Broj 605
Tags: TBF
Datum objave: 24.07.2011. Piše: Dubravko Jagatić
Što se tiče angažirane umjetnosti, ima i nje, al čini mi se da je danas splitska stvarnost toliko karikaturalna da je isparodirala samu sebe, pa pametan ostaje bez teksta. Govoriti o osjećaju za mjeru, lipo i opće dobro postaje subverzija koju su politika, konzumerizam i spektakl pojeli do te mjere da smo dočekali da Huljić piva o “anarkizmu” i hašišu
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
TBF: “Pistaccio Metallic” (Dallas Records, 2011) Mislio sam da sam ja blijed, a onda sam vidio ostale, kaže u jednom romanu Mike Hammer. Domaća pop-scena lako je provjerljiva tijekom Porina i svatko iole normalniji zna o čemu se tu radi, kakva je to velika nužda kroz gusto granje. U zemlji koja se pobrinula obesmisliti svaki […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Kritični, a nepretenciozni, skloniji slici nego paroli, na ovom neuštekanom (unplugged) best offu T.B.F zvuče solidno, utegnuto, rasvirano, na momente maštovito šireći svoju uobičajenu glazbenu ponudu džeziranjem i brazilijanom, potvrđujući publici otprije znanu distanciranost od čoporativno pojmljenoga hip hopa. Tako su, komentirajući naslovom albuma optužbe da u okviru ovoga glazbenog izričaja nisu dosljedni, prvi svoj […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post