Intrigator
Katran & perje
Pazinski sud uplakao dvojicu glumaca
Tarik pod reketom
Diljem etera prolomio se bolni vapaj Tarika Filipovića, uzrokovan činjenicom da je sud stavio pod blokadu njegovu skromnu kućicu za odmor u Istri
Mediji su još jednom pali u katatonički stupor. Uvijek na strani siromašnih i napaćenih, velegradska sredstva priopćavanja zgražaju se nad okrutnom kaznom što ju je Tariku Filipoviću i Reneu Bitorajcu razrezao boljševički Općinski sud u Pazinu.
Najduhovitijim perjanicama hrvatskog glumišta nakon Nele Eržišnik prijeti kazna od četiri milijuna kuna jer su pirotehničkim sredstvima, na jednoj predstavi prije osam godina, zapalili ionako derutnu dvoranu pazinskog Pučkog učilišta. Diljem etera prolomio se bolni Tarikov vapaj, uzrokovan činjenicom da je sud već stavio pod blokadu njegovu skromnu kućicu za odmor u Istri, za koju plaća lihvarski tridesetogodišnji kredit. Filipović zbog svega noćima ne spava, pa je nevoljko odlučio potražiti pomoć medija koji su, kao što znamo, uvijek na strani siromašenih i napaćenih – poglavito glede činjenice da pohlepno pazinsko učilište nastoji maznuti goleme pare preko grbače zaslužnih umjetnika.
Ima nešto pozitivno u presudi koja još nije pravomoćna: činjenica je da će osiromašeni glumac, kako bi nabavio novu kućicu za odmor, ubuduće morati nastupati na televiziji oko 23 sata dnevno umjesto dosadašnjih 17. Do boli ćemo uživati u novim kviz-voditeljskim bravurama, dizajnerskim naočalama, impersonacijama Ćire Blaževića te cjelodnevnim reklamama za šampone.
“Žalba će promijeniti sve, neka ljudi znaju da se to može dogoditi i drugima”, naglašava Filipović. “Njegova supruga Lejla zajedno s njim proživljava dramu zadnjih osam godina”, dramatično je javio tjednik “Gloria”. “Mislim da se radi o pravosudnom reketu jedne male sredine. To bi trebalo spriječiti”, dodao je kroz suze Rene Bitorajac.
Petar Glodić
Prilike u sveučilišnim aulama ponovno se ugrijavaju nadomak ključanja
Ustanak operušanih
U kontinuitetu od ministra Dragana Primorca do Željka Jovanovića, Vlada svojim fiskalnim goropadništvom nameće sveučilištima odnos u kojem sve manje budžetske subvencije potonja jednostavno kompenziraju perušajući studente
U propulzivnoj akademskoj industriji, a to je ono kakvim hrvatska državna politika vidi moderni visokoškolski sustav, predstojeći jesenski semestar donosi bogat urod novim oblicima utjerivanja profita od studenata. Ili kamatarenja, riječima onih s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, koji su digli glas protiv drastičnog poskupljenja studijskih ECTS bodova odnosno školarine, uvedenog uoči samog upisa, i za slučaj da ih uprava odbije čuti, najavili blokadu.
Pobunili su se i na zagrebačkome Agronomskom fakultetu, što ukazuje na činjenicu da je bilo samo pitanje trenutka kad će se razmjerno pasivni studentski narod na fakultetima komercijalnih primijenjenih znanosti osjetiti i sam ugroženim dugogodišnjom krovnom austerity politikom hrvatske stranačke elite, pa da i tamo zapaluca plamen autentičnog socijalnog bunta, makar i tek zato kako bi im privremeno olakšali nepodnošljivi teret. Narečena elita, pak, dosljedno se drži istog kursa, jednako u specifičnom obrazovnom i znanstvenom području, te generalno; i HDZ i SDP, i HSS i HNS.
O tome su studentski aktivisti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, čiji plenum i dalje funkcionira, ovih dana izdali proglas, ucjenom nazivajući odnos koji Vlada, u resorno-ministarskom kontinuitetu od Dragana Primorca i Radovana Fuchsa do Željka Jovanovića, svojim fiskalnim goropadništvom nameće sveučilištima: sve manje budžetske subvencije potonja jednostavno kompenziraju perušajući studente.
Doživjeli su to na određeni način i studenti sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, odnosno 130 predbolonjskih apsolvenata koje je fakultetska uprava odlučila bolonjizirati, što podrazumijeva vraćanje na prvostupanjski studij i tek dogodine eventualni upis diplomskog, a usput bi im na skupljim školarinama već sada naplatili preko 300.000 kuna više negoli su mislili da će ih koštati preostali semestar studiranja.
Razni drugi fakulteti Sveučilišta u Zagrebu djelomično su izašli ususret studentskim zahtjevima, a od manje sretnih ambijenata izdvajamo još Dramsku akademiju, koja je ove godine prvi put uvela naplatu studija. Predstavnik studenata uložio je na tu odluku veto, što će stvari odgoditi samo do iduće sjednice fakultetskog vijeća, no bez obzira na ishod toga slučaja, ostaje nam zabilježiti da se prilike u sveučilišnim aulama ponovno ugrijavaju nadomak ključanja, s karakteristikom širenja fronte u više debitantskih sredina.
Igor Lasić
Hrvatski poslodavci za predsjednika svoje udruge izabrali direktora kompanije u njemačkom vlasništvu
Internacionala kapitala
Pitanje čije će interese Mudrinić zastupati nije tako spektakularno. Njegovo je imenovanje na čelo HUP-a samo još jedan pokazatelj da kapital ne poznaje granice i da je potpuno slijep na razlike između Mudrinića Ivice i Todorića Ivice
Predsjednik uprave Hrvatskog telekoma (HT) Ivica Mudrinić postao je u utorak novi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), organizacije kojom dominiraju čelnici najvećih kompanija što posluju u Hrvatskoj i koja predstavlja poduzetnike u Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV), zaduženom za trostranu komunikaciju između poslodavaca, sindikata i vlade.
Kao što je poznato, Hrvatski telekom je u vlasništvu Deutsche Telekoma, njemačke kompanije čiji je najveći dioničar njemačka vlada, a Ivica Mudrinić je za svoje poslovne rezultate direktno odgovoran njemačkim vlasnicima. Nijemci su si privatizacijskim ugovorom osigurali monopolsku poziciju zabranom ulaska drugih operatera na hrvatsko telekomunikacijsko tržište na određeni broj godina, ovisno o vrsti usluge, pa je dosad na to tržište pripušteno samo par operatera koji zajedničkim snagama deru građane ostvarujući enormne profite. Poznato je da oni te profite potom u cjelini iznose iz zemlje.
Poznato je, također, kako je HT posljednjih godina ostvarivao i iznosio te profite unatoč krizi te da je usred krize po nalogu njemačkih vlasnika podijelio na stotine otkaza. Kada je hrvatska vlada zbog izvlačenja dobiti nametnula operaterima vrstu posebnog kriznog poreza, nudeći im njegovo ukidanje ukoliko krenu investirati u Hrvatsku, ti su operateri izvršili na nju pritisak iz Europske unije, čitaj Njemačke, da se namet smjesta ukine. Poznato je da je on ukinut, a da se nikakve investicije nisu dogodile.
Ivica Mudrinić cijeli svoj uspon u poslovnom svijetu duguje tome što je 1990-ih bio visoko u nacionalističkom HDZ-u, što je političkim imenovanjem zasjeo na čelo tada državne telekomunikacijske tvrtke i što si je u njenoj privatizaciji osigurao da ostane visoko u HT-u. HDZ-u duguje i stan od 167 kvadrata koji je dobio od hrvatske države. Mnoge je stoga iznenadio kada se na početku krize među prvima usudio otvoreno kritizirati ekonomsku politiku HDZ-ove vlade, ali oni ne znaju što piše u njegovom ugovoru s njemačkim poslodavcem. Čisto sumnjamo da tamo piše da u svoje slobodno vrijeme može slobodno davati intervjue iznoseći slobodno svoje mišljenje bez obzira na to je li ono u strateškom interesu kompanije.
No iako je danas njemački čovjek, pitanje o tome čije će interese Mudrinić zastupati u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nije tako spektakularno. Njegovo je imenovanje na tu funkciju samo još jedan pokazatelj da kapital ne poznaje granice i da je potpuno slijep na razlike između Mudrinića Ivice i Todorića Ivice.
Ništa spektakularno neće se dogoditi ni kada njemački čovjek Mudrinić pošalje ljude iz HUP-a da u GSV-u zastupaju interese hrvatskih poslodavaca, jer je sam Mudrinić dosad kao predstavnik HUP-a već bio ne samo dopredsjednik GSV-a, nego i predsjednik tog tijela. Isti je Mudrinić, koji se pukim hirom menadžmenta Deutsche Telekoma ne zove Johan nego Ivica, trenutačno predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost, još jednog tijela u kojem sjede poslodavci, ministri i čelnici sindikata, i isti je Mudrinić član Savjeta za gospodarstvo predsjednika Republike Ive Josipovića.
Nikola Bajto
Splitski dnevnik već mjesec dana sije paniku zbog ubojstva Meksikanke na Marjanu
Oprez, “Slobodna Dalmacija” ponovno napada
Od ubojstva Meksikanke Selene Macedo na Marjanu 25. kolovoza splitski dnevnik “Slobodna Dalmacija” nije prestao sijati paniku među građanima, objavljujući iz dana u dan nategnuta mišljenja vještaka, psihijatara, forenzičkih i drugih stručnjaka o profilu “ubojice s Marjana”.
List je odmah nakon ubojstva, kada se još uopće nije znalo da djevojka nije silovana, objavio mišljenje jednog takvog stručnjaka, koji je upozorio da se u slučaju silovanja može očekivati novi napad ubojice u roku od mjesec dana. Histerično su se otad mijenjale teze na naslovnici, ovisno o tome je li istraga skretala prema Dubrovniku, Novom Sadu ili Zagrebu, no prodaji novina ipak najbolje pogoduje teza po kojoj je ubojica splitski manijak, budući serijalac.
Za to je ovih dana dobro došlo pisamce na lošem engleskom koje je jedna japanska gošća na odlasku ostavila svojoj domaćici, a u kojem je nakon dojmova o vremenu i dobroj hrani natuknula o nečemu što joj se dogodilo na Marjanu: “Strange old guy catched me. It was scared.” To je na hrvatski prevedeno kao “Čudan stariji čovjek me uhvatio na Marjanu, bilo je zastrašujuće”, no Japanka tome nije posvetila više pažnje, već u pisamcu odmah nastavlja o divnom pogledu, snimljenim fotografijama i kupanju na Bačvicama.
No dalje je zato otišla “Slobodna” koja je pozvala još jednog stručnjaka da objasni kako, “u slučaju da je riječ o istoj osobi”, napadač vjerojatno ima oko 40 godina, bez obzira na to što Japanka spominje “starijeg čovjeka”. Iako policija još nije stupila u kontakt s Japankom, već sutradan se pojavio naslov “Napadač s Marjana vreba treću žrtvu”.
Nikola Bajto
Kratko & jasno
Sven Milekić, Koalicija za REKOM
Mediji šute o REKOM-u
Hrvatskoj javnosti ostalo je nepoznato da je Koalicija za formiranje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima 1990-ih (REKOM) u glavnim gradovima država na prostoru bivše Jugoslavije 22. septembra organizirala akciju obraćanja šefovima država. Tražilo se pokretanje službenih procedura za ispitivanje pravnih i ustavnih mogućnosti za osnivanje REKOM-a?
– Akcija slanja po sto razglednica iz svakog glavnog grada bila je uspješna i u Zagrebu i cijeloj regiji jer smo ostvarili što smo naumili. Odaziv je bio dosta dobar, nije bilo nikakvih negativnih komentara ni vrijeđanja.
No, što znači šutnja medija u Hrvatskoj o toj akciji?
– Medijska pokrivenost akcije je bila loša, ali to ne znači da u javnosti ne postoji želja za osnivanjem REKOM-a, već da mediji pokušavaju kreirati i kanalizirati interes javnosti. Da su je mediji pratili na pravi način, akcija bi bila prepoznatljivija i više bi ljudi sudjelovalo.
Bi li onda i broj potpisa za REKOM tijekom lanjske peticije u Hrvatskoj bio veći?
– To je bio rezultat više faktora, od kojih je najvažniji bila presuda generalima desetak dana prije početka same akcije, a koja je stvorila negativnu atmosferu u javnosti. Nepoželjne i medijski opstruirane bile su sve teme koje nisu išle na to da hvale generale. Peticija je, uz nekoliko iznimaka, bila slabo popraćena, a više medija krenulo je u negativnu i prljavu kampanju protiv Koalicije i njenih ciljeva, što je uz nespremnost ljudi na takav vid akcije doprinijelo malom broju potpisa. Akcije Koalicije u Hrvatskoj odvijaju se dosta slabo, ali ne i toliko loše kako prema medijima izgleda.
Inicijativu baš ne podržavaju ni političari. Jeste li i pored svega optimist?
– Ta je tema problematična političarima baš zato što je ozbiljna i nije za olako izjašnjavanje. Dobro je da je tako. Mi ne želimo verbalne podrške koje poslije neće biti konkretizirane, već da sve prođe kroz strukture vlasti. Od država trebamo zakonski okvir kako bi se ta Komisija formirala, a dalje se može prepustiti civilnom društvu. Osim toga, kod ovakvih pitanja samo regionalna akcija ima smisla.
Nenad Jovanović