Predsjednik koji je upravo otišao sigurno je najpozitivnija hrvatska politička ličnost proteklog desetljeća i čovjek ga iskreno mora žaliti što za sobom, vidno razočaran, ostavlja ekonomski opustošenu zemlju. Zbog toga se doima kao tužni vitez tranzicije, najzaslužniji za detuđmanizaciju Hrvatske, ali bez dovoljno kapaciteta da iz te negacije stvori konzistentan pozitivni program
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Pri analiziranju lika i djela našeg budućeg predsjednika svi analitičari naglašavaju kako je on jedna građanska osoba – osim novinara Ivice Đikića za kojeg je on jedan (malo)građanin, baš tako pisano
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Ivo Josipović mogao bi biti neinventivni predsjednik, što odgovara dobro sređenim zemljama, a Hrvatska to još nije. Ali, možda će uspjeti stišati strasti između “crne” i “crvene” Hrvatske.
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Čemu (će nam) predsjednik u oskudnom vremenu? Ovako (zlo)upotrebljavam početnu rečenicu jednoga glasovita spisa (naime, “Čemu pjesnici?” filozofa Martina Heideggera, iz 1946; hrv. izd. “Mladost”, Zagreb, 1959.), ne nalazeći druge i bolje “metafore” za zbunjenost koju (mi/nam) prouzročuje ova upravo i tek napola dovršena utrka za dvore na Pantovčaku (je li se već zaboravilo, kako […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Kandidati koji ne razlikuju kondom od kondominija otpadaju već u predigri, kao i oni koji su u stanju satima raspravljati o terminima tipa džankšn; oni koji misle da Republika Irska ima kraljicu; oni koji nikada ne lažu nego samo povremeno izgovaraju neistine itd. itd.
Nastavite čitati...
Next post
Previous post