Kičeraj i pokoji izuzetak
Na pustopoljini kazališnog života zjapi golema provalija između onoga što se događa u Zagrebu i teatara u drugim gradovima: kada ste posljednji put čuli za zaista veliku predstavu u Varaždinu, Osijeku, Puli ili Dubrovniku?
Na pustopoljini kazališnog života zjapi golema provalija između onoga što se događa u Zagrebu i teatara u drugim gradovima: kada ste posljednji put čuli za zaista veliku predstavu u Varaždinu, Osijeku, Puli ili Dubrovniku?
Radi usporedbe, zagrebačko kazalište “Gavella” koje ima samo jednu scenu i duplo je manje, trenutno ima dva puta veći budžet nego beogradsko Jugoslovensko dramsko pozorište sa tri scene. Da bi JDP moglo opstati u ovako jadnim okvirima, morat će otpuštati honorarce i zaposlene na određeno vrijeme
U “stvarnosnom kazalištu”, kako ga naziva selektorica Željka Turčinović, ove smo godine vidjeli predstave koje nas lokalno suočavaju s ratom i lopovlukom, a globalno sa shizofrenim ljudima u prilično pomahnitalim vremenima
Predstava govori o tome da između nekritičke nostalgije i gole mržnje postoji još nešto: iskreni pogled unazad, u vlastiti život u konkretnom prostoru i vremenu kojeg više nema
Smrt Luke Ritza je metafora ove zemlje i ovog društva. Pitanje je gdje smo se to svi mi, a ne samo današnja djeca, pogubili u odrastanju.
Kazališna sezona u Srbiji završila je jednom sjajnom predstavom i jednim otužnim skandalom. Skandal se vuče kao trakavica čitavu godinu i pitanje je kada će završiti. Predstava je bljesnula iznenada, gotovo slučajno i pitanje je hoće li se tako nešto opet ponoviti. Radi se o predstavi “Metamorfoze” prema Ovidijevim tekstovima, u režiji Aleksandra Popovskog u […]
Mnoge hrvatske priče zvuče kao da dolaze iz humoreski Iljfa i Petrova, ali nedostaje volja kazališta da se upuste u takve projekte. Pomislite samo kako bi bilo lijepo na pozornici Mucalovog i Kerumovog HNK-a vidjeti Matišićeve “Anđele Babilona”, bila bi to doista prvorazredna satira
Kazalište je prostor zajedništva i visoke društvene relevantnosti. Ako nešto nije u redu s tim zajedništvom, onda kazalište mora kopati samo po sebi i po temeljima naše društvenosti, baš kako to čini predstava “Eksplicitni sadržaji”
Sama “dokumentarna” ulična radnja, koju publika promatra iz jednog trešnjevačkog izloga, u predstavi “Izlog” Bobe Jelčića i Nataše Rajković postaje uzbudljiv kazališni događaj
Frljićevo “Buđenje proljeća” počinje riječima kojih nema u komadu Franka Wedekinda: “Svako dobro kazalište ima svog neprijatelja. Naš neprijatelj je Katolička crkva”
Šlag ovogodišnjeg festivala bio je “Macbeth”, dramskog kazališta iz Gruzije i on sigurno predstavlja jednu od najboljih predstava u posljednje vrijeme
Ivan Vidić napisao je solidan komad o balkanskoj verziji kapitalizma, ali redatelj Krešimir Dolenčić nije uspio dobaciti više od bulevarske crne komedije
Kolumbijski polaznici seminara o društvenom aktivizmu u kazalištu nisu toliko pitali o pojavi nacionalizma u Jugoslaviji koliko o onome što danas na našim prostorima više nitko ne pita – zašto je propao socijalizam?
Čini se da su glumci Jasna Bilušić i Zijah Sokolović gotovo idealan par za crnohumornu ljubavnu priču “Ona, on i vi”. Kako je Sokolović i redatelj predstave, skrojio ju je baš po svojoj mjeri
Tvrda urbana priča “Metak za sve”, prvi komad jednog mlađeg srpskog pisca postavljen u Hrvatskoj, u HKD teatru u Rijeci, svoj unutarnji tragizam duguje vezi s našim podnebljem
Komad Ivora Martinića “Drama o Mirjani i ovima oko nje”, postavljen u JDP-u, među malobrojnim je tekstovima hrvatskih autora, uz Držića, Krležu i Tenu Štivičić, koji se u posljednjih 20 godina izvode u Srbiji
Ja sam Hrvatica i imam sina od 19 godina i kada bi ponovno izbio rat, za ovakvu Hrvatsku ja ne bih dala da on u njega ode – rekla je mirno jedna nezaposlena žena u predstavi Boruta Šeparovića “Srce moje kuca za nju”, pred premijernom publikom u HNK-u
Spoj suvremene tragične priče i metafizičkih pitanja stavlja “Alabamu” u sam vrh dramskog pisma kakvo trenutno imamo u Hrvatskoj.
U zagrebačkom teatru pojavili su se redatelji kakvih već dugo nije bilo, koji kreiraju autorske predloške za igru u vlastito ime, govoreći o problemima o kojima se dosad uglavnom šutjelo
Ovo sigurno nije jedna od udarnih i tvrdih predstava “Exita” na koje smo navikli, ali ona posjeduje onu drugu, također exitovsku kvalitetu – ležernost, superiornu glumu i neobičnu priču