Članci tagirani s ‘Kino Radić’
Šesto izdanje zagrebačkog Pssst!-a, međunarodnog festivala nijemog filma, uz natjecateljski je program, uveden prošle godine, ponudilo i tzv. zreliju fazu amaterskog opusa Oktavijana Miletića (1932-1937) te vrhunsku filmofilsku poslasticu – izbor danskih nijemih filmova. Danska je kinematografija u razdoblju prije Prvog svjetskog rata bila jedna od svjetski najjačih, a u zrelom razdoblju nijemog filma u […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Marina Abramović: umjetnica je prisutna”, dokumentarni film Matthewa Akersa i Jeffa Duprea Negdje pri početku dokumentarnog filma “Marina Abramović: umjetnica je prisutna”, najslavnija svjetska performerica priča o tome kako je desetljećima žudjela za ulaskom u mainstream. “S dvadeset godina si alternativa, s trideset si alternativa, s četrdeset alternativa, s pedeset…” – čovjeku dosadi, poželi se […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Halimin put”, igrani film Arsena Ostojića Arsen Ostojić doista ima osobita iskustva s Pulskim festivalom. Autorov debi “Ta divna splitska noć” bio je, uz Sviličićev “Oprosti za kung fu”, uvjerljivo najbolji film festivala 2004., no glavne su nagrade bile rezervirane za izvedbeno diletantsku i ideološki nakaznu Vrdoljakovu epopeju “Duga mračna noć”. No već s drugim […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Bez zakona”, igrani film Johna Hillcoata Prva filmska suradnja Johna Hillcoata i Nicka Cavea sa snažnim međunarodnim odjekom zbila se 2005., kad je Hillcoat prema Caveovom izvornom scenariju režirao “australovestern” “Uvjeti predaje”. Bila je to krvava i brutalna balada o odmetničkoj braći kojoj na kraj pokušava stati šef policije pristigao iz Britanije, i to tako […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Koriolan”, igrani film Ralpha Fiennesa Iako ga je T. S. Eliot smatrao, uz “Antonija i Kleopatru”, najvećom Shakespeareovom tragedijom, iako su se u roli njegova naslovnog protagonista okušavale takve glumačke veličine kao što su Laurence Olivier, Richard Burton i Anthony Hopkins, “Koriolan” je uvijek ostajao u sjeni “Hamleta” i ostalih slavnih klasikovih tragedija. Shakespeareovi dijalozi […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
25 FPS, Festival eksperimentalnog filma i videa Najveće poslastice osmog Festivala eksperimentalnog filma i videa, 25 FPS, bila su dva klasika alternativnog filma s kraja 1960-ih i početka 1970-ih: kratkometražni “Runaway” (1969) Standisha Lawdera i dugometražna “Sveta planina” (1973) Alejandra Jodorowskog, a od aktualnih radova srednjometražne “Palače milosrđa” (2011) Gabriela Abrantesa i Daniela Schmidta. Iako […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Drugim samostalnim dugometražnim filmom “Očnjak” iz 2009., Yorgos Lanthimos trijumfirao je u uglednom kanskom programu Izvjestan pogled, a nakon uspjeha u Montrealu i na nizu manjih festivala, uključujući Sarajevo, kao neočekivani šlag na tortu došla je oskarovska nominacija za najbolji strani film. Jer doista, tko bi očekivao da će se konzervativnim glasačima američke filmske Akademije […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Iza brda”, igrani film Cristiana Mungiua Glasoviti ostvaraj Cristiana Mungiua “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana” najnagrađivaniji je rumunjski film ikad, pa se novi autorov samostalni rad, nastao pet godina nakon trijumfa u Cannesu, čekao s velikim nestrpljenjem. “Iza brda” priča je o intimnom prijateljstvu dviju 25-godišnjih djevojaka zajedno odraslih u sirotištu, od kojih […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Samo vjetar”, igrani film Benedeka Fliegaufa Uz Györgyja Pálfija (“Taxidermia”), Benedek Fliegauf međunarodno je najistaknutije ime današnje mađarske kinematografije. Pročuo se 2004. filmom “Dealer”, ultrastiliziranim prikazom dana u životu raspačivača droge, ostvarenjem s očitim osloncem na liniju Antonioni – Tarkovski – Tarr. Spor ritam dugih, pomno komponiranih kadrova, uporaba simbola i metafora, meditativno-metafizička sugestivnost, velika […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Igrani film Tanye Wexler “Histerija – tajna ženskog orgazma” “Histerija – tajne ženskog orgazma”, britansko-francusko-njemačko-luksemburška koprodukcija u režiji Amerikanke Tanye Wexler, komedija je društveno-povijesne i ljubavne tematike, smještena u viktorijanski London na početku 1880-ih i usredotočena na položaj žena tog vremena te stanje medicinske znanosti i prakse. Glavni su oslonci narativa stvarni lik doktora Mortimera […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Ubojiti Joe”, igrani film Williama Friedkina William Friedkin jedno je od najvećih imena Novog Hollywooda 1970-ih, ali i autor tog naraštaja čije su se karijere, izuzev one Michaela Cimina, najbrže sunovratile. Tvorac antologijskih filmova “Francuska veza” i “Egzorcist” u svojim je najosobnijim kasnijim radovima, “Mamcu” i “Živjeti i umrijeti u L.A.-u”, nudio suviše mračnu sliku […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Christopher Nolan: Vitez tame: povratak
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Na prošlog tjedna završenom Motovunskom festivalu debitantski film Maje Miloš “Klip”, nakon priznanja na prestižnom festivalu u Rotterdamu, osvojio je Nagradu Bauer za najbolji film “u regiji”. Uradak Maje Miloš nudi prizore neviđene ne samo u postjugoslavenskim kinematografijama, nego vjerojatno nezabilježene i u svjetskim razmjerima, barem ako govorimo o službenim kinematografskim proizvodima izvan pornografske sfere. Svjetski presedan […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Čarobni Mike”, igrani film Stevena Soderbergha Sa 26 godina Steven Soderbergh postao je najmlađi osvajač Zlatne palme zahvaljujući debitantskom ostvarenju “Seks, laži i videovrpce”, pridruživši se na izmaku desetljeća kultnom autorskom nizu američke nezavisne scene osamdesetih. Nakon te 1989. Soderbergh je izbacivao uratke gotovo kao na tekućoj vrpci, ali nijedan nije pobudio velik interes. S […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Kraljevstvo izlazećeg Mjeseca”, igrani film Wesa Andersona Wes Anderson, jedan od osebujnijih američkih sineasta posljednjih petnaestak godina (“Rushmore”, “Obitelj čudaka”, “Panika pod morem”), polučio je najdirljiviji film svog dosadašnjeg opusa – “Kraljevstvo izlazećeg Mjeseca”. Zašto spominjemo Vatikan Kao i u većini Andersonovih filmova, i u (n)ovom je riječ o obitelji kao motivskom temelju, ali sada […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Dugometražni dokumentarac “Che – novi čovjek” Tristána Bauera Obnova mita o Ernestu Che Guevari, na djelu posljednjih desetak godina kao posljedica najvećeg divljanja kapitalizma od Drugog svjetskog rata, polučila je još jedan ambiciozan film. Nakon prestižnih igranih ostvarenja, “Motociklističkih dnevnika” Waltera Sallesa u produkciji Roberta Redforda i duologije “Che” Stevena Soderbergha, dobili smo dugometražni dokumentarac […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Novi projekt Ridleya Scotta “Prometej” prvo je najavljivan kao prednastavak serijala “Alien”, da bi naposljetku bio promoviran kao film koji nema direktne veze sa serijalom, no brojnim se motivima intenzivno na nj referira, osobito na začetničko ostvarenje iz 1979. Scottova nit vodilja bila je poznata Dänikenova teza o izvanzemaljcima kao tvorcima ljudske rase, i tu […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Sramota”, film Stevea McQueena Alkoholna i narkomanska ovisnost teme su odavno i podrobno obrađene na filmu, a sinefili itekako pamte rane i kapitalne primjerke te motivike, poput “Izgubljenog vikenda” Billyja Wildera iz 1945. ili “Čovjeka sa zlatnom rukom” Otta Premingera iz 1955. No zanimljivo, ovisnost o seksu, iako iznimno atraktivna tema, na filmu je, kao […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Korak po korak”, prvi dugometražni igrani film Biljane Čakić Veselič Biljana Čakić Veselič (rođena 1967. u Vinkovcima) prvi je svoj dugometražni igrani film – kao četvrta, odnosno peta redateljica u povijesti hrvatske kinematografije – uspjela realizirati tek prošlog ljeta, gotovo deset godina nakon velikog uspjeha njezina dokumentarca “Dečko kojem se žurilo”, u kojem govori o […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Naraštaji rođeni šezdesetih Miloša Mišu Radivojevića prvenstveno pamte po tri filma iz prve polovice osamdesetih. “Dečko koji obećava” (1981) i “Živeti kao sav normalan svet” (1982) kultni su filmovi mladosti stasale uz novi val, a “Una” (1984) do tog trenutka najveća promocija jedne od glumica koje su u to doba bile više od “pukih” glumica […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Fleke”, debitantski dugometražni igrani film Alda Tardozzija Otvaranje debitantskog dugog igranog filma Alda Tardozzija (1974. godište) najavljuje osobit sinefilski događaj. Animirana najavnica – izvanredan rad Krste Jarama, prožet vrsnom skladbom Luke Zime – fino kreira ugođaj grada u noći, njegovih prilaznih cesta s rijetkim automobilima, ulica, zgrada, stubišta, urbanih eksterijera i interijera, no ono što […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Blokada”, dokumentarni film Igora Bezinovića Igor Bezinović, mladi filmaš iz Rijeke i zagrebački student Filozofskog fakulteta i ADU-a, istaknuo se svojim lijevim aktivističkim sklonostima, pa je tako njegov dosad najpoznatiji film bio kratki dokumentarac “TDZ – za uspomenu i dugo sjećanje” o radničkom prisvajanju Tvornice duhana Zagreb nakon odluke novih vlasnika da se proizvodnja premjesti […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Bračne svađe”, film Romana Polanskog Roman Polanski u svom je opusu često posezao za radnjama s malo likova tenzično stiješnjenih u nekom ograničenom prostoru, bila to jedrilica na jezeru (“Nož u vodi”), izolirani dvorac na obali mora (“Cul-de-sac”) ili obiteljska kuća noću za olujnog nevremena (“Djevojka i smrt”). U svim tim slučajevima pritajeno ili otvoreno […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Film “Opasna metoda” Davida Cronenberga U čuvenoj 11. tezi o Feuerbachu Marx piše o potrebi da se svijet, nakon što je bio “samo” različito tumačen, promijeni. No svijet se može mijenjati tek onda kad ga se poznaje, a tumačenja jesu put do spoznaje. Naravno, pod poznavanjem svijeta podrazumijeva se i poznavanje čovjeka. Marx je inzistirao […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Nije ti život pjesma Havaja”, dokumentarni film Dane Budisavljević Dana Budisavljević relativno je rano došla do prve afirmacije. Sa 24 godine dobila je nagradu za montažu na Danima hrvatskog filma, za dokumentarni film “Godine hrđe” Andreja Korovljeva, a šest godina kasnije, 2005., na istoj je smotri postala pobjednica redateljskim debijem “Sve 5”. Bio je to […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Ljudožder vegetarijanac”, film Branka Schmidta Autentičnost, žestina i dinamičnost te progroteskni spoj tragičnoga i komičnoga u prikazu fašistoidnoga nogometno-navijačkog svijeta bili su superiorni aduti debitantskog romana “Metastaze” Ive Balenovića alias Alena Bovića. Branko Schmidt u filmskoj je adaptaciji znakovito umekšao predložak, ali, usprkos tome, taj je uradak potvrdio njegov kreativni rast, jasno vidljiv od “Puta […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Noćni brodovi”, igrani film Igora Mirkovića U dosadašnjem bavljenju filmom Igor Mirković nije imao slabog mjesta. Godinama u najužem krugu ekipe koja je pokrenula i razvijala motovunski festival, suautor (“Novo, novo vrijeme”) i autor (“Sretno dijete”) dva dugometražna dokumentarca koja su poharala hrvatska kina, i to prvi od njih prije svjetskog kino revivala dokumentaraca potaknutog […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Majke”, film Milča Mančevskog Mnogi su nasjeli Milču Mančevskom nakon debitantskog filma “Prije kiše”. Zlatni lav u Veneciji, nominacija za Oscara, pregršt drugih nagrada i nominacija, hvalospjevi kritičara, sve to trebalo je upućivati na novu, izvanredno darovitu autorsku osobnost evropske kinematografije. No pronicljiviji pogled već je tada mogao uočiti kako silan uspjeh makedonskog sineasta ponajprije […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“U zemlji krvi i meda”, redateljski prvijenac Angeline Jolie Provincijska halabuka podignuta oko dolaska Angeline Jolie (i Brada Pitta) na svečanu zagrebačku premijeru glumičina igranofilmskog prvijenca “U zemlji krvi i meda” postaje još smješnija nakon gledanja filma. Dok najsvježiji hrvatski doktor filmologije piše kako je “glupo govoriti da je Jolie napravila antisrpski film, osim ako […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Aurora”, film Cristija Puiua Cristi Puiu najavio je senzacionalni prodor rumunjske kinematografije na svjetsku scenu 2005. dokumentarističko-naturalističkim draguljem “Smrt gospodina Lazarescua”, koji prati putovanje jednog čovjeka k njegovom biološkom kraju, jednog dana, jedne noći, kroz medicinsko-birokratski labirint bukureštanskih zdravstvenih ustanova. Film je u Cannesu trijumfirao u uglednom pobočnom programu Izvjestan pogled, a onda je uslijedila […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Jurica Pavičić: “Postjugoslavenski film – Stil i ideologija” (Hrvatski filmski savez Zagreb, 2011) Prva filmska knjiga Jurice Pavičića, “Postjugoslavenski film – Stil i ideologija”, bavi se postjugoslavenskim kinematografijama u istočnoeuropskom kontekstu, njihovim stilskim modelima (pod čim se uglavnom podrazumijeva ideologija) te inozemnom recepcijom i perspektivama. Pavičić je autor poznat po solidnom analitičkom umijeću u rjeđim […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
U preporodu austrijske kinematografije posljednjih desetak godina, uz predvodnika Michaela Hanekea najvažniju su ulogu odigrala dvojica dokumentarista – Ulrich Seidl i Michael Glawogger. Obojica su koketirala s igranim filmom: Seidlov najpoznatiji rad “Pasji dani” igrani je film rađen u naturalističko-dokumentarističkoj maniri (njegovi pak formalno dokumentarni filmovi nerijetko su na granici dokumentarnog i igranog), dok je […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“7 seX 7”, dugometražni igrani prvijenac Irene Škorić Zanimljiv je odnos prema erotskom u umjetnosti na našim prostorima, osobito u književnosti i na filmu. Svojedobno je erotski sterilna književnost fakovaca došla na glas kao vrlo seksualna, no kad je, recimo, mlada i lijepa spisateljica Stela Jelinčić kreirala nekoliko doista fino sročenih i uzbudljivih erotskih prizora […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Torinski konj”, film Bele Tarra “Torinski konj”, navodno posljednji film glasovitog mađarskog sineasta Bele Tarra, tzv. ironijom sudbine prvi je njegov rad koji se ikad pojavio na redovnom repertoaru hrvatskih kina. Najčuveniji po sedmosatnom “Satanskom tangu” iz 1994., koji mu je donio svjetsku reputaciju, Tarr je u ranim filmovima s kraja 1970-ih i početka 1980-ih […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Kino Radić: najboljih deset filmova na repertoaru hrvatskih kina u 2011. 1. Još jedna godina (Another Year), Mike Leigh Savršena četverodijelna realistička struktura izvanredne psihološke nijansiranosti likova i njihovih odnosa, u kojoj rasuta gubitnica više dodiruje srce nego (naizgled) optimalan bračni par. Najbolji film odavno kanoniziranog britanskog klasika Leigha. 2. Nader i Simin se rastaju […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Film “Parada” Srđana Dragojevića Srđan Dragojević ima problema s filmovima koji traju bitno dulje od sto minuta. Bolji dio njegova opusa kreće se u rasponu od 89 (“Mi nismo anđeli 2”) do 103 minute (“Rane”), a raspon slabijega dijela je od 115 (“Lepa sela lepo gore”) do 120 minuta (“Sveti Georgije ubiva aždahu”). Po tome, […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Neprijatelj”, film Dejana Zečevića U petnaest godina, od filma “Lepa sela lepo gore” iz 1996. do ovogodišnjeg “Neprijatelja”, srpska je kinematografija, baveći se ratom u BiH, od drekavca stigla do demijurga. U Dragojevićevom filmu uzrok rata ležao je u mitskom drekavcu skrivenom u tunelu koji je sagradila komunistička vlast, pri čemu su obje sukobljene strane, […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Koža u kojoj živim”, film Pedra Almodovara Iako novi film Pedra Almodovara “Koža u kojoj živim” nije osvojio nijednu bitnu nagradu ove godine, riječ je o ostvarenju koje dignitetno nastavlja impresivan niz autorovih radova, niz čiji je jedini slabiji izdanak zabilježen 1991. pod naslovom “Visoke pete”. Godinu ranije, Almodovar je zadnji put prije “Kože u […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Nakon sjajne “Stare škole kapitalizma”, Želimir Žilnik prionuo je klasičnom (dugometražnom) dokumentarcu i polučio film “Jedna žena – jedan vek”. Novi Žilnikov uradak u središte postavlja 99-godišnju Dragicu Srzentić-Vitolović, Istranku koja je najveći dio života provela u Beogradu, a zanimljivom je čini dugogodišnja pripadnost jugoslavenskom komunističkom pokretu i osobno poznanstvo s njegovim najistaknutijim predstavnicima. Dodatna […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Trenutno međunarodno najprestižniji iranski sineast Asghar Farhadi debitirao je 2003. ostvarenjem “Rags dar ghobar”, o muškarcu prisiljenom na razvod koji odlazi u pustinju loviti zmije otrovnice kako bi namirio dug. Odmah privukavši pozornost azijske filmske scene, Farhadi drugim radom, “Shah-re ziba”, o 18-godišnjem mladiću koji iščekuje pogubljenje zbog zločina koji je počinio dvije godine ranije, […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Festival nijemog filma Pssst! Peto izdanje festivala nijemog filma Pssst! njegov je organizator, Centar za kulturu Trešnjevka, zamislio daleko ambicioznije nego prethodna četiri. Iz kvartovskog Doma za kulturu festival je preselio u reprezentativno kino Europa, a osim kinotečnog programa kao ravnopravni festivalski sadržaj uveden je i međunarodni natjecateljski program suvremenih nijemih filmova. Za razliku od […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Film “Melankolija” Larsa von Triera Novi film Larsa von Triera “Melankolija” bavi se dvjema međusobno oprečnim, ali gotovo podjednako duševno uznemirenim sestrama neposredno uoči uništenja Zemlje udarom ogromnog tajanstvenog plavog planeta nazvanog Melankolija. Podijeljen u dva poglavlja – “Justin” i “Claire” – film u središte prvog postavlja mlađu, izrazito senzibilnu i psihički kaotičnu sestru (savršeno […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Još sam tu”, mokumentarac Caseya Afflecka i Joaquina Phoenixa Nakon premijernog hrvatskog prikazivanja na Zagreb Film Festivalu, ostvarenje “Još sam tu” autorskog tandema Casey Affleck – Joaquin Phoenix našlo se na redovnom repertoaru zagrebačkog Dokukina. Promoviran kao dokumentarac o prolupaloj glumačkoj zvijezdi koja je odlučila postati reper, “Još sam tu” je neko vrijeme nakon puštanja […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Koko i duhovi”, igrani film Daniela Kušana Gotovo cijelo proteklo desetljeće dio pratitelja filmskih zbivanja u Hrvatskoj žalio se na smiraj žanra dječjeg filma koji se za socijalizma kontinuirano proizvodio i povremeno dosezao respektabilne kreativne domete. Stvari su se počele mijenjati posljednjih godina, zapravo od iznenađujućeg kino uspjeha dugometražnog igranog prvijenca Branka Ištvančića “Duh u […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Cinema Komunisto”, dokumentarni film Mile Turajlić Redateljski debi 32-godišnje Beograđanke Mile Turajlić “Cinema Komunisto” dugometražni je dokumentarac o kinematografiji bivše Jugoslavije, koji se u najavama činio kao podroban pregled filmskog bogatstva nekadašnje domovine. No, zapravo je riječ o nečem sasvim drugom. U doksu dugačkom nemalu 101 minutu, redateljica je složenu, izrazito polifonu povijest jugoslavenske kinematografije, […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Josef”, igrani film Stanislava Tomića Na jednom od ranih izdanja Dana hrvatskog filma sredinom 1990-ih, Stanislav Tomić, tada student prve godine ADU-a, istaknuo se kratkim igranim filmom “Cement, umker, kokain”, jednom od najboljih Akademijinih vježbi na temu potjere koje smo tog desetljeća mogli vidjeti na Danima. Sljedeći put za Tomića se čulo potkraj 1990-ih, kad […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Ovogodišnje izdanje međunarodnog Festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS, donijelo je uobičajeno reprezentativni uvid u aktualna zbivanja u filmskom rodu koji, kako se iznova potvrdilo, voli ulaziti u efektne hibridne spojeve s animiranim, dokumentarnim i igranim. Ako je suditi po nagradama, ovogodišnji 25 FPS najviše je obilježio rad “Emaki/Svjetlo” japanskog dvojca Takashija Makina i […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Kotlovina”, igrani film Tomislava Radića Filmski opus Tomislava Radića oštro se dijeli na dva dijela. Kronološka dioba na jednu stranu stavlja prva dva njegova filma, “Živu istinu” i “Timona” s početka 1970-ih, a na drugu sve kasnije uratke, nastajale od početka 1990-ih do danas. No važnija, poetička podjela ravnomjernije raspoređuje osam njegovih dosadašnjih ostvarenja: na […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Priča o Pierreu Woodmanu”, dokumentarni film Andrása Kovácsa i Pétera Szajkija U internetskim uvjetima slikopisne pornografije konzumentov odabir neometen je faktorom i najminimalnije javnosti, odnosno privatnost postaje ultimativna. U takvom stanju stvari i inače neinhibirana pornofilska mašta može otpustiti većinu kočnica, jer raznovrsnost ponuđenih porno sadržaja veća je nego ikad. Mrežna ponuda gotovo je […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Drvo života”, novi film Terrencea Malicka Čovjek, egzistencija, priroda, metafizika, dobrota, okrutnost, nevinost, ravnodušnost, ljepota, pustoš. To bi bile neke od ključnih odrednica onog što presudno zanima Terrencea Malicka, znamenitog “proroka” američkog filma koji se osebujnim radovima pojavio 1970-ih, da bi nakon svega dva filma nestao s kinematografske mape na punih dvadeset godina. “Pustara” iz […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Ratni reporter”, dokumentarni film Silvestra Kolbasa Prošlog tjedna u zagrebačkom kinu “Grič” prikazan je izbor iz regionalnog dokumentarnog programa ovogodišnjeg Sarajevskog festivala. Prilika je to da se osvrnemo na drugi redateljski rad Silvestra Kolbasa (“Sve o Evi”), film “Ratni reporter” koji je premijeru imao još na ZagrebDoxu, a u međuvremenu je dobio nagradu za najbolju montažu […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Art-kino Metropolis zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti sredinom kolovoza na svoj je redovni repertoar postavilo dvostruki horor program, sačinjen od domaćeg srednjemetražnog filma “Zagorski specijalitet” i već dobro znane anglofone francusko-angolske dugometražne koprodukcije “Guma”. “Zagorski specijalitet” ostvarenje je Davida Kapca, studenta ADU-a koji je njime postao ime u nacionalnim okvirima. Već je objavljeno da će na […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
U prvoj fazi svog stvaralaštva izrazito žanrovski usmjerena (druga) generacija novoholivudskih autora – John Milius, Walter Hill, John Carpenter – stekla je silnu naklonost filmofila svojeg i mlađih naraštaja, no već negdje u drugoj polovici 80-ih postajalo je sve jasnije kako nije riječ o sineastima formata njihovih nešto starijih kolega – Francisa Coppole, Briana De […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Jodie Foster već dugo se relativno rijetko pojavljuje na filmskom platnu, što samo pojačava njezinu silnu glumačku reputaciju. U skladu s famom o svojoj darovitosti, Jodie se nakon stjecanja glumačke slave bacila i na filmsku režiju, a kritika koja se razbacivala komplimentima za njezinu glumu bila je prilično impresionirana i njezinim redateljskim sposobnostima. Doduše, u […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
58. Festival igranog filma u Puli, 9. do 23. srpnja Na polovici najobilnijeg pulskog festivala od hrvatske samostalnosti, glavni dojmovi, oni koji se tiču nacionalne konkurencije, nisu najpovoljniji. Festivalski šušur bolji je nego ikad, u međunarodnom programu vidjeli smo bar dva izvrsna filma (Von Trierovu “Melankoliju” i berlinskog pobjednika, “Nader i Simin se rastaju” Iranca […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Fantastic Zagreb Film Festival, nulto izdanje, 2.-9. srpanj Nulto izdanje Fantastic Zagreb Film Festivala organizirala je ista ekipa koja godinama radi Libertas Film Festival u Dubrovniku, i može se reći da je tek na matičnom zagrebačkom tlu postigla pun uspjeh. Naime, usprkos ambicioznom programu, dubrovački festival trajno pati od slabog interesa publike, dok je već […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Najzanimljiviji reality show, “Big Brother”, nakon nekoliko godina zamora, prvim je eksjugoslavenskim izdanjem ponovno pokazao iznimnost svojih potencijala. Sukladno tome, opet je mediokritetski graknula akademska pseudoelita s jedne i pučki opinion makeri a la Ante Tomić s druge strane, predvidljivo se zgražajući nad time da “niš’ koristi anonimci” postaju medijske zvijezde. No poanta “Big Brothera” […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Alex Gibney: “Casino Jack i Sjedinjene Monetarne Države” U poplavi društveno-kritičkih cjelovečernjih dokumentaraca, koju je silnom popularnošću svojih filmova omogućio Michael Moore, isplivalo je i ime Alexa Gibneyja. Njegov se big break dogodio 2005, kad je ispričao priču o koruptivnoj djelatnosti i propasti Enrona („Enron: najpametniji dečki u sobi“), a vrhunac dosadašnje karijere dosegao je […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Jaco van Dormael: “Gospodin Nitko”, 2009. Belgijski sineast Jaco van Dormael u dvadesetak godina snimio je svega tri dugometražna igrana filma. “Toto heroj”, koji mu je 1991. donio kansku Zlatnu kameru i Europsku filmsku nagradu za najbolji debi, bio je oslonjen na Twainova “Kraljevića i prosjaka”, pet godina poslije nastali “Osmi dan”, nominiran za […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Dokumentarni film “Čiste savjesti: put vjere sestre Jeannine Gramick” Barbare Rick
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Dokumentarni film “Nasljeđe” oskarovca Jamesa Molla Monika Hertwig nikad nije upoznala svog oca, nacističkog zločinca Amona Goetha, koji je šire poznat postao 1993, nakon Spielbergove “Schindlerove liste” u kojoj ga je nezaboravno utjelovio Ralph Fiennes. Monikina majka rekla je kćeri da joj je otac poginuo u ratu kao domoljub, svi oko nje govorili su joj […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“U boljem svijetu”, film redateljice Susanne Bier o dvije danske obitelji u krizi
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Prikaz ranih kršćana na filmu bio je gotovo beziznimno afirmativan, od početaka kinematografije do danas. Oni su uvijek bili produhovljena čeljad nepokolebljive vjere i impresivnog morala, te su blagotvorno djelovali na najbolje od pogana, oplemenjujući ih i privodeći jedinoj istini. Dakako, sve to nije išlo bez silnih žrtava, bacanja lavovima i drugih patnji. Prema Živoradu […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Nevio Marasović: “The Show Must Go On” Kad je prošlog ljeta u Puli postavljen kao film festivalskog otvaranja, “The Show Must Go On” je zajedno sa svojim autorom Neviom Marasovićem bio potpuna nepoznanica za gotovo cjelokupnu hrvatsku filmsku javnost. Marasović je tek bio izišao s Akademije, prethodno se ne afirmiravši na Danima hrvatskog filma kakvim […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Piroska je pretila medicinska sestra mlađih srednjih godina, čiji su dani monotono isti. Skrbi o neizlječivim bolesnicima, često sjedeći u kontrolnoj sobi s mnoštvom EKG-monitora koji prate otkucaje srca pacijenata. Sendvič u njezinim rukama uobičajena je pojava, a njezin ritam uzimanja jela, na nekoj dubljoj razini, kao da je usporediv s ritmom disanja. Rutinski, jednolični […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
U svom najvoljenijem i najboljem filmu “Izgubljeni u prijevodu”, Sofia Coppola bavila se usamljenošću i osjećajem praznine koji se može prevladati upoznavanjem nekog osobitog, tko će kao zvijezda na nebu zasjati u vašem srcu. Bio je to njezin drugi film, a u četvrtom, nazvanom “Negdje”, opet je riječ o usamljenosti i praznini koje u nekom […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Bitchville” Ivana Livakovića sumanuti je kolaž, u najboljem smislu riječi, o tri mlade, bludne i smrtonosne sestre iz sela Pičkovec, koji u uštogljenoj hrvatskoj kinematografiji predstavlja eksces bez presedana
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Bask Julio Medem, najpoznatiji po filmovima “Ljubavnici polarnog kruga” i “Seks i Lucia”, znano je ime španjolske kinematografije, no nikad nije ušao u tzv. prvu ligu iberijskih sineasta. Njegov zadnji uradak “Soba u Rimu” (zbog igre riječi bolje zvuči engleski naslov “Room in Rome”) jasno pokazuje zašto. Prikazan u okviru programa Queer momenti u zagrebačkom […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
“Zimska kost” jedan je od najistaknutijih američkih nezavisnih filmova posljednjih godina. Zablistao je ne samo na indie sceni – trijumfiravši na Sundanceu i okitivši se mnoštvom nominacija za nagradu Nezavisni duh – nego su ga obasjala i moćna svjetla holivudske Akademije, dodijelivši mu oskarovske nominacije za najbolji film, glavnu glumicu, sporednog glumca i scenarističku adaptaciju. […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Velika žetva koju novi rumunjski film polučuje na najuglednijim svjetskim festivalima ne prestaje. Prošle je godine u Berlinu dugometražni debi Florina Serbana “Ako mi se fućka, fućkam” nagrađen Srebrnim medvjedom, drugom glavnom nagradom festivala. Za razliku od većine novih rumunjskih filmova međunarodnog odjeka, koji se najčešće nalaze u fluidnom (ne)žanrovskom prostoru “općenite” drame (s eventualnim […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Prvi vestern braće Coen, “Čovjek zvan hrabrost”, prilagodba je hvaljenog romana Charlesa Portisa iz 1968, koji je klasik Henry Hathaway adaptirao već godinu kasnije, s Johnom Wayneom u naslovnoj ulozi. Oni koji su roman čitali, kažu da su mu Coenovi vjerniji od prve verzije, jer su preuzeli romaneskni okvir sa ženskim pripovjedačem, a i njihov […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Alejandro González Iñárritu proslavio se filmovima koji su kombinirali realističko-naturalistički stil i narativnu kombinatoriku složenu od više pripovjednih linija (“Pasja ljubav”, “Babel”) ili tek rasutih fragmenata (“21 gram”), čija bi se uzročno-posljedična i vremenska povezanost tijekom odvijanja radnje otkrivala kao što se u trileru otkriva tko je zločinac. Tvorac takve dramaturgije, koja je postala silno […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Kad je 1998. debitirao ultraniskobudžetnim filmom “Pi”, Darren Aronofsky silno je pomaknuo granice tadašnjeg američkog nezavisnog filma. Priča o mladom židovskom matematičaru iz New Yorka koji pokušava dokučiti brojčano iskaziv i univerzalno primjenjiv temelj prirode i svemira, povezala je metafiziku, triler i art na način tada usporediv samo s još jednim “matematičkim” filmom, argentinskim ostvarenjem […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
U središtu zbivanja zadnjeg filma Mikea Leigha “Još jedna godina” sretan je i zadovoljan bračni par u kasnim pedesetim godinama. Fakultetski obrazovani Tom i Gerri omiljeni su i poštovani od svojih prijatelja, među kojima se ističu intelektualno im nedorasla, ali prpošna i seksipilna Mary, usamljenica otprilike njihovih godina koja čezne za ljubavnim partnerom i često […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Projekt “Neke druge priče” u kojem pet autorica iz pet bivših jugoslavenskih republika obrađuje temu trudnoće, u kreativnom smislu, nažalost, nije uspio
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Jedna od kapitalnih osobnosti hrvatske kulture druge polovice dvadesetog stoljeća, multidjelatni Fadil Hadžić najmanje je uvažavan kao filmski autor i slikar. Slikarska marginalizacija, usprkos titule akademskog slikara, nije čudna jer je praktično slikarstvo doista bilo rubno područje njegova interesa. No činjenica da je ostao filmski marginaliziran i pored 18 dugometražnih (od toga 17 igranih) filmova […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Sredinom proteklog desetljeća američki su novinari tepali Paulu Haggisu da je jedan od najnezavisnijih duhova Hollywooda. Prvu afirmaciju kao ozbiljan sineast Haggis je doživio 2005., s 52 godine – tada je kao scenaristički adaptator priča F. X. Toolea, za Oscarima ovjenčan film Clinta Eastwooda “Djevojka od milijun dolara” bio nominiran za najslavniju slikopisnu nagradu. Godinu […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Ovogodišnje izdanje zagrebačkog (i reprizno riječkog) Human Rights film festivala nastavlja svoju ambicioznu tradiciju, nudeći respektabilnu filmsku ponudu, među kojom su i poslastice poput zadnjeg Godardova ostvarenja “Film socijalizam”, novog filma rodonačelnika rumunjskog kino buma Cristija Puiua “Aurora” ili retrospektive uglednog pripadnika nekadašnjeg Novog njemačkog filma, Alexandera Klugea. Festival je otvoren u Kinu “Europa” uratkom […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Rijetko kad dočekamo da se među desetak najboljih filmova godine prikazanih na redovnom kinorepertoaru nađe i jedan domaći naslov. Ove godine to će se svakako dogoditi. Štoviše, “Šuma summarum”, debitantski igrani cjelovečernji uradak Ivana Gorana Viteza, vjerojatno će se naći poprilično visoko na top ten listi, dok na popisu najboljih nacionalnih filmova od hrvatske samostalnosti […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Peto izdanje filmofilski najozbilnijeg hrvatskog slikopisnog festivala, zagrebačkog One Takea, potvrdilo je da i bez svog utemeljitelja, prerano preminulog Vedrana Šamanovića, festival nastavlja slijediti visoko postavljene ciljeve. Nakon što su na prethodna dva izdanja ugostili takve iznimne osobnosti umjetnički ambicioznog svjetskog filma kakve su Christopher Doyle i Carlos Reygadas, zajedno s retrospektivama njihovih filmova, onetakeovci […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Međunarodno najpoznatije ime suvremene turske kinematografije donedavno je bez premca bilo ono Nurija Bilgea Ceylana. U turskim okvirima Semih Kaplanoglu čitavo je proteklo desetljeće podjednako važna pojava, no njegovo je probijanje na internacionalnu scenu išlo sporije i manje atraktivnim putevima, pa kad je ove godine pobijedio u Berlinu filmom “Med”, njegovo je ime mnogim pratiteljima […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Fenomen Facebooka učinio je od Marka Zuckenberga, tvorca te najveće virtualne društvene mreže, najmlađeg milijardera u povijesti, što je bilo više nego dovoljno da Hollywood o Zuckenbergu i nastanku Facebooka snimi film. Režijski ga je realizirao David Fincher, autor koji se u svojim najistaknutijim filmovima (“Sedam”, “Klub boraca”, “Zodijak”) bavio problematiziranjem identiteta i mogućnosti spoznaje […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Od 12 filmova glavnog dugometražnog igranog programa ovogodišnjeg Zagreb film festivala, njih čak osam (uključujući “Cirkus Columbia” Danisa Tanovića koji je prikazan izvan konkurencije) bavilo se obiteljskom problematikom. Ona je redovno bila povezana s većim ili manjim traumama, a samo u dva slučaja, kod Tanovića i u filmu “Boy” novozelandskog autora Taike Waititija, te traume […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Proces stvaranja filma unutar profesionalne kinematografije gotovo beziznimno podrazumijeva kolektivnu kreativnost. Kostimografi, scenografi, montažeri, a osobito scenaristi i snimatelji, nezaobilazni su u stvaranju unikatnog svijeta djela, pa ipak, u prvi plan gotovo uvijek dospiju samo glumci i režiseri, kako zbog praktičnosti (tko će pored redateljskih i glumačkih imena pamtiti još i sve istaknutije scenariste i […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Igrom slučaja, Roman Polanski svoj je najbolji film još od davnog “Frantica” iz 1988. dovršio u kućnom pritvoru, progonjen od američkih vlasti za prastari seksualni prijestup s upornošću kakvu ta vlast, primjerice, nikad nije pokazala u slučaju zločinaca iz Drugog svjetskog rata. No dobro, atakirati na nečiji život iz političkih pobuda, ukoliko te pobude nisu […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Neumorni Steven Soderbergh u svom je neprestanom stvaranju novih filmova stigao i do Ernesta Che Guevare. Prepoznatljiv po kombiniranju nezavisnih, ponekad i poprilično ekscentričnih projekata s hollywoodskim mainstreamom hitovskih dosega, Soderbergh kao da je u najvećoj revolucionarnoj ikoni dvadesetog stoljeća, koja je istovremeno postala i jedan od najvećih pop simbola istog tog stoljeća, pronašao optimalan […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Posljednjih godina američka je kinematografije iznjedrila dva bitna filma oslonjena na dva bitna romana koji su u prvoj polovici 1960-ih poprilično odjeknula u Americi. Prvo je 2008. već proslavljeni Britanac Sam Mendes u američko-britanskoj koprodukciji polučio “Put oslobođenja” (Revolutionary Road), adaptaciju istoimenog romana Richarda Yatesa iz 1961., a godinu potom čuveni je modni dizajner Tom […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Zasigurno najpoznatije ime suvremene talijanske kinematografije ono je Sicilijanca Đuzepea Tornatorea, čija je zvijezda silno zasjala potkraj osamdesetih ostvarenjem “Novo kino Raj”, no kako je zasjala tako je i izblijedjela, jer Tornatore se nikad kasnije ni izdaleka nije približio uspjehu koji je postigao tim uratkom. A znalačkiji dio kritike ionako “Novo kino Raj” – priču […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Mnogi žanrovi tzv. popularne muzike itekako su računali na žensko učešće. Ali rock’n’roll, to je već druga priča: jako dugo muški zabran, jedna od teže osvojivih utvrda za ženska emancipacijska nastojanja. Ženski rock vokal, to još da, ali kako je neobično bilo vidjeti ženu za bubnjevima 1966. kad je Moe Tucker stala na to mjesto […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post
Prošlog se ljeta navršilo četrdeset godina od mitskog događaja hippie generacije, rock festivala Woodstock, i tim je povodom glasoviti Ang Lee, uz učešće svog stalnog scenarističko-producentskog suradnika Jamesa Schamusa, polučio film “Svi na Woodstock” (“Taking Wooodstock”). Kao oslonac je poslužila istoimena knjiga Elliota Tibera, koji si u njoj pripisuje de facto ključnu ulogu za to […]
Nastavite čitati...
Next post
Previous post