Titoistički udar

Josip Broz Tito bit će sutra već 30 godina mrtav. Sjećam se prijeteće utišanosti ljubljanskih lokala te večeri kada smo već znali da ga nema. Bila je Jugoslavija, rodio se Laibach.

Skoro dvogodišnji sin Matija na Trgu oslobođenja 14 dobro je podnosio moja dopodnevna izležavanja, nakon čestih pijančevanja. Nije još mogao razumjeti riječi pjesme “Svuda ljudi, svuda zastave” koju sam napisao u pogrebnom tjednu. Njegova mama ju je razumjela i rekla mu: “Tvoj tata je frajer.” Moja mama je rekla da je pjesma sarkastična i nije pogriješila. Još uvijek si te riječi recitiram i pjevam u hodu do MKSMC-a. Sve više sam uvjeren da je preimenovanje Trga oslobođenja natrag u Kongresni trg bio reakcionarni detalj, koji je sililo pobjedničko gospodstvo.

Najbriljantniji menadžer između Jesenica i Đevđelije

Sadašnji predsjednik vlade državice Slovenije uvjeren je da je Tito bio stvarnost koja se Evropi i demokraciji zakletom narodu ne smije ponoviti. Ja pak tvrdim da je ženskar, varalica i šminker Josip Broz bio najbriljantniji menadžer prostora između Jesenica i Đevđelije. Njegov lik neusporediva je maskota povijesnog razdoblja u kojemu je kapetan kapital na ovim prostorima ograničavan, kao što je po svojim gramzivim i vlastohlepnim udovima bila tučena njegova sveta multinacionalna saveznica – crkva.

Asfalt kraj moje kuće u selu Klanecu povukli su posebno za posjet jednog od Titovih crnih prijatelja iz pokreta nesvrstanih. Vodio ga je u tvornicu “Tomos”. Na brijegu iznad neustavne, sve slavnije općine Kopar, iz kamena su sastavljena slova partizanskog imena, koje još uvijek pamte u Indoneziji, Brazilu, Africi i Indiji. Beatlesi i Rolling Stonesi nesumnjivo su veće svjetske zvijezde, a i njihova slava zasnovana je na neuništivom temelju zasluga za osjećaje masa. Blefer iz Kumrovca bio je na čelu oružanog otpora protiv nacifašističkih okupatora, ali ujedno i vođa promjene društvenog sistema, koji sada zovu zabludom prošlosti. Jer tek sada smo na tragu istine. Tek je ovaj ubilački sad i ovdje pravi put kojim se dolazi – nigdje.

Deveti maj, kojeg smo se sjećali kao obljetnice vojnog poraza Hitlerovih armija, prekrstili su u Dan evropske suradnje. Nekoliko metara od kazete u kojoj su na groblju položeni posmrtni ostaci mojih roditelja, stoji spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i poratnih ubojstava. Ne tvrdim da među partizanima nije bilo zločinaca, ne mislim da se osvetničkih ubojstava ne treba sramiti. Pročitao sam što je napisao međunarodno ugledni povjesničar i suustanovitelj Haaškog suda, gospodin-drug Dedijer, o Brozovom ogorčenju na sjednici CK komunista Jugoslavije decembra 1945. Tito je tada na vijesti o svježim likvidacijama narodnih izdajnika zavapio: “Dosta toga ubijanja!”

Multivitaminsko odrastanje

Gizdavac u maršalskoj uniformi obranio nas je od Staljinova drugarskog zagrljaja istočnog bloka. Tko još zna što je bio Informbiro, koga briga što su se jugoslavenski pasoši desetljećima najbolje prodavali u svjetskom podzemlju? Koga briga za činjenicu da su cijela poglavlja samoupravnog jugoslavenskog socijalističkog zakonodavstva ugrađena u sadašnje njemačko zakonodavstvo? Te činjenice ne smiju stići do dolazećih generacija. Buduće generacije moraju misliti da je naš sadašnji društveni ustroj najpravedniji. Ili, još bolje, ne treba da si uopće postavljaju nepotrebna pitanja i gube vrijeme na mozganje. Bolje da se mladi ljudi vikendima zabavljaju, a kroz tjedan neka vrijedno pohađaju zaglupljujuće škole, gdje će se lijepo pripremiti za tlaku i dozvolu da voze kolica po sve većim potrošačkim centrima. Amen.

Jezus Kristus Superstar,

Josip Broz nikar, nikar

A ja kažem: bio je veliki mangup. Sve je bilo njegovo, a ništa u njegovom vlasništvu. Odrastati u Titovoj epohi bilo je multivitaminski. Za razliku od toga, rukovati se sa vama je ekološki škodljivo. Moju mater je godine 1949. strpao u zatvor na pola godine. Dvadesetogodišnjakinja, nije si mogla ni gaće presvlačiti. A vi nam svaki dan, svaki sat, kroz oči i uši, u zbrkane svijesti uvlačite tampone zločinačkih megaglobalnih laži. Svijet u kojemu stotine milijuna kuluči za euro i pol na dan nije dobar. Red koji međunarodnoj plutokraciji pomažemo zavesti u Afganistanu je teror. Vi ste dobro plaćeni sluge i narodne izdajice. A mi smo vaše glasačko tijelo.

Marko Brecelj (Radio študent, 3. maja 2010., sa slovenskog preveo S. Pulig)

Svuda ljudi, svuda zastave

Svuda ljudi, svuda zastave.

Tvoje tijelo

postalo je nešto krupnije.

Tvoji sinovi sjede pred televizorima

i gledaju poznata lica koja prolaze.

Gdje je djevojčica s cvijećem,

da stane na prste, dok

fotoreporteri u flešu tvoga osmijeha

love

ptičicu u letu?

Svuda ljudi, svuda zastave.

Kao i uvijek, ti ideš naprijed

a mi slijedimo tvojim putem.

I nama koji te pratimo u boji

jednako je teško 

dok komentatori žvaču historijske

činjenice;

tvoj glas se ne čuje,

a tvoje lice krije

gomila cvijeća.

Svuda ljudi, svuda zastave.

Okupili smo se uz tebe, jer nas je strah

da te izgubimo.

Ispisali smo tvojim imenom lica

gradova,

a tvoje stavili u izloge;

gledaš nas kako prolazimo,

pristojno odjeveni

prolaze i oblaci;

zalijevaju duge kiše suzama.

Dunav nikako da nadoji Crno more,

Slanog okusa

velikih godina,

koje se

nikad neće

vratiti.