Kult ličnosti

BRANISLAV DIMITRIJEVIĆ I MIKA HANNULA osmislili su kao kustosi 53. Oktobarski salon, renomiranu međunarodnu likovnu manifestaciju koja se ovih dana održava u Beogradu. Oktobarski salon, na kojem sudjeluje četrdesetak stranih i domaćih umjetnika, održava se pod motom “Dobar život” i tematizira pitanja globalne krize. Otvoren je u bivšoj zgradi Geozavoda, jednoj od najljepših, ali i najzapuštenijih zgrada u Beogradu, koja je i sama simbol negdašnjeg dobrog života, a onda i njegovog nestanka s ovih prostora. Direktorica Kulturnog centra Grada Beograda Mia David zamolila je publiku da pažljivo obilazi izložbu u toj krhkoj zgradi, koja će poslije Salona vjerojatno biti trajno zatvorena. Izložba je otvorena uz dežurstvo vatrogasne ekipe, koja će biti prisutna do kraja Oktobarskog salona početkom narednog mjeseca.

ZORAN TADIĆ (1941 – 2007), točnije njegov film “Treća žena” predstavljen je u sklopu 50. Viennalea, Bečkog međunarodnog filmskog festivala. Zahvaljujući tom filmu, Tadić se našao u društvu filmskih velikana kao što su Stanley Kubrick, Blake Edwards, Sidney Lumet, Bob Rafelson i drugi. Prije projekcije filma, publiku je pozdravio Gerhard Strassgschwandtner, utemeljitelj jedinog muzeja na svijetu posvećenog jednom jedinom filmu – “Trećem čovjeku”. Doživljavajući Tadićev film kao remake djela Carola Reeda, kojem je Zoran Tadić zaista i posvetio svoje ostvarenje, baš kao i piscu Grahamu Greenu i filmskom kritičaru Vladimiru Vukoviću, Strassgschwandtner ga je uvrstio u Muzej “Trećeg čovjeka” i organizirao mu projekciju na festivalu.

MILE STOJIĆ, pjesnik iz Sarajeva, dobitnik je regionalne nagrade za poeziju koja nosi ime crnogorskog pjesnika Riste Ratkovića. Nagradu je osvojio zbirkom “Dunia” koju je objavio zagrebački V.B.Z. Priznanje je Stojiću uručeno 21. rujna u Bijelom Polju na tradicionalnoj svečanosti. U užem izboru ove su se godine našle i zbirke Olje Savičević Ivančević, Miljenka Jergovića, Enesa Halilovića i Jelene Lengold. U obrazloženju žirija stoji: “Zbirka ‘Dunia’ rad je majstora. ‘Dunia’ je pjev o zemlji, o onoj u kojoj smo mi Južni Sloveni nekada živjeli, o onoj u kojoj Stojić živi, onoj koja je preživjela sve zločine i razaranja, o onoj u koju će nas, sve do jednoga, na koncu spustiti.” Stojić je autor brojnih poetskih i esejističkih knjiga, dobitnik je mnogih književnih nagrada, među kojima i Goranovog vijenca poezije.

MIRA BANJAC, poznata kazališna glumica, ovih je dana bila gošća Narodnog pozorišta u Banjoj Luci, gdje je započela njezina glumačka karijera, koja traje pune 62 godine. O svojim glumačkim počecima Mira Banjac je rekla: “Sećam se da smo bili mladi, malo više vredni i siromašni, ali srećni. Tada imati bicikl je kao danas imati porše, i mi smo tim ‘poršeom’ išli u Šeher na kiselo mleko i ćevape. Naveče smo sastanke zakazivali pred prelepom Ferhadijom, a kada smo se hteli ‘umešati’ u drugi svet, skockali bi neke parice i otišli u hotel ‘Palas’ na kolače. Posebno sam volela đačku publiku, oni su donosili cveće, počupaju ga, pa zamotaju u novine i donesu.”

SANDRA STERLE, jedna od najaktivnijih umjetnica performansa u regiji, izložila je svoje radove u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, na poziv Art komune, Asocijacije za promociju umjetnosti svim sredstvima. Radi se o ciklusu izložbi angažirane umjetnosti pod nazivom “Hrabrost!” kojima se žele tematizirati pitanja o smislu i položaju angažirane umjetnosti u društvu koje je u permanentnoj krizi. Sandra Sterle predstavit će se svojim radovima “Ukazanje”, “Mučnina”, “Desetoboj”, “Istinite priče”, “U posjetu realnosti” i drugima. Sudjelovat će u panel diskusiji pod nazivom “Koliko umjetnosti, koliko hrabrosti?”.

SALMAN RUSHDIE autor je autobiografske knjige u kojoj vrlo kritički govori o slavnima i o samome sebi, ali i o tegobne 23 godine skrivanja nakon smrtne presude ajatolaha Homeinija zbog “Sotonskih stihova”. Knjiga nosi naslov “Joseph Anton”, po pseudonimu kojim se Rushdie koristio u godinama skrivanja. U razgovoru za francuski “Le Monde” pisac je ustvrdio da je nešto otišlo krivo u samom srcu islama: “Za mene je tragedija što je ta kultura nazadovala do ove točke, kao rana koju smo si sami nanijeli. Islam u kojem sam odrastao bio je otvoren, mnogi gradovi muslimanskog svijeta bili su kozmopolitski i s obiljem kulture, islam je bio pod utjecajem sufizma i hinduizma, a ne ovakav koji se sada munjevito širi. Postoji granica iza koje naprosto više ne možete kriviti Zapad.”

VLADIMIR MAJAKOVSKI I VELIMIR HLEBNJIKOV, ključni predstavnici ruskog futurizma, bili su centralna tema međunarodne konferencije “Ruski futurizam: povodom 100-godišnjice almanaha ‘Šamar društvenom ukusu'” koja je ovih dana održana u Moskvi. Ruski futurizam, čiji je manifest objavljen 1912. godine, nastao je pod utjecajem Marinettijevog futurizma, ali se od njega razlikovao ideološki, prije svega naklonošću prema idejama Oktobarske revolucije, i u odnosu prema umjetnosti i tradiciji. Dok su talijanski futuristi bili za rušenje i spaljivanje muzeja i biblioteka, ruski su bili za premještanje umjetnosti iz institucija i njihovo približavanje narodu. U okviru konferencije otvorena je i izložba “Likovi nezaboravnog vremena”, koju je priredio Teatar pjesnika.