Intrigator

Visoke kazne za niskoprofitnu djelatnost

Inspektori u lovu na dadilje

Provedba članka 17 kojim se skrb o djeci u stambenom prostoru roditelja može obavljati samo putem obrta neprovediva je u praksi, kaže Vesna Rašić iz Hrvatske udruge dadilja

Prvog travnja na snagu je stupio Zakon o dadiljama kojim se reguliraju odnosi vezani uz izvaninstitucionalnu brigu o predškolskoj i školskoj djeci. Prvo što je medijski bilo zanimljivo jest da je zakonodavac zaprijetio nemalim kaznama onima koji se neće pridržavati novog zakona. Tek da podsjetimo da prema novom zakonu dadilje moraju otvoriti obrt, mogu čuvati djecu kod sebe ili u stambenom prostoru roditelja djece, te moraju biti stručno osposobljene. Zamolili smo Vesnu Rašić, predsjednicu Hrvatske udruge dadilja (HUD), da nam prokomentira kazne za rad na crno dadilja u visini do čak 15.000 kuna.

– Smatram da je to previsoka kazna za ovako niskoprofitnu djelatnost. Voljeli bismo znati koji se prekršaj od navedenih kažnjava sa 2.000 kuna, a koji sa 15.000 kuna. Odgovorno tvrdim da je provedba članka 17 kojim se skrb o djeci u stambenom prostoru roditelja može obavljati samo putem obrta neprovediva u praksi. U svijetu je uobičajeno da dadilje sklapaju ugovor o radu s roditeljem ili to obavljaju putem slobodnog zanimanja. U oba slučaja roditelj treba uplatiti bruto plaću dadilji. Hoće li lokalne samouprave sufinancirati skrb i ovim roditeljima veliko je pitanje, ali čak i u tom slučaju obrt je dadilji neisplativ zbog prirode te djelatnosti. Do zakonodavca je želi li to shvatiti ili samo naplaćivati kazne. Vidjet ćemo hoće li zaista inspektori trčati za svakom osobom koja za ruku drži malo dijete – kaže Vesna Rašić.

Budući da se radi o niskoprofitnoj djelatnosti, naša sugovornica smatra da je nužna pomoć lokalne zajednice.

– Naime, zakon nije na pravi način shvatio razliku između dvaju zanimanja i dviju djelatnosti kojima se osobe koje nazivamo dadiljama bave. To se tiče dadilja koje o djeci skrbe u stambenom prostoru roditelja. One su, prije svega, pod odgovornošću roditelja koji im je poslodavac, a klasično otvaranje obrta za skrb o jednom djetetu njima se ne isplati jer bi, recimo, u periodu kada ne rade i traže novi posao, što je obično mjesec dana i dulje, morale plaćati sva davanja za obrt. Pored toga, većina roditelja nema takvu platežnu moć da bi mogli dadiljama isplaćivati punu bruto plaću. Jasno nam je da ovakvo poimanje skrbi o djeci u domu roditelja neće riješiti pitanje crnog tržišta za ovu djelatnost. HUD je i u sklopu radne skupine predložio rješenja, ali za njih nije bilo sluha. Tu je i pitanje bejbisiterica koje povremeno čuvaju djecu. S obzirom na to da one obično rade manje od 20 sati tjedno, njihov rad u svijetu nije zakonski reguliran – dodaje predsjednica Hrvatske udruge dadilja.

 Rade Dragojević

 Zločin na naplati

Državno odvjetništvo od Mirka Norca potražuje pola miliona kuna, koliko je država isplatila na ime odštete porodici Steve Vujinovića, jednog od tridesetak žrtava masakra u Medačkom džepu. Odlukom suda u Ogulinu, Stevina supruga Pera Vujinović dobila je 200.000 kuna, dok su dvije kćeri, Milica Košutić i Bosiljka Trbović, dobile po 150.000 kuna. To je ujedno jedini novac koji su dobile od države, pošto za uništeno imanje u Divoselu nisu dobile ništa.

Po optužnici, hrvatske su snage na tom području od 9. do 17. septembra 1993. pobile tridesetak civila i pet zarobljenih vojnika, a nakon pljačke uništeno je više stotina objekata, pa u tim selima od predratnih 600 danas živi manje od deset stanovnika. Osim Norca, za zločine u Medačkome džepu bili su optuženi Rahim Ademi, koji je pravosnažno oslobođen jer je u toj operaciji imao male ovlasti, i tadašnji šef Glavnog stožera Janko Bobetko, koga je smrt spasila sudskog procesa. Admiral Davor Domazet Lošo koji je, po iskazima učesnika, vodio operaciju i Norcu izdavao naređenja, nije procesuiran, premda su se za to zalagale nevladine organizacije. Nekoliko pripadnika jedinica koje su djelovale u Medačkom džepu uhapšeno je i ispitano, ali se dalje od toga nije išlo, pa je Norac jedini osuđenik za taj ratni zločin.

Naime, Norac je zbog Medačkog džepa pravosnažno osuđen na šest godina zatvora, što je objedinjeno s kaznom od 12 godina zbog likvidacije Srba u Gospiću 1991, pa je Vrhovni sud odredio jedinstvenu kaznu od 15 godina. Nakon deset godina provedenih u zatvoru, odakle je izlazio svaki vikend i na godišnje odmore, Norac je prošle jeseni pušten na uslovnu slobodu.

Željko Olujić, koji je Norca branio na suđenju, tvrdi da on ne treba državi platiti 500.000 kuna. Iako su porodice pojedinih žrtava ratnih zločina uspijevale dobiti odštetu, do sada nije postojala praksa da država taj novac pokuša naplatiti od onih koji su pravosnažno osuđeni za te zločine. Ako to postane praksa, Norac će se naći u nezgodnoj situaciji jer su zahtjeve za odštetu podnijele i porodice drugih žrtava zločina za koje je osuđen.

 Nenad Jovanović

Kratko & jasno

 Petra Sovdat, novinarka ljubljanskih “Financa”

 Ciparski scenarij nije izgledan

 Sve će ovisiti o tome hoćemo li uspjeti u šestom mjesecu otplatiti trezorske zapise za koje se moramo opet zadužiti 

 Jeste li očekivali ovakve rezultate glasanja o ratifikaciji predpristupnog ugovora Hrvatske i EU-a u slovenskom parlamentu?

Nadala sam se da će u slovenskom parlamentu biti dovoljno pameti da ratifikacija prođe bez problema i zaista, svi su glasali za.

Direktori mnogih hrvatskih tvrtki žale zbog gubitka tržišta CEFTA-e. Je li njihov strah od EU-a opravdan?

Kad se raspala Jugoslavija, već onda su se slovenske firme okrenule izvozu na zapad. Ipak, postojao je šok, ali ne toliki. No strah hrvatski menadžera je pretjeran jer je tržište Europske unije toliko veliko da za firme koje su konkurentne, a one to moraju biti i za tržišta CEFTA-e, nema puno problema. Ni slovenske firme nisu manje izvozile na tržišta CEFTA-e nakon ulaska u EU, a izvoz je ustvari porastao. Ulaz u EU je toliko pun benefita da je bedasto plakati za tržištem CEFTA-e. Uostalom, hrvatske su tvrtke imale devet godina da se spreme za ulazak u EU, a Slovenija samo dvije, pa su se slovenski poduzetnici ipak snašli. Danas se firme promjenama na tržištu moraju prilagoditi u roku nekoliko tjedana, a ne nekoliko godina.

Što Slovenija očekuje od ulaska Hrvatske u EU?

Prije svega, da će građani bit zadovoljniji jer više neće trebati putovnice da bi ušli u Hrvatsku ili Sloveniju. Nema carina, tržište je jedinstveno.

 Jesu li Slovenija i Hrvatska slične Cipru ili Grčkoj?

Slovenija i Hrvatska su prilično slične. Nije izgledno da će se Sloveniji dogoditi ciparski scenarij, imamo drugačiju strukturu gospodarstva. Sve će ovisiti o tome hoćemo li uspjeti u šestom mjesecu otplatiti trezorske zapise za koje se moramo opet zadužiti, a to bismo mogli ako Vlada uvede mjere smanjenja potrošnje.

 Koliko kontrole iz Bruxellesa pomažu reformi javnog sektora u Sloveniji?

Prošlog su proljeća dolazili predstavnici Europske komisije i napravili snimku stanja, nakon čega su dali rok za neke reforme javnog sustava. Uskoro će opet doći u kontrolu, nakon koje će dati novu ocjenu, slično kako su u Hrvatsku dolazili predstavnici MMF-a. Poslije sastanka o Cipru dali su nam dva mjeseca dodatno da nešto napravimo. Da nema neke male kontrole iz Bruxellesa, monetarna i fiskalna politika bile bi izvan kontrole, bojim se.

 Koje će kompanije iz Slovenije pojačano raditi u Hrvatskoj nakon ulaska u EU?

Prehrambene bi mogle krenuti jače zbog carina, u oba pravca. Ali onaj tko je imao interesa doći na hrvatsko ili slovensko tržište, već je tu, a sad će imati manje troškova.

 Josip Jagić

 Sindikati škvera o zbrinjavanju radnika Brodosplita

 Sumnjiva operacija

Ni sami sindikalisti ne vjeruju da će uprava Brodosplita primiti obećan broj radnika na posao nakon “jednodnevnog otkaza”

Model koji je predložila uprava Brodosplita, prema kojem bi svi radnici brodogradilišta, njih 3.250, na jedan dan dobili otkaz, pa bi ih se odmah ponovno zaposlilo u škveru, usprkos određenim jamstvima izaziva sumnju u mogućnost manipulacije. Navedena jamstva propisana su dodatkom važećem kolektivnom ugovoru, koji su 29. ožujka potpisali uprava Brodosplita i Nezavisni sindikat Brodosplita te Radnički i Sindikat metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat, a prema kojem će poslodavac neposredno ili putem povezanih društava zapošljavati ukupno između 1.500 i 2.000 radnika na neodređeno vrijeme, te ukupno najmanje 2.000 radnika tijekom provođenja programa restrukturiranja, s tendencijom porasta ukupnog broja radnika, kao i s tendencijom porasta broja radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme.

U praksi to sada izgleda ovak svi radnici dobit će 4.000 kuna otpremnine po godini staža (dakle najviše 80.000 kuna) plus 1.500 kuna za svaku godinu preko 20 godina staža. Potom će 500 radnika dobiti ugovor o radu na određeno vrijeme, uz obećanje da će biti pozvani na posao ako bude potrebno, dok će ih 1.500 biti zaposleno na neodređeno. Ostatak radnika bit će zbrinut kao tehnološki višak.

Na pitanje zašto su radnici pristali na takav model uprave, Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita, uzvratio nam je protupitanjem: “Biste li vi pristali na takvo što da vam ponude novac?” Ipak, za mnoge škverane to nije neki novac, što nam sindikalist i daje do znanja.

– Ljudi su iscrpljeni, zabrinuti za budućnost, mnogi će taj novac vrlo brzo potrošiti – kaže Šegvić, u čijem se glasu može osjetiti zabrinutost.

No kolike su garancije da će svi oni radnici koji su potrebni doista biti vraćeni na posao?

– Takav smo dokument potpisali, no tko može reći da u ovoj državi imate jamstva da ćete ostati živi i tko vam uopće može garantirati bilo što? Poučeni iskustvom prema kojem se u državi zakoni slabo ili nikako poštuju, gdje nema radnih prava i gdje umjesto vladavine zakona vlada zakon sreće, mogu se samo nadati da neće doći do neke manipulacije. U protivnom, bio bi to sumrak europske demokracije – govori Šegvić, koji smatra da u svakom trenutku u brodogradilištu mora biti minimalno 2.000 radnika.

Predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević kaže da je teško reći koliko će ljudi “izvisiti”, no njegove se procjene zadržavaju na brojci od oko 1.200 radnika.

– Jednodnevni otkazi ne odnose se na one koji ostaju u škveru. Imamo usmena i pismena Debeljakova jamstva da će ostati 2.000 radnika. Iako ljudi nisu sigurni da će taj cijeli proces uspjeti. Mogućnost manipulacije ostala bi jedino ukoliko bi on uzimao ljude sa strane, primjerice da dovede dio neke svoje kooperacije pod firmu Brodosplit – kaže Dragičević.

Dodaje da želi biti optimist u cijelom slučaju, ali napominje da Brodosplitu za opstanak trebaju kontinuirano veliki poslovi, gradnja brodova od 50.000 tona nosivosti, brodovi s velikim obimom poslova u predmontaži.

Vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak, dodajmo za kraj, za sada se pohvalio tek ugovorima za gradnju pet jedrenjaka, jedne jahte i jednim off-shore projektom, te otvaranjem poduzeća koje će graditi vjetropark i poduzeća koje će graditi trigeneracijsku ekološku plinsko-kombiniranu elektranu, što nikako nije dovoljno za popunjavanje kapaciteta.

 Dragan Grozdanić

 Nesrpska nogometna liga

Najnoviji doprinos ideji o regionalnoj nogometnoj ligi, ali bez onih “pogrešnih” krvnih zrnaca, dao je predsjednik uprave Hajduka Marin Brbić, koji je inače “za regionalnu ligu rukama i nogama” te kaže kako njegov stav “nije nacionalistički”.

– Bio bi to dobar posao za Hajduk, još puno ozbiljnih utakmica i prilika za ispuniti tribine našeg stadiona. No pitanje je s kojim državama, koje bi klubove uključivala ta liga – rekao je Brbić za “Jutarnji list” i objasnio da “još nije vrijeme da hrvatski klubovi igraju istu ligu sa srpskim i to zbog sigurnosti”.

– Bile bi to utakmice pune negativnog naboja i stvorili bi se veliki problemi za osiguranje – izjavio je i dodao da je otvoren za ligu s Mađarima, Slovencima, Slovacima, Bugarima i klubovima iz BiH. Smatra da bi se takva liga mogla igrati na proljeće, kada klubovi iz regije, po običaju, poispadaju iz evropskih takmičenja.

Brbić nije bio u Sofiji, gdje su se ovih dana na sastanku Izvršnog odbra UEFA-e skupili njeni čelni ljudi na čelu s predsjednikom Michelom Platinijem, a održan je i sastanak  Evropske asocijacije klubova (ECA), među kojima su Hajduk i Dinamo. Direktor FK Sarajeva Dino Selimović izjavio je da je na sastanku bilo riječi i o regionalnom takmičenju, dok su mediji prenijeli Platinijev negativan stav o toj ideji. Direktor Dinama Zoran Mamić kaže da UEFA nema predstavu o tome kako bi izgledao taj model natjecanja. Ali sigurno je da je Brbiću skoro u potpunosti ispunjena želja – neće biti Srba, iako neće biti ni regionalne lige.

 N. Jovanović

Katran & perje

 Nova Debeljakova poslanica

 Zigaretten raus!

 Uživanje alkohola i pušenje, dva poroka koji razaraju zdravo tkivo naroda, u Brodosplitu će se smatrati neprijateljskom aktivnošću

Poslije nedavnog masakra nedužnih jaganjaca, upriličenog povodom miroljubivog Anschlussa teritorija Brodosplita, te nakon priznanja da među radnicima ima detektivske uhode, malo tko je očekivao da će inventivni Tomislav Debeljak nadmašiti samoga sebe u virtuoznom spašavanju posrnule tvrtke. Uz pratnju omanje, dobro opremljene zaštitarske postrojbe, umarširao je u škver, što i pristoji jednom modernom kapitalistu, pa je preko društvene hit-mreže Facebooka nastavio objavljivati poslanice od historijskog značaja.

Poznato je da su radnici po prirodi lijeni, gojazni, inertni, puni kolesterola i tjelesno zapušteni, te su kao takvi nositelji antipoduzetničke klime. Kako bi isti promijenili nesretne navike i postali spremni za najveća fizička iskušenja tj. za danonoćnu proizvodnju, Debeljak im je objasnio da u škveru ubuduće ima vladati arijevski kult tijela. Shodno tome, uživanje alkohola i pušenje, dva poroka koji razaraju zdravo tkivo naroda, smatrat će se neprijateljskom aktivnošću. Kao iskreni humanist i dobrotvor, zabrinuti šef je ponudio osobnu pomoć u odvikavanju od fatalnih poroka.

– Ako netko ima problem da ne može bez cigarete, ako netko ima problem s alkoholom, neka se obrati kadrovskoj službi, da stručno pomognemo – objavio je Debeljak, napomenuvši da se posve “slobodno mogu javiti i članovi obitelji koji bi ukazali na takav problem svoga ukućana”. U omanjem zdravstvenom eseju, neukima je predočio “da pušači žive prosječno preko deset godina manje od nepušača” i da “je njihov život nesretan”.

Pojedinosti o propisanim fizičkim aktivnostima za očuvanje radne gotovosti te zabranama pojedinih opijata bit će objavljivane u tvorničkom pokrajinskom izdanju “Der Stürmera”, koji će se u splitskoj verziji prikladno zvati “Vridni”. Očekuje se da će tekstove objavljivati prvaci business novinarstva u Hrvata – Viktor Vresnik, Tončica Čeljuska i Nenad Bakić.

– Tko će biti vrijedan i kvalitetan u radu, imat će stvarno velika primanja, tko će zabušavati i ne zadovoljiti minimalni prag, sam sustav i ostali radnici će ga izbaciti. Stoga će poštenim i vrijednim radnicima konačno zasjati sunce – zaključio je vlasnik Brodosplita, čiju je esencijalno bitnu poslanicu objavio i dnevni tisak.

 Petar Glodić