Most kojeg neće biti

Pelješki most najvjerojatnije neće biti nikada sagrađen, a i za otvaranje hrvatskoga cestovnog koridora u zaleđu Neuma trebat će još podosta delikatnih pregovora i odricanja – zaključak je to koji su hrvatski predstavnici donijeli s trilateralnog sastanka, na ministarskoj razini, Hrvatske i Bosne i Hercegovine te Europske komisije u Bruxellesu 19. rujna. Ali, nemoguće je u javnosti čuti ili pročitati takav, vjerodostojan izvještaj s te sesije, pa ćemo riječ ovdje dati našem sugovorniku iz visokih diplomatskih krugova.

– Pitanje mosta riješeno je tom zgodom po kratkom postupku: potpredsjednik EK-a Siim Kallas, nadležan za pitanja transporta, i komesar za regionalnu politiku Johannes Hahn, dali su hrvatskim ministrima jasno do znanja da europski porezni obveznici neće platiti gradnju mosta dok se trima studijama ne dokaže njegova puna opravdanost. Radi se o studiji ekonomske isplativosti, studiji utjecaja na okoliš i studiji doprinosa regionalnog razvoja RH i EU. Zatim su svoju skepsu prema tome još potkrijepili retorički upitavši zašto se most za Siciliju “gradi” već 40 godina, te sami odgovorili – zato što nije isplativ – prenosi nam dobro upućeni izvor.

Zapeli u nedoumicama

O mostu više nije bilo govora, a hrvatski predstavnici s Vesnom Pusić na čelu usmjereni su da rješenje potraže najprije u dogovoru s kolegama iz susjedstva; na tom sastanku bio je i bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija. Također, objašnjeno im je da bi čim prije morali obratiti pažnju na alternative mostu, za povezivanje odvojenih dijelova Hrvatske, i razmisliti o njihovoj provedbi. Posrijedi je u prvom redu zatvoreni cestovni koridor iza Neuma, što pak otvara čitav set dodatnih složenih pitanja, koja ovaj put stavljaju na kušnju i fleksibilnost EU-a.

Prekogranični prometni aranžmani između dviju zemalja uređivani su, naime, sporazumom između predsjednika dviju zemalja Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, sklopljenim 1999. godine. Taj se akt umnogome provodio, iako u Hrvatskoj nije bio saborski ratificiran, ali je praksa napredovala ispred formalnosti, pa je tako Hrvatska koristila pogodnosti bržeg i jednostavnijeg prolaza kroz Neum. S druge strane, EU ne želi preuzeti obaveze iz sporazuma prema Bosni i Hercegovini, a posredstvom svoje skorašnje članice Hrvatske, koja dio suvereniteta prenosi na kontinentalnu zajednicu država.

No, EU se ipak poziva na baštinu tog sporazuma, onda kad želi jednostavnije riješiti prilike na budućim svojim vanjskim granicama, a znamo li da interes RH oko Neuma postaje interes EU-a. Stoga i EK nastoji privoljeti BiH da ustupi susjedu veća prava na svom teritoriju, negoli dobiva zauzvrat. Ovom je prilikom društvo u Bruxellesu zapelo u nedoumicama oko regulacije prijevoza robe animalnog porijekla Jadranskom magistralom kroz Neum, dakle, između Dubrovnika i Ploča. Ali, očito je da će jednako zapeti i na temi koridora.

– Traži se da BiH nema pravo npr. otvoriti zapečaćeni hrvatski kamion u prolazu kroz Neum – nastavlja informator ovog tjednika – dok se njoj ne garantiraju ni približne olakšice u korištenju luke Ploče. A ta su pitanja bila vezana sporazumom Tuđman-Izetbegović. Znači, EU inzistira – a ne više Hrvatska, što je bitan podatak – da se BiH odrekne dijela svog suvereniteta, danas na magistrali, sutra na koridoru u neumskom zaleđu, i da ujedno zaboravi na iole jednostavniji promet robe između lučkog terminala u Pločama i svoje teritorije. Uvjeren sam da nijedna zemlja EU-a ne bi pristala na nešto slično, jer bi to za nju značilo izravnu štetu.

BiH bi tako morala detaljno prijaviti te zatražiti dopuštenje za svaki pojedinačni robni transport iz Ploča, luke koja živi od posla s tom državom, i morala bi trpjeti usputne kontrole što ih nameće EU. Ne bi bilo dovoljno pristati na zabranu prometovanja točno određenim ilegalnim, kao i opasnim robama. A za eventualni koridor iza Neuma, EU prihvaća samo totalno ustupanje suvereniteta na tome ograđenom dijelu bosanskohercegovačke teritorije, po čemu bi i za prometne nesreće na njemu bila nadležna hrvatska policija.

Zajednički interes

Bosna i Hercegovina, prilično razumljivo, ne želi tako lagano odustati od reciprociteta imanentnog sporazumu Tuđman-Izetbegović, sve dok se taj dokument imalo uzima u obzir. To znači da će ona ustrajati na zahtjevu – kako joj je i obećano na ekspertnom sastanku, uoči ministarskog – da na putu do Ploča ima transportna prava kao i Hrvatska kroz zaleđe Neuma, pa je nasuprotna pregovaračka strana uvelike prinuđena uzeti bosanskohercegovački interes zaozbiljno. Osim ako EU ne odluči financirati Pelješki most iz političkih razloga, usprkos njegovoj neopravdanosti u mnogom drugom smislu.

– Ključna je činjenica pritom da EU ne želi popustiti, naime, zbog sebičnih motiva. Hrvatska više nema razloga protiviti se takvom reciprocitetu, sad kad joj je ionako poručeno da ne planira nikakva rješenja bez dogovora s BiH. Hrvatska bi danas – nakon prošle vlade koja je opstruirala proces – pristala na manji suverenitet u Neumskom koridoru, kao i jednake olakšice za BiH do Ploča. Ali, za Bruxelles to predstavlja posve novo, nepoznato iskustvo, a znatno različito od npr. slučaja Kalinjingrada – zaključuje naš sugovornik.

Novo i nepoznato bi joj također bilo iskustvo s koridorom u korist Hrvatske, no to se među komesarima Europske komisije smatra pozitivnim presedanom, dok bi im bosanskohercegovačke olakšice na putu do Ploča – ujedno kroz EU – značile negativni presedan. EU-birokracija, kao i svaka druga, nerado izlazi van utabanih okvira, no čini se da će morati poduzeti korak više radi prevladavanja blokade o koju su se RH i BiH zaglavile, ovaj put ne isključivo svojom krivnjom. Uza sve drugo, valja imati na umu da se u ovom predmetu Sarajevu ne žuri koliko Zagrebu i Bruxellesu, u nastojanju da srede sve zaostale odnose prije negoli se dogodine ujedine.

Ipak, načelno slaganje aktualnih vlasti dviju susjednih država oko dijela navedenih tema, kvaliteta je u kojoj možda leži rješenje za naoko fatalno zapetljanu problematiku. A to bi za društva obiju zemalja bio dobitak vredniji od roba čiji se transport ugovara. Zajednički nastup i čak pritisak prema višim instancama EU-a, zbog evidentnog zajedničkog interesa, a umjesto dosadašnjeg uobičajenog pritiska prema njima iz obrnutog smjera, nesumnjivo bi udario temelje mostu značajnijem i kudikamo više opravdanom od Pelješkog.