Pokrajine

Lopovski biznis u zabačenim selima poprimio velike razmjere

Krađa starih banijskih kuća

U Konzervatorskom odjelu u Sisku kažu kako samo u njihovoj županiji godišnje nestane tridesetak starih kuća. Krađe su učestale i na granici Banije i Korduna, u brdskim selima i zaseocima oko Gvozda. Policija se trudi da lopovima uđe u trag, ali uspjeh je polovičan

Uništavanje nacionalne graditeljske baštine na Baniji i Kordunu poprima sve veće razmjere: iako su tradicionalne autohtone drvene kuće, izgrađene u 18. i 19. stoljeću, pod zaštitom države, vješti mešetari ih kradu ili budzašto kupuju, ruše, odvoze i potom uglavnom skupo prodaju na ilegalnom tržištu.

U Konzervatorskom odjelu u Sisku kažu kako samo u njihovoj županiji godišnje netragom nestane tridesetak starih kuća, pravih bisera nekadašnjeg graditeljstva. Nerijetko se prepoznatljive banijske ili kordunaške drvene kuće mogu vidjeti na zagorskim brežuljcima, na obalama Save u Slavoniji, pa čak i u Dalmaciji, a sve odreda su bez ikakvih papira postavljene na mjesta gdje ni povijesno ni estetski ne pripadaju.

Recept je jednostavan. “Hauzmajstor” ili njegovi skauti u raseljenim selima i napuštenim vrletima Banije i Korduna pronađu staru drvenu kuću u dobrom stanju, raspitaju se o vlasniku, koji je u većini slučajeva u Srbiji, stupe s njim u vezu i za 2.000 do 5.000 eura kupe objekt, koji tada rastavljaju, pomno bilježeći raspored greda i dasaka te ih pod okriljem noći odvoze. Kuća je spremna za prodaju i montažu bilo gdje u Hrvatskoj ili inozemstvu, ali po višestruko višoj cijeni.

Zaštićena baština

– Pojava ilegalnog uklanjanja kuća sve je izraženija na Baniji, posebice na području Dvora. Upravo je zbog toga Ministarstvo kulture donijelo 2005. konzervatorsku osnovu za Općinu Dvor, kojom je propisan postupak sa zaštićenom baštinom. Posebno vrijedne i zaštićene cjeline s okućnicama su, primjerice, u selima Gorička, Komora, Gornja Oraovica, Ljeskovac, Šušnjari i drugima. Inače, Sisačko-moslavačka županija izuzetno je bogata primjercima tradicionalnog graditeljstva, pa utoliko više imamo obavezu čuvati ih, zaštititi, obnoviti ili prenamijeniti. Ovog je trenutka 20 starih kuća u našoj županiji u registru kulturnih dobara, a iz programa javnih potreba u kulturi za svaku se izdvaja 50.000 do 70.000 kuna godišnje. Nažalost, stotine ostalih su na meti pljačkaša – objašnjava Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku.

Svojevremeno je Konzervatorski odjel oštro reagirao na izjavu bivšeg urednika “Vjesnika” Nenada Ivankovića, koji se pohvalio kako je kod Gvozda kupio 11 starih drvenih kuća, objašnjavajući da u Karlovačkoj županiji namjerava sagraditi etno selo. Sasvim slučajno, Ivanković je zaboravio od Konzervatorskog odjela zatražiti stručno mišljenje, suglasnost i dozvolu.

U Kobiljaku policija je zatekla jednog Petrinjca koji je bez dozvole demontirao i složio na kamion staru drvenu kuću, a zabilježen je i slučaj pokušaja prelaska državne granice s drvenom građom autohtone banijske kuće.

Posljednjih godina krađe starih drvenih kuća učestale su na samoj granici Banije i Korduna, u brdskim selima i zaseocima oko Gvozda. Koliko god se policija trudila da lopovima uđe u trag, uspjeh je polovičan. Tu i tamo otkriju se neki počinitelji jer do policije dolaze prijave vlasnika ili susjeda. One nešto pametnije lopove, koji s vlasnikom postignu dogovor i kuću plate, pa je rastave i odvezu bez znanja i dozvole Konzervatorskog odjela, teško je otkriti jer je i vlasnicima u interesu da šute.

– U posljednjih pet godina imali smo 14 slučajeva krađe drvenih objekata na području Općine Gvozd. Uglavnom se radi o kućama, ali nađu se tu i staje i sjenici. U osam slučajeva počinitelji su pronađeni, a svih osam krađa počinili su dvojica pljačkaša, pa nije teško zaključiti da su imali osigurano tržište za staru građu ili cijele kuće. Protiv njih su podnijete kaznene prijave – kaže Marijan Brnad, načelnik policijske postaje u Gvozdu.

Lažni namještaj

Od mještana zabačenih sela saznajemo da postoji još jedna isto tako unosna i prilično rafinirana varijanta pljačke. Naime, nepoznati došljaci kradu ili kupuju dijelove drvene građe kuća starih 100 i više godina. Od tog materijala u svojim radionicama proizvode dijelove namještaja u starinskom stilu, a kako kupac lako može provjeriti starost drveta, ostaje u uvjerenju da je kupio vitrinu, policu ili noćni ormarić izrađene u 18. ili 19. stoljeću. I sve to masno plati.

U Donjem Selištu kraj Gline, u drvenoj kući koja se nadaleko raspoznaje po “badži”, valjkastom limenom ornamentu na čijem se vrhu šepuri pijetao koji pokazuje smjer vjetra, žive Milka i Đuro Gvoić.

– Kuću je 1918. sagradio moj pradjed Simo i tada je bila najljepša u selu. U njoj se generacijama rađalo, ženilo, udavalo i umiralo. Bilo je u selu još nekoliko takvih kuća, ali su uglavnom napuštene, zaboravljene i propadaju. Tu i tamo netko dođe pa se raspituje za cijenu moje kuće, objašnjavajući kako bi je dobro platio, a kuću demontirao i odvezao. Takvih kupaca se odmah riješim jer nema tog novca za koji bih dao ovu ljepoticu. Zimi je topla, ljeti prohladna i u 100 godina izdržala je mnoge oluje i gromove. Nekoliko kuća u selu, koje su građene od cigle u isto vrijeme kada i moja, urušile su se i propale. Eto, moja drvena, u kojoj nema niti jednog željeznog čavla, stoji i dan-danas – ponosan je Đuro Gvoić.

Vladimir Jurišić

Debakl ovogodišnje belomanastirske manifestacije “Jesen u Baranji”

Ostavka zbog propale pozornice

Živko Jalšovec, belomanastirski dogradonačelnik i predsednik udruženja “Jesen u Baranji”, najavio je da će ponuditi ostavku na mesto predsednika udruženja

Manifestacija “Jesen u Baranji”, koja se održava počevši od 2003, ove je godine bila sve samo ne ono što joj je osnovni cilj, a to je afirmacija kulture i turističkih mogućnosti Grada Belog Manastira i Baranje kroz prezentaciju gastronomskih specijaliteta, prikaz delatnosti malih preduzetnika i obrtnika, izložbu slika i rukotvorina te prezentaciju narodnih običaja i folklora. Glavni razlog za neuspeh, pa čak i blamažu, prvenstveno leži u činjenici da je pozornica na kojoj su trebala nastupati kulturno-umetnička društva doslovno propala, pa su folkloraši svoje tačke otplesali u šatoru ispred bine, uz oblake prašine, dok su posetioci, među kojima je bio i gradonačelnik mađarskog Mohača, spas morali potražiti pod vedrim nebom.

Zbog toga je Živko Jalšovec, belomanastirski dogradonačelnik i predsednik udruženja “Jesen u Baranji” koje je bilo glavni organizator manifestacije, najavio da će ponuditi ostavku na mesto predsednika udruženja. Tome su prethodile prozivke belomanastirskih gradskih većnika, u kojima je najviše prednjačio Šandor Juhas, nazvavši manifestaciju dnom dna. Uspoređujući “Jesen u Baranji” za koju je izdvojeno 26.500 kuna i manifestaciju “Različitost je bogatstvo” (17.000 kuna), Juhas je rekao da je u majskoj manifestaciji u sedam dana organizovano pet različitih sadržaja i da bi sukladno tome “Jesen” trebalo izbaciti iz gradskog proračuna. U pokušaju da koliko toliko ublaži i opravda posledice neuspeha, Jalšovec je branio samu organizaciju, a problem s binom, kako je rekao, “mogao se dogoditi i u najboljoj organizaciji”. Pozivao se i na nedostatak podrške i novca koji, prema njegovim rečima, ove godine nije stigao iz državnog proračuna i resornih ministarstava.

Gradonačelnik Ivan Doboš je rekao da očekuje ostavku Jalšoveca jer, prema njegovom mišljenju, za svaki propust treba snositi posledice. Doboš je zaključio da organizatori manifestacija osim pohvala moraju prihvatiti i kritike. Da li će propadanje pozornice na manifestaciji “Jesen u Baranji” predsednika istoimenog udruženja koštati funkcije, ostaje da se vidi na sledećoj sednici upravnog odbora udruženja.

Zoran Popović

Svečana promocija u vukovarskom ZVO-u

Pedeseti broj “Izvora”

U Zajedničkom veću opština u Vukovaru upriličena je promocija 50. jubilarnog broja lista “Izvor” čiji je izdavač ova srpska institucija. List je pokrenut 2006. na inicijativu Zajedničkog veća opština. Od tromesečnika je prerastao u časopis koji sada izlazi dva puta mesečno na 24 strane, u tiražu od osam hiljada primeraka. U “Izvoru” koji je, kako se moglo čuti na promociji, jedino novinsko glasilo isključivo na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u Republici Hrvatskoj, radi mala ekipa novinara, angažovanih i u televizijskom novinarstvu i emisiji “Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema” TV produkcije ZVO-a, koja se emituje na Televiziji Vojvodine i na satelitskom programu Radio-televizije Srbije.

Glavni urednik “Izvora” Slavko Bubalo istakao je da su ove novine prvenstveno plod velikog entuzijazma zaposlenih.

– Pišemo isključivo o problemima srpske zajednice ne zato što nas se problemi drugih ljudi i većinskog hrvatskog naroda ne tiču, nego zato što o našim problemima malo ko govori, a i ako govori, onda je to uglavnom negativno – kaže Bubalo.

Urednik prvih nekoliko brojeva “Izvora”, koji je u početku izlazio kvartalno, bio je poznati novinar Goran Flauder. List se danas najvećim delom finansira sredstvima Saveta za nacionalne manjine koja su, prema rečima predsednika Zajedničkog veća opština Dragana Crnogorca, dosta skromna. Želja izdavača je da “Izvor” postanu novine koje će izlaziti na većem broju stranica i jedanput sedmično, za šta su preduslovi veći budžet i angažovanje više novinara i saradnika koji će raditi na tom projektu.

D. Bošnjak

 

Sisačka Udruga “Iskra” pomaže starima i nemoćnima na Baniji

Rad na terenu nema cijenu

Na teren često idem autobusom ili pješice jer, nažalost, nemamo službeno vozilo. No i pored toga svakodnevno sam u kontaktu s korisnicima i s njihovim liječnicima, po čijim uputama radim, kaže njegovateljica Sanja Alapić

Svakog dana na terenu s korisnicima radi osoblje sisačke “Iskre”, Udruge za razvoj lokalne zajednice. Otkako je 13. srpnja 2010. godine osnovana, Udruga pomaže starijima, nemoćnima i usamljenima na banijskom području. Desetero članova “Iskre” u tome je uspjelo zahvaljujući najprije volonterskom radu, ulaganju osobnih sredstava za odlazak na teren i donošenje namirnica korisnicima, a od proljeća ove godine imaju i dvoje zaposlenih radnika.

Donatori i financijeri

“Iskra” je početkom godine projekte ponudila Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, javivši se na njihov natječaj za javne radove, na temelju čega su od marta krenuli s obilaskom terena uz pomoć stručnih radnika. Trenutno brinu o 90 korisnika lošijeg imovinskog i zdravstvenog stanja, a koji sami žive. S medicinske strane, njegovateljica Sanja Alapić pomaže mještanima Blinjskog Kuta, Kinjačke, Brđana i Petrinjaca, a gerontodomaćica Dragoslava Ljubojević pomoć u kući pruža stanovnicima Trnjana, Velike Graduse i Starog Sela.

– HZZ stopostotno financira dvoje radnika sisačke “Iskre”, pa se svaka tri mjeseca izmjenjuje novo stručno osoblje u radu s korisnicima. Tako su do lipnja na terenu radili medicinska sestra Dijana Peškir i Jadranko Granulić, zadužen za pomoć u kući. Nakon njih, isti teren su preuzele Sanja i Dragoslava. Projekt se nastavlja i dalje, kako bi se pružila aktivna podrška korisnicima – ističe Maja Vender, predsjednica “Iskre”.

Navodi kako im je želja pomoći ljudima i na preostalom području, no trenutno nemaju dovoljno kapaciteta. Planiraju naći sredstva za još stručnog osoblja, kako bi se pokrilo područje Bobovca, Slovinaca, Crkvenog Boka Ivanjskog i Strmena.

Udrugu su prepoznali i donatori koji su podržali projekt. Lani je “Iskra” dobila donaciju njemačkog veleposlanstva u vrijednosti od 6.500 eura, kojom je kompletno uređen ured i nabavljena medicinska oprema.

Prostor ureda “Iskre” (099/845-1227) u Ulici Nikole Tesle 7, u sisačkoj Poslovnoj zoni, osigurao je Grad Sisak, a švicarsko veleposlanstvo doniralo je novčani iznos za financiranje polugodišnje plaće predsjednice udruge, koja je ujedno voditeljica projekta, a u udruzi obavlja i poslove administratorice-referentice. Pomoć “Iskri” obećala je i Sisačko-moslavačka županija.

Rad na terenu traje od jutra do mraka, a često se produži i vikendom, u što smo se uvjerili i sami. U sunjskom selu Petrinjcima posjetili smo Milu i Danicu Ljubišić, koji sami žive u rodnoj kući od povratka 1997. godine, uz socijalnu pomoć od 900 kuna i 500 kuna dodatka za pomoć i njegu. S veseljem su dočekali njegovateljicu Sanju koja im je kontrolirala krvni tlak i provjerila da li redovno uzimaju terapiju.

Spašavanje života

– Puno znači stalan obilazak stručne osobe koja nam pomogne medicinskim savjetima, ali i razgovorom – navodi teško pokretna Danica, koja je preživjela moždani udar, a zbog problema za štitnjačom i aritmijom srca pod stalnom je terapijom. Srčani problemi muče i njenog supruga Milu.

Svakom korisniku na licu mjesta evidentira se zdravstveno stanje, a podaci iz izvještaja s terena unose se u Dnevnik javnog rada. Njegovateljica Sanja Alapić vesele je naravi i za svakog korisnika nađe lijepu riječ. Zbog toga je rado dočekuju u svojim domovima, a njoj nije problem ostati i duže kod njih. Najviše je veseli kada uspije pomoći, posebno u teškim situacijama, poput slučaja kada je jedna korisnica imala moždani udar te ju je do dolaska hitne pomoći Sanja uspjela zbrinuti, a kako su liječnici po dolasku rekli, spasila joj je život.

– Na teren često idem autobusom ili pješice jer, nažalost, nemamo službeno vozilo. No i pored toga svakodnevno sam u kontaktu s korisnicima i s njihovim liječnicima, po čijim uputama radim – kaže njegovateljica Sanja.

U mjestu Brđanima šećer u krvi kontrolirala je Teodoru Vučiniću, Draginji Kovačević i Ani Vučinić. Oni su istakli kako im puno znači već i samo donošenje lijekova, jer ne moraju brinuti kako će snaći za prijevoz do udaljenih apoteka. Da je medicinska njega spašava potvrdila je i Miljka Runjaić, koja godinama muku muči s dijabetesom, a zbog problema s kralježnicom iznimno joj godi masaža kojom joj pomogne njegovateljica Sanja.

Mirna Jasić

U Baranji Međunarodni dan mira obilježen volonterskom akcijom

Hoćemo čišće, možemo čišće!

Cilj radne akcije bio je da se pokupi smeće oko Šećeranskog jezera, koje će jednog dana postati belomanastirski rekreacijski centar

Međunarodni dan mira obilježava se 21. septembra. Tim povodom Hrvatska mreža volonterskih centara već drugu godinu zaredom provodi kampanju “Hrvatska volontira!”, a u tu kampanju uključuje se i “Oazin” volonterski centar iz Belog Manastira u saradnji s udrugom Projekt građanske demokratske inicijative – P.G.D.I. Prošle godine belomanastirski su volonteri uređivali šetnicu “Crni put” i dječje igralište u Beljskom naselju, a ove su godine organizirali akciju “Hoćemo čišće, možemo čišće!” U akciji je učestvovalo dvadesetak volontera, a priključio im se i Orijentacijski klub Sova iz Šećerane. Cilj je bio da se pokupi smeće oko Šećeranskog jezera, koje će jednog dana postati belomanastirski rekreacijski centar.

Organizatori akcije najavljivali su da oko jezera i nema puno smeća, no kad su se volonteri “razvili u strijelce” i počeli češljati travu, korov i gustiš uz obalu i rubove okolnih prostora i njiva, pokazalo se da smeća ima koliko hoćeš, čak i starih stolica, pokidanih gajbi i bačenih automobilskih guma. Velika metalna burad postavljena oko jezera bila su puna smeća. Ribolovačko društvo koje gospodari Šećeranskim jezerom moralo bi ponekad prazniti tu burad i ukloniti glomazni otpad.

Volonteri su u manje od sat vremena temeljito očistili obalu Šećeranskog jezera i nakupili desetak vreća smeća. I taman kad su se sabrali ispod nadstrešnice blizu nekadašnjih šećeranskih staklenika da se malo osvježe sokovima i vodom, stigli su i belomanastirski dogradonačelnici Predrag Stojanović i Nikola Redžep s dovoljnom količinom forneta za “konkretnije” okrepljenje. I tako, uz zakusku i priču, završila se još jedna volonterska akcija, uz naivnu nadu da sljedeća na istom mjestu neće biti ni potrebna jer više niko neće – bacati smeće.

Jovan Nedić

Još jedan uspješan nastup krnjačkog pododbora “Prosvjete”

U Viškovu na Matejni

Ovo je bio treći nastup krnjačke “Prosvjete” zaredom na tradicionalnoj priredbi Matejna, otkako je 2010. uspostavljena tijesna saradnja srpskih zajednica iz Viškova i Krnjaka

Četrdesetak članova muzičke i folklorne sekcije krnjačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, od predškolaraca preko školaraca do odraslih, zabilježilo je još jedan uspješan nastup. U desetominutnom nastupu prezentirali su pjesme, plesove i tradicionalnu kulturnu baštinu Korduna u Viškovu, na tamošnjoj tradicionalnoj priredbi Matejna 2012. To je bio njihov treći nastup zaredom na Matejni, počevši od 2010. godine. Tada je uspostavljena tijesna saradnja srpskih zajednica iz Viškova i Krnjaka. Viškovljani dolaze u Krnjak svake godine za Dan općine.

Sveti Matej katolički je crkveni praznik, zaštitnik župe u Viškovu. Od 1993. izabran je i za zaštitnika Općine Viškovo, a pada na 21. septembra, kada je i pravoslavna Mala Gospojina. Povodom Matejne u Viškovu se cijeli tjedan održavaju brojne priredbe i kulturno-umjetničke manifestacije, a već više godina u proslavu se uključuju pripadnici nacionalnih zajednica.

Tako je pododbor SKD-a “Prosvjeta” iz Viškova ove godine u goste pozvao pododbore Sisak i Petrinja, Korenica i Udbina te Krnjak, makedonsko društvo “Ilinden” iz Rijeke i Srpsko prosvjetno društvo “Nikola Tesla” iz Postojne. U Domu hrvatskih branitelja u centru općine nastupilo je više od 150 izvođača na dvoipolsatnom koncertu, da bi kasnije koncert održao pjevač narodnih pjesama Petar Miličević. U dvoranu se uguralo oko 300 posjetilaca, dok ih je još toliko na terasi slušalo program. Sve je potrajalo do duboko u noć.

Viškovo ima više od deset hiljada stanovnika, pa će uskoro iz općine prerasti u grad, a Srba je između 12 i 15 posto. Grad bi mogao rasti do nekih 20.000 stanovnika. Dosta je malih firmi i obrta i gotovo se svatko nečim bavi. Može se reći da je to grad mladih ljudi, djece i lijepih kuća. Srpska zajednica organizirana je od 2010. i odmah se aktivno uključila u sveukupni život općine: tu su pododbor “Prosvjete” sa više od 150 članova, općinski VSNM i SDSS.

Ova općina jedina je u Primorsko-goranskoj županiji koja u svom vijeću ima predstavnika nacionalne manjine izabranog na dopunskim izborima u skladu sa Ustavnim zakonom o pravima manjina. Srbi dobro sarađuju i sa ostalim manjinskim zajednicama, Bošnjacima, Makedoncima i Slovencima.

– Organiziramo brojne priredbe i manifestacije u povodu značajnih datuma vezanih uz historiju, kulturu i tradiciju. Redovno odlazimo u Srb, Jasenovac, na Petrovu goru na obilježavanje važnih datuma iz NOB-a. Idemo i u Labin na Dane srpske kulture Istre. U ove tri godine uspjeli smo stvoriti osnovu i pretpostavke za daljnji rad. Inače, Srbi u Viškovu potječu iz svih republika SFRJ. Općina Viškovo je u Primorsko-goranskoj županiji određena kao područje gdje će se vršiti stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskih prava, pa je tako ovdje zbrinuto već više od 60 porodica – kaže član Općinskog vijeća Goran Janković.

Milan Cimeša

Parastos za ubijene rezerviste JNA

U petak, 21. septembra navršila se 21 godina od stravičnog ratnog zločina na Koranskom mostu u Karlovcu, kada je ubijeno 13 razoružanih pripadnika Teritorijalne odbrane Krnjaka koji su se već predali karlovačkoj specijalnoj policiji, dok su trojica preživjeli masakr, ali su ostali stopostotni invalidi.

Županijski VSNM tim se povodom na svojoj sjednici prisjetio zločina i minutom šutnje odao počast žrtvama. U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Donjem Budačkom služeni su liturgija i parastos ubijenim teritorijalcima, a predvodio ih je prvi karlovački paroh Slaviša Simaković. Parastosu su prisustvovali gotovo svi vodeći predstavnici srpske zajednice na području Karlovačke županije. Kako je bilo dogovoreno na sjednici županijskog Vijeća, kupljeno je 13 crvenih ruža koje su prilikom odlaska na parastos u znak sjećanja bačene s mosta u rijeku Koranu.

Kao što je poznato, nedavno je zbog tog zločina na svega četiri godine zatvora osuđen Mihajlo Hrastov. Kako je u zatvoru već proveo 26 mjeseci, ako presuda postane pravosnažna, može se dogoditi da na odsluženje ostatka kazne i ne ode. U Krnjaku, otkuda je bila većina stradalih rezervista, zgroženi su i ogorčeni ovakvom presudom.

M. Cimeša

Stogodnjak (130)

28. 9. – 5. 10. 1912: Balkan je pred ratom! Zveckanje oružja čuje se na širokim istočnim prostorima, a njegov odjek zabrinjava i sve zemlje u okruženju, pa tako i Hrvatsku. U Srbiji je objavljen kraljev ukaz o mobilizaciji cjelokupne srpske vojske. Slično su postupile Bugarska, Crna Gora i Grčka. Javljaju se i brojni dobrovoljci. Kroz Hrvatsku tutnje vlakovi koji prema istoku prevoze Srbe iz zapadnoevropskih zemalja, koji se žele priključiti dobrovoljačkim jedinicama. Posebnim je vlakom kroz Zagreb također proputovalo i 60 srpskih đaka koji su bili na školovanju u Beču. “Može se s najpouzdanije strane javiti da je situacija tako ozbiljna, da upućeni krugovi drže da će rat biti objavljen najdulje za četiri ili pet dana… Države su već spremile ultimatum Turskoj…”, pišu neki zagrebački listovi. U glavni grad Hrvatske više ne stižu ni novine iz Srbije. Na pošti samo nemoćno sliježu ramenima i kažu da ne znaju kad će beogradska štampa ponovno početi dolaziti u Zagreb.

* Na putu iz Sarajeva, gdje su bili na proslavi desetogodišnjice osnivanja srpskog društva “Prosvjeta”, u Dubrovnik su doputovali Stojan Novaković i Jovan Skerlić, a poslije njih i Ljuba Stojanović. Dočekani su vrlo srdačno. U pratnji najugledniji Dubrovčana razgledali su grad i njegove znamenitosti. U velikoj dvorani hotela “Imperijal” priređen je banket u njihovu čast. Prisustvovalo mu je 60 visokih uzvanika. Na banketu su, osim općine, bila zastupljena i sva srpska i hrvatska društva te uredništvo lista “Dubrovnik”. U ime općine, pa tako i u ime dubrovačkih Hrvata, zdravicu je održao Ivo Deđuli, a u ime dubrovačkih Srba govorio je dr Stjepo Knežević. Na zdravicama se zahvalio Novaković, a njegove riječi, pišu novine, ganule su sve prisutne. Visoki gosti otputovali su u Srbiju odvojeno – preko Hrvatske, odnosno preko Bosne.

* Iz štampe je izišla i već se može nabaviti knjiga “Olga Kovačević, srpska guslarka”. “Knjiga je namenjena srpskoj kući i sa imenom Olge Kovačević ima da služi jačanju srpske misli, iznoseći vrednost gusala i srpskih narodnih pesama. Olga Kovačević bila je retka Srpkinja, čije se ime u nas Srba ne sme zaboraviti. Njeno je ime zaslužno u narodu srpskom, koliko i ime Milice Srpkinje. Ona je dostojna da služi za primer svakome Srbinu, a u prvome redu da bude uzor našim Srpkinjama, na kojima kuća stoji i od kojih vaspitanje dece naše zavisi…”, piše u novinskom članku čiji je autor srpski narodni učitelj i priređivač knjige Jovan Udicki.

Đorđe Ličina