom filmu koji na vrlo specifičan i hrabar način oslikava dio svakodnevnice naših susjeda. Drugi film iz regije su “Djeca” redateljice Aide Begić, čiji smo prvijenac “Snijeg” prikazali prije nekoliko godina. Prvi je nagrađen u Roterdamu, proglašen je najboljim u regiji i zabranjen u Rusiji, a drugi je dobio priznanje žirija u Kanu. Dakle, to su najuspješniji ovogodišnji filmovi iz regije. Kratki film iz Crne Gore bit će i prvi crnogorski film koji smo uvrstili u program, a publika će imati prilike vidjeti i dokumentarac “Slotera Nika za predsednika”, koji kroz prizmu glumca iz kanadske B-serije “Tropikal hit”, nevjerojatno popularne u Srbiji 1990-ih, govori o vremenu pod Miloševićevom vlašću. Žao mi je što nećemo prikazati izvrsna dva domaća debitantska filma, “Pismo ćaći” Damira Čučića i “Sonja i bik” Vlatke Vorkapić. Oba su, naime, prikazana na programima domaćih međunarodnih festivala, pa ih zbog našeg pravilnika nismo mogli uvrstiti u program.

S obzirom na krizu, je li bilo teško naći sponzore? Koliki su ovogodišnji troškovi?

Već smo posljednjih nekoliko godina u krizi. Ništa novo, no jako smo tužni kada zbog nedostatka novca ne možemo ostvariti neku ideju. S druge strane, na sve se moguće načine dovijamo da sa svakim novim festivalskim izdanjem publici i sudionicima ponudimo nešto novo. Uz smanjena sredstva iz gradske blagajne, povećana su nam sredstva iz HAVC-a. Uspjeli smo povećati sredstva iz programa “Medija”, a kroz radionicu “Moj prvi scenarij” financijski nam pomaže i naš novi partner DHFR. Što se tiče sponzora, većina ih je ostala s nama unatoč krizi, pri čemu izdvajam generalnog sponzora T-kom i suradnju s Maks TV-om, koji već drugu godinu zaredom financijski i organizacijski pomaže da ZFF bude što kvalitetniji i uspješniji.

Kada se osvrnete unazad, jeste li zadovoljni onim što je učinjeno u deset godina? Koliko je i je li uopće ovogodišnje jubilarno izdanje – i repertoarno i društveno – napredovalo od onog prvog?

Jako sam zadovoljan, na svim nivoima. Ovih dana pregledavamo stare kataloge da se prisjetimo što smo sve i kako napravili, koje smo filmove i programe doveli pred našu publiku. Bilo je tu doista svega. Čini mi se da smo zadržali jaku edukacijsku notu, kroz razne projekcije i predavanja šireći znanje i toleranciju. Mislim da je to, uz upoznavanje publike s novim umjetničkim strujanjima i poticanje filmske proizvodnje, najvažniji segment jednog festivala. Bilo je tu i kontroverzi i izvanrednih situacija, ali tek sporadičnih, tri do četiri puta. U trenutku kada su se događale činile su nam se katastrofom, a sada se samo slatko nasmijemo i prepričavamo ih kao dobre anegdote. To je sve normalno u našem poslu.

Gle čuda, svi sve razumiju

U “Kerempuhu” se na srpskom jeziku s hrvatskim titlovima igra “Gospođa ministarka”, što redatelj Oliver Frljić objašnjava ukazivanjem na besmisleno potenciranje razlika između tih jezika. Na ZFF-u se nikada nisu titlovali filmovi iz regije?

Sjećam se da je potkraj 1990-ih srpski film “Rane” ovdje prikazivan s titlom, mislim da mu je hrvatski naziv bio “Ozljede”, što je podijelilo ovdašnju struku i cijelu javnost. Jedan je kolega tako izjavio da njegovo dijete ne mora znati što je “fioka”, pa se stoga srpski filmovi trebaju titlovati. Meni je to bilo super smiješno. U posljednjih nekoliko godina opet se vode rasprave o tome koliko su naši jezici različiti, slični ili jednaki, što je ludoooo… ja jako dobro razumijem srpski, a znam da i mene jako dobro razumiju u Srbiji, tako da filmovima zaista ne treba titl, unatoč raznim dušobrižnicima koji paze na čistoću jezika. I u Srbiji je sada aktualna izjava jednog političara koji se plaši okupacije od strane hrvatske kulture. Smiješno. A lani je i u hrvatskim i u srpskim kinima bila najgledanija srpsko-hrvatska koprodukcija, u kojoj se govori na nekoliko “različitih” jezika regije. I gle čuda – svi sve razumiju i hrle u kina. Što se tiče predstave u “Kerempuhu”, mislim da je to odličan marketinški trik i da ne postoji nijedan drugi razlog za titl. Frljić je u produkciji Duška Ljuštine napravio predstavu koja će puniti kazalište, kao i ostali njegovi hitovi.

Novi filmovi, programi i prateći sadržaji

Glavni natjecateljski program ZFF-a uključuje jedanaest dugometražnih igranih, deset kratkih igranih i 15 dokumentarnih filmova, među kojima je i “Klip” Maje Miloš. Natjecateljski program “Kockice” donosi aktualne kratkometražne naslove novih autora iz Hrvatske. Uz glavni program, tu su i popratni: program dugih i kratkih filmova za djecu “Bibijada”, pa “Moj prvi film” selektora Nenada Polimca, u sklopu kojeg ćemo vidjeti pet prvijenaca renomiranih austrijskih redatelja, te “Velikih 5”, program aktualnih filmova pet velikih europskih kinematografija – Španjolske, Francuske, Italije, Njemačke i Velike Britanije. Novost je i program špijunskih filmova nastalih između 1960. i 1974. s obje strane željezne zavjese, kao i retrospektiva dokumentarnih filmova Majkla Glavogera.