Sara Renar: Puštam da muzika govori za sebe

Kantautorica Sara Renar upravo je objavila svoj debi-album “Djeca”. Unazad nekoliko godina predstavila se s nekoliko singlova koji su naišli na pozitivne kritike i okupila je odličan prateći bend, a zbog svog snažnog glasa, neskrivenog talenta i pametnog pristupa ima sve šanse da osvoji publiku brže nego što je očekivala.

Osim glazbene karijere, radili ste kao model, paralelno studirajući arhitekturu. Koliko vam izgled i iskustvo s modnih pista mogu pomoći u karijeri kantautorice?

Svjedoci smo površne vizualne kulture u kojoj dobar izgled sigurno pomaže u dobivanju medijske pažnje i za neki prvi impuls znatiželje publike, ali onda je na tebi kako ćeš taj prostor iskoristiti, koje ćeš poruke iskomunicirati i na koji način. S druge strane, primijetila sam da je dio nazovi intelektualne i glazbene elite sklon apriori diskreditirati glazbu koju radim samo zato što dobro izgledam. Iskreno, sve mi je to smiješno. Nemam ni volje ni vremena opterećivati se ljudskim predrasudama – puštam da muzika govori za sebe. Radio se u tom smislu pokazao kao najzahvalniji medij.

Duet s Predinom

Uz Haustor, Rundeka i Pipse, navodite da je na vas i vašu muziku utjecala i Ekatarina Velika?

Relativno sam kasno otkrila EKV – na nekom filmskom festivalu prije nekoliko godina bio je prikazan film “Kao da je bilo nekad”. I onda sam krenula preslušavati stvari. Osvojio me cijeli paket: i glazbeno i stilski i tekstualno. Stvarali su glazbu koja je istodobno bila vrlo slojevita i vrlo iskrena. Možda me se ta iskrenost najviše dojmila.

Nedavno ste na koncertu Zorana Predina u Zagrebu otpjevali s njim duet “Bolj star, bolj nor”. Je li do dueta došlo spontano ili ste već ranije razgovarali o suradnji?

Potpuno spontano… Ranije taj tjedan, sa svojim gitaristom Lukom Gečekom gostovala sam u emisiji “U pola dva, glazbene minute” što je vodi Zlatko Turkalj. On nas je zamolio da skinemo koju stvar od Predina kao najavu za koncert. Pa sam ja otpjevala “Bolj star, bolj nor”. Predin je slušao emisiju i svidjela mu se moja interpretacija, pa je odmah u eteru predložio duet na koncertu. I tako smo nekoliko dana kasnije, za Dan žena i na moj rođendan, zajedno otpjevali pjesmu o krizi srednjih godina. Rođendan za pamćenje!

Pjesmu “Altruizam” napisali ste tijekom studentske blokade, a govori o onima koji nisu podržali borbu studenata i njihove zahtjeve. To je očito nešto što vas je jako zasmetalo?

U proljeće 2009. bila sam vrlo intenzivno uključena u organizaciju blokade nastave na svom i na Filozofskom fakultetu. Neposredan povod toj pjesmi bili su studenti, oni koji se iz straha od gubitka godine, straha od zamjeranja profesorima i sličnih razloga nisu priključili protestu za javno financirano obrazovanje. Ljepota je glazbe što na jednom primjeru možeš oslikati opće društveno stanje. Dok svatko gleda samo svoje dupe, odnosno samo svoje sitne interese, nikada se kao zajednica nećemo pomaknuti s mjesta.

Kako biste predstavili svoj album “Djeca”, koji je izdao Aquarius Records?

Stilski je i tematski vrlo raznolik. Pjesme su nastajale u relativno dugom vremenskom periodu, unazad pet godina, tako da su ujedno dokument mog odrastanja i muzičkog sazrijevanja. Zato je pjesma “Djeca” odabrana kao naslovna. Lajtmotiv dječje naivnosti, ali i zaigranosti i zanesenosti na neki se način provlači kroz sve stvari. Sa spotom za “Djecu” i dizajnom naslovnice albuma to sam pokušala i vizualno zaokružiti. Namjerno sam odlučila na albumu ostaviti dvije akustične verzije pjesama kao dokument stvaralačkog procesa.

Okupili ste impresivnu ekipu glazbenika, uglavnom rokerskih korijena. Gitarist Jura Geci dolazi iz Voodoo Lizardsa, basist Vanja Marin iz Kojota, bubnjar Goran Leka iz Ramireza… Znači li to da se radi o rock-albumu i nešto čvršćem zvuku?

Dosta se eksperimentiralo. “U velikom stilu” pun je distorzija, s vrlo jakim i čvrstim bubnjem. Spomenuti “Altruizam” je čisti blues. “Broj” je vesela pop-punk nabrajalica… Najteže mi je riječima opisati vlastitu glazbu, no sigurno je da to neće biti album s deset istih pjesama.

Legalizacije plaćaju račune

Nina Romić je na neki način otvorila vrata mladim kantautoricama i kantautorima. Što je vas natjeralo da iz sobe izađete među ljude, na pozornicu?

Nije bilo nekog prijelomnog trenutka. Uvijek me zanimalo baviti se glazbom. Nekako sam osjećala da imam potencijal da radim dobru muziku, da imam što za reći i da bi zaista bilo šteta ne pokušati. Polako sam nalazila načine na koje to najbolje mogu raditi. Trebalo mi je dosta vremena da steknem samopouzdanje – pisanje pjesama i koncertni nastupi nisu baš stvari koje se uče u školi. Nina Romić je tu svakako nesebično pomogla s projektom “Začarana Močvara”, ali treba spomenuti i niz drugih platformi na kojima se mogu predstaviti novi autori: Cuckoo Sessions, Autorsko & Akustično, Škrabica, Sobarica i nedavno pokrenuti MIMO.

Čime biste bili zadovoljni nakon izlaska albuma u prvih godina dana? Kako izgleda ostvarenje vaših snova kao kantautorice čije vrijeme dolazi?

Drago mi je da napokon puštam te pjesme da odu u svijet i žive svoj život… Što se budućnosti tiče, nadam se što više nastupati i raditi nove stvari. Jako me veseli proces otkrivanja novih načina izražavanja u glazbi. Dosta sam posljednjih mjeseci naučila o važnosti producentskog posla i o mogućnostima koje otvara elektronika. Stvarno ne znam kamo će me to putovanje odvesti, ali zasad izgleda da bi to mogla biti jedna lijepa priča

Početkom godine Institut hrvatske glazbe pokrenuo je nacionalnu top-listu HR top 40 s najzastupljenijim domaćim pop i rock pjesmama na domaćim radiopostajama, na kojoj se ne nalazi gotovo nitko tko nije barem deset godina na sceni. Kako to komentirate?

Potpuno iskreno, dok odgovaram na ovo pitanje prvi sam put otvorila web-stranicu IHG-a. Znam da su lokalne radiopostaje u Istri, Slavoniji i Dalmaciji često vrtjele zadnje singlove, a i optimistična sam obzirom na to da se u posljednje vrijeme zaista zaredalo dosta live gostovanja na radiju. U nekoliko navrata slušatelji su zvali u eter jer su ih se dojmile pjesme. To mi je veće priznanje od bilo kakve top-liste.

Kako se vidite u budućnosti, kao arhitektica ili kantautorica?

Oboje. Voljela bih se jednog dana primarno baviti glazbom a projektirati za gušt, ali realnost je da trenutno legalizacije plaćaju račune.