Americana bazirana na entuzijazmu

Prvim albumom, objavljenim 2006., riječka grupa My Buddy Moose predstavila se široj publici kao vjerodostojni hrvatski predstavnik americane, da bi već na drugom, “Wonderful Feeling of Emptiness” iz 2009., ugostila Howea Gelba iz grupe Giant Sand i Chrisa Eckmana iz The Walkaboutsa te se svrstala u vodeći regionalni bend za tu vrstu glazbe. Ovih dana u prodaji će se naći i njihov treći album “Shine, Shine, Shine”, pa nam je lider grupe Luka Benčić više nego spremno odgovorio na pitanja.

Što je vas privuklo americani, stilu koji se rijetko može čuti u domaćem eteru?

Nakon punka i garage-rocka, americana je prirodno odredište, nadogradnja. U mojem slučaju, ta je glazba uspjela generirati spektar emocija koje ona što sam je ranije slušao nije nudila u tolikoj mjeri. Americana, uostalom, nije glazbeni žanr u klasičnom smislu, ona je konstanta koja se proteže kroz rock od Hanka Williamsa. Ni inače na glazbu ne gledam kroz nekakve ladice: za My Buddy Moose nije to bio svjestan izbor, jednostavno smo željeli svirati glazbu koju i sami slušamo, bez ograničenja i zadanih formi. S obzirom na to da nemamo ambiciju postati pop-zvijezde, nije nam toliko bitno što nas nema u domaćem eteru.

Neprofitno i nepretenciozno

Na drugom albumu benda gostovao je Howe Gelb, a Chris Eckman bio je producent. Kako oni gledaju na vaše pjesme i posvećenost americani?

Vjerujem da se i Chrisu i Howeu svidjelo to što radimo i da su osjetili našu energiju. Nisu to bila gostovanja kao kada platiš neke strane virtuoze da ti sviraju na ploči, ovo se bazira na entuzijazmu i uzajamnom poštovanju. Muzika stvarno sadrži nekakav univerzalni kod koji povezuje ljude različitih mentaliteta s različitih kontinenata, to nije nikakva fraza.

Nedavno ste snimili i obradu pjesme ”People in This Place on Every Side” grupe The Jayhawks i spot za potrebe dokumentarnog filma ”You Shouldn’t Hide Your Colors (The Jayhawks Fan Tribute Project)” redateljice Kimberly Anne Schultz. Jesu li vas otkrili na internetu kao fanove Jayhawksa ili drugim putem?

Kimberly nam se javila na Facebook i pozvala nas da sudjelujemo u projektu zato što joj se svidjela snimka našeg nastupa s jednim od osnivača Jayhawksa, Markom Olsonom, koju je vidjela na YouTubeu. Njega smo pratili na nekoliko pjesama u KSET-u, što nam je jedna od dražih svirki u karijeri. Kimberly je obožavateljica i prijateljica Jayhawksa, a film joj je fanovski tribute tom bendu. Riječ je o neprofitnom i nepretencioznom projektu, kojem smo se odazvali jer je taj bend na nas imao određeni utjecaj. Čitavo to iskustvo bilo je jako zabavno i jedva čekam da vidim kako će film ispasti.

I prije nego što su počele promotivne aktivnosti za album “Shine, Shine, Shine”, u poslu ste preko glave: nedavno vas je američko veleposlanstvo iz Slovenije pozvalo da sudjelujete u projektu ”Tribute to R.E.M.”, na kojem će slovenski i hrvatski bendovi obraditi po jednu pjesmu grupe koja je lanjskog rujna objavila kraj karijere?

Projekt je uspješno priveden kraju i bilo je zadovoljstvo sudjelovati u njemu. U cijeloj smo se priči našli na poziv Chrisa Eckmana, glazbenog producenta kompilacije. U suradnji s njim obradili smo pjesmu R.E.M.-ovu pjesmu “Driver 8”, a sve je kulminiralo 8. rujna velikim koncertom na Kongresnom trgu u Ljubljani, gdje je pred više od 10.000 ljudi predstavljen CD. Bio je to stvarno poseban doživljaj. Osim nas, nastupilo je i petnaestak drugih izvođača, poput najveće slovenske zvijezde Siddharte, Elvisa Jacksona, Mije Žnidarič, Vlade Kreslina i Bambi Molestersa… Na koncertu je prikazana i video-poruka Mikea Millsa. Oko 5.000 CD-a dijeli se besplatno, a svi koji žele svoj primjerak mogu se obratiti američkom veleposlanstvu u Sloveniji.

Iskrenost na engleskom

Na novom su vam albumu gosti Vlado Simčić Vava i Dinko Tomljanović iz Bambi Molestersa. S obzirom na to da kao pridruženi član Bambi Molestersa mijenjate basisticu Ladu dok je na porodiljskom, bilo je logično da vam gost bude Dinko, no kako je došlo do suradnje s Vavom?

Vava je naš stari prijatelj i sviđa mu se naša muzika, dijelimo slične afinitete. Osim toga, Rijeka je mali grad, pa smo kroz razgovor nekako došli na ideju da nam taj sjajni muzičar gostuje na pokojoj novoj pjesmi.

Istodobno s vama, americanu u Srbiji promovira Milan Glavaški sa svojom grupom Rebel Star. No, on pjeva na srpskom, a vi na engleskom?

Odlično mi je to što rade Rebel Star, super im leže pjesme na srpskom, ali mislim da mi nećemo tim smjerom. Osobno, nemam ništa protiv americane na hrvatskom, ali ja jednostavno ne osjećam poriv za pisanjem pjesama na svom materinjem jeziku. Ne znam to racionalno objasniti, riječi na engleskom dolaze mi čim odsviram neki akord. Možda zbog svih tih bendova koje sam slušao, možda zato što mi strani jezik pruža prividnu zaštitu od izloženosti, u isto mi vrijeme omogućuje da budem iskren i neposredan, bez kriptiranih metafora. Ne znam, možda pričam gluposti, ali bottom line je da se i dalje držimo engleskog. Inače, dosta smo svirali u Srbiji, uglavnom u Beogradu i Novom Sadu. U Beogradu nemamo toliko puno publike kao u Novom Sadu, ali ova koja nam dolazi na svirke je sjajna. Ima ih koji nas prate od prvoga tamošnjeg koncerta. Naravno, voljeli bismo posjetiti i druge gradove u Srbiji…

Kako biste opisali novi album, glazbeno i tekstualno?

Teško mi je zadržati objektivnost, ali čini mi se da je prirodan nastavak onoga što smo dosad radili. U produkcijskom smo se smislu vratili prvom albumu, živoj svirci u studiju, samo što danas sviramo bolje i imamo definiraniji zvuk. Što se glazbe tiče, ima tu odjeka garage-rocka i power-popa, ali toga je bilo i dosad. Malo smo se poigravali s jednoličnim strukturama, bez klasičnog refrena i slično. Pjesme su, čini mi se, nešto veselije, tekstovi donekle vedriji. Radi se, naravno, o osobnom dojmu, svatko naš album može interpretirati na svoj način. Nadam se da će ga čuti što više ljudi.